REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1816/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o. iz I., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. Z., odvjetniku u R., protiv tuženice V. F.-S. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćnici L. V., odvjetnici u M., odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-234/2022-2 od 11. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 488/2020 od 22. prosinca 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-234/2022-2 od 11. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 488/2020 od 22. prosinca 2021., tužena je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 -dalje: ZPP) podnijela prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: "1. Smije li sud dopustiti deklaratornu pravnu zaštitu stranki postupka (tužitelju) u svjetlu nesporne činjenice da je pravni odnos između stranaka (raskid ugovora) raskinut kogentnom pravnom normom – po sili zakona – a stranka (tužitelj) ima aktivnu mogućnost, u tekućem i usporednom upravnom postupku, dokazati opravdanost svog pravnog interesa kakav jest (neosnovanost porezne obveze)?

2. Je li parnična stranka (tuženik) dužna priznati tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje pravne činjenice koja je striktno regulirana pravnom normom?".

1.1. Tužena je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tužene za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije važno za odluku u sporu. Ovo stoga što je pobijana drugostupanjska presuda utemeljena prvenstveno na pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda da sud u žalbenom postupku nije ovlašten ocjenjivati postojanje pravnog interesa kao procesne pretpostavke (toč. 9. pobijane drugostupanjske presude). Ovdje je za ukazati da tužena u odnosu na takvo izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije naznačila pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

2.2. Unatoč navedenom, ovaj revizijski sud ocijenio je i da pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije niti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na to pravno pitanje nije moguće dati jednoznačni odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, obzirom da odgovor na to pravno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

2.3. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. tužena nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer nije jasno naznačila razlog zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.4. Tužena nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja .

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.