- 1 -              Revd 2961/2023-2

Broj: Revd 2961/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnicima A. Z. i T. K., odvjetnicima u P., protiv 1. tuženika M. S., OIB: … i 2. tuženice R. S., OIB; …, oboje iz M., 1. tuženik zastupan po punomoćniku A. I. odvjetniku u R., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1385/2021-3 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-141/19-35 od 3. ožujka 2021., na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, pod toč. 1. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetan Ugovor o darovanju od 12. kolovoza 2018., sklopljen između tuženika, da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama kč. br. 2139, 2154/2, 2176/1, kč. br. 2522/1, 2577/2, 2577/5, 2577/7, 2577/12, 2578, 2610/16, sve upisane u zk. ul. 414 k.o. J., na 19/36 dijela nekretnine kč. br. 2577/9, upisane u zk. ul. 275 k.o. J. i to kč. br. 1457/4, 2037/2, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, dok je u toč. 2. izreke tužiteljici naloženo da prvotuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 165,90 Eur/1.250,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

„a) Kada darovatelj ugovorom o darovanju za sebe zadrži pravo plodouživanja darovane nekretnine te nakon sklapanja tog ugovora nastavi istu koristiti kroz plodouživanje, a obdarenik nikada ne prijavi prebivalište na toj nekretnini i nalazi se pretežito u inozemstvu, radi li se tada o ugovoru o darovanju bez prave predaje u posjed za čiju je valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave?

b) Je li za valjanost ugovora o darovanju sukladno članku 482. Zakona o obveznim odnosima dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja u ugovoru o darovanju, ili se pod pojmom prave predaje u posjed podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja?

c) Je li posljedica prividnog ugovora iz članka 2854. st.1. ZPP ništetnost pravnog posla ili pravno nepostojeći pravni posao?“

3. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od shvaćanja ovoga revizijskoga suda zauzetog u odlukama poslovni broj Rev-412/2017 od 4. ožujka 2020., Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996., Rev-413/2018 od 4. rujna 2018., Rev-459/2020 od 5. svibnja 2020. i Rev-1040/2007 od 10. siječnja 2008.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Predmet spora je ništetnost Ugovora o darovanju od 12. kolovoza 2018. sklopljenog između prvo i drugo tuženika, predmet kojeg su gore označene nekretnine, pozivom na čl. 273. st. 2. i čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

7.1. Prvo i drugo postavljena pitanja nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužiteljica u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (što podrazumijeva pravu, odnosno realnu predaju nekretnine u posjed imajući na umu okolnosti u predmetu spora) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog i svakog drugog slučaja.

7.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje za ukazati je da iz predmetnog pitanja nije jasno na koji se točno članak ZPP pitanje odnosi (čl. „2854. st. 1.“ ne postoji u ZPP), a niti taj propis sadrži relevantne odredbe u smislu postavljenog pitanja. Međutim, iz sadržaja pitanja dade se zaključiti da se ono odnosi na pravne posljedice eventualnog utvrđenja da se radi o prividnom ugovoru. Ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda jest da "prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja" (primjerice u odlukama Rev-3586/18 od 21. siječnja 2020., Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021., Rev-960/2018. od 15. veljače 2022. i dr.), pa odgovorom na ovako postavljeno pravno pitanje tužiteljica ne može ostvariti povoljniju pravnu poziciju u ovom sporu.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

9. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 6. prosinca 2023.