Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-39/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB: …, Z., protiv tuženika V. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11016/2019-15 od 19. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11016/2019-15 od 19. studenog 2020. i sudi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama (sada Općinskog suda u Sesvetama), poslovni broj Ovr Ob 169/2018 od 13. studenog 2018.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 3.750,00 kn/ 497.41eur."

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11016/2019-15 od 19. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama (sada Općinskog suda u Sesvetama), od 13. studenog 2018. poslovni broj poslovni broj Ovr Ob-169/18., kao neosnovan. Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak. Prvostupanjskim rješenjem je odbačena tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja ovrha je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 25. ožujka 2011. br. Ovr-849/2011.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014, 70/2019. i 80/2022 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijanu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje istome sudu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe radi naplate novčane tražbine tuženika određene rješenjem o ovrsi donesenog temeljem pravomoćne i ovršne presude kojom je odlučeno o obvezi tužitelja da uzdržava tuženika, svog sina.

5. Tužitelj je u ovršnom postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama (sada Općinskog suda u Sesvetama), od 13. studenog 2018. poslovni broj Ovr Ob 169/2018. istaknuo prigovor zastare iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. - dalje: OZ) slijedom čega je upućen na pokretanje parnice.

6. Slijedom navedenog je tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe u predmetu Ovr Ob-169/2018. ništetnom ali je zatražio i proglašenje ovrhe ništetnom i u predmetu Ovr-849/2011.

7. Utvrdivši da tužitelj nije upućen na parnicu radi proglašenja ništetnom ovrhe u predmetu Ovr-849/2011. prvostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu. Naime, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, postupak upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, propisan je člankom 52. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. - dalje: OZ), a to je jedan je od oblika pravne zaštite u ovršnom postupku. Parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može voditi isključivo iz razloga iz kojih je izjavljena žalba na rješenje o ovrsi, te je raspravljanje u tom postupku ograničeno isključivo na navedene razloge. Kako tužitelj nije dokazao da je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem poslovni broj Ovr-849/11 od 25. studenog 2011., to navedena tužba u odnosu na taj ovršni postupak nije dopuštena. Naime, člankom 282. ZPP, propisano je da sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zakonom je predviđena kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to isključivo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem ovršenika uputi na parnicu.

8. Slijedom navedenog je valjalo riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP.

9. U odnosu na zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu poslovni broj Ovr Ob-169/2018. u kojem je tužitelj upućen na parnicu zbog istaknutog prigovora zastare je utvrđeno slijedeće:

- da je obaveza tužitelja određena presudom i teče od 19. svibnja 1997. kojom presudom je naloženo za uzdržavanje tuženika plaćati mjesečno po 350,00 kn, najkasnije do petog u mjesecu, time da će na dospjele, a ne isplaćene iznose platiti zateznu kamatu, koja na svaki iznos teče od dana dospijeća do isplate

- da je Rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-849/11 od 25. kolovoza 2011., određena je ovrha radi naplate iznosa od 29.400,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose od po 350,00 kn tekućim od 6. u mjesecu počevši sa 6. lipnja 1997., a završno sa 6. ožujka 2004.

- da je ovrha u tom predmetu obustavljena

- da je novim Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr Ob- 169/18, od 13. studenoga 2018. po prijedlogu ovdje tuženika, određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 29.400,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose od po 350,00 kn, a tekućim od 6. u mjesecu, počevši sa 6. lipnja 1997. a završno sa 6. ožujka 2004.

- da je tuženik postao punoljetan 30. ožujka 2004.

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da nije nastupila zastara propisana odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. OZ pa odbija tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr Ob- 169/18. Navedeno iz razloga jer do punoljetnosti tuženika zastara nije tekla, te smatra da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-849/11 prekinuta zastara i da je obustavom tog postupka zastara ponovno počela teći te da do podnošenja novog prijedloga u predmetu Ovr Ob 169/18 nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005.,

29/2018.,126/2021.,114/2022.,156/2022.,145/2023.,155/ 41/2008.,125/2011.,78/2015.,

2023. - dalje: ZOO).

11. Žalitelj u bitnome tvrdi da je prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze te tvrdi da je nastupila zastara tražbine jer je tuženik postao punoljetan 30. ožujka 2004. i da je od tada počeo teći i da je protekao zastarni rok od 3 godine propisan za tražbinu povremenih potraživanja.

12. Dakle, i u ovoj fazi žalbenog postupka je sporno u kojem roku zastarijeva tražbina uzdržavanja utvrđena ovršnom ispravom.

13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je proveo sve po strankama predložene dokaze koji su bili predloženi do zaključenja prethodnog postupka, međutim osnovan je žalbeni navod o nastupanju zastare.

14. Za vrijeme dok traje roditeljsko pravo zastara između roditelja i djece ne teče sukladno čl. 235. t. 2. ZOO.

15. Tijekom postupka je utvrđeno je da je obaveza tužitelja nastala 6. lipnja 1997. temeljem presude od 19. svibnja 1997. , a da je tuženik postao punoljetan 30. ožujka 2004. iz čega slijedi da do punoljetnosti tuženika zastara tražbine nije tekla odnosno da je počela teći 31. ožujka 2004.

16. Članak 233. ZOO propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stavkom 2. istog članka propisano je da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

17. U konkretnom slučaju je predmet ovrhe novčana tražbina dospjelih obroka mjesečnih iznosa uzdržavanja za vrijeme od 6. lipnja 1997. do punoljetnosti tuženika (ožujak 2004.) koja obveza tužitelja je utvrđena presudom od 19. svibnja 1997.

18. Doprinosi za uzdržavanje, koji su utvrđeni temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude, su potraživanja koja predstavljaju povremena potraživanja koja zastarijevaju za razdoblje od 3 godine prije podnošenja ovršnog prijedloga, sukladno čl. 226. st. 1. ZOO. Navedenom odredbom je propisano da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima a bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što su tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za 3 godine, od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

19. Slijedom navedenog, pored utvrđenih okolnosti da je tuženik dana 30. ožujka 2004. postao punoljetan, koja činjenica nije sporna, kada je prema čl. 119 Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007.,

prestalo roditeljsko 57/2011., 61/2011., 25/2013., 75/2014. i 5/2015. dalje: ObZ)

pravo to je primjenom čl. 238. st. 1. ZOO zastara počela teći kada je prestalo roditeljsko pravo.

20. Uvidom u e spis utvrđeno je da je ovršni prijedlog u predmetu Ovr Ob-169/18 podnijet 9. listopada 2018., a obzirom na zastarni rok od tri godine koja u ovom slučaju teče od 31. ožujka 2004., tražbina tuženika je zastarjela. Na navedeno su sasvim bez utjecaja utvrđenja prvostupanjskog suda o prekidu zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-849/11 i ponovnom početku tijeka zastare donošenjem rješenja o obustavi postupka. Naime, uvidom u e spis utvrđeno je da je rješenje o obustavi u tom predmetu doneseno 20. travnja 2015. i postalo pravomoćno 27. lipnja 2015. Kada bi se i prihvatio stav prvostupanjskog suda o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare i tada bi ovrha u predmetu Ovr Ob-169/18 određena po prijedlogu tužitelja od 9. listopada 2018. bila nedopuštena jer je prijedlog podnesen izvan zastarnog roka od tri godine.

21. Kako je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, zbog kojeg je tužitelj i upućen na pokretanje parnice, valjalo je preinačiti prvostupanjsku odluku i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 370 t. 3. ZPP.

22. Obzirom je preinakom prvostupanjske odluke tužitelj uspio u sporu valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP ovom drugostupanjskom odlukom odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.