Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1880/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirele Mijoč Kramar, predsjednice vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz D., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Sv. I. Z., protiv tuženika S. S. iz Nj., S.-L., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. E., odvjetnica u M. L., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1414/2022-13 od 2. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1414/2022-13 od 2. siječnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. II. i III. izreke u kojem je zahtjev tuženika prihvaćen u iznosu od 1.636,36 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u europskom platnom nalogu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-eu-2/2022 od dana 11.03.2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.535,73 EUR/26.640,00 kn (fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče od 23.06.2021. do isplate, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška (točka II. izreke). Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.636,36 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbijen, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II., i III. izreke u kojem je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka prihvaćen u iznosu od 1.636,36 eura, pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom uvažiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno održati u cijelosti na snazi predmetni platni nalog sadržan u europskom platnom nalogu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-eu od 11. ožujka 2022. uz nadoknadu troškova parničnog postupka prema troškovniku u spisu uvećane za troškove žalbe, odnosno podredno, ukinuti presudu u pobijanom dijelu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.535,73 eura koji se odnosi na pružanje odvjetničkih usluga – sastava predugovora za kupnju nekretnine.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da su tuženik i njegova supruga bili zainteresirani za kupnju nekretnine u M. L., da su pogledali tu nekretninu s R. B.- prodavateljem te da su odustali od kupnje prije negoli je uopće i potpisan predugovor o kupoprodaji, da je tuženik angažirao i dao punomoć tužitelju za ishođenje OIB-a za sebe i suprugu, i da je tu uslugu platio 196,43 eura/1480,00 kn (tuženik je naveo da je platio uslugu ishođenja OIB-a jer mu je to trebalo da bi otvorio račun u Republici Hrvatskoj kako bi mogao platiti nekretninu koju namjerava kupiti).

5.1. U postupku je iz iskaza tuženika i njegove supruge – svjedoka T. S. utvrđeno da su odustali od kupnje iz razloga što je nekretnina bila opterećena hipotekom u visokom iznosu.

5.2. Utvrđeno je, nadalje, da je tužitelj tuženiku poslao račun broj 48/1/2 od 14.6.2021. na iznos od ukupno 3.732,17 eura/28.120,00 kn (list 18 spisa predmeta).

5.3. U postupku je bilo sporno je li tuženik naručio uslugu sastava predugovora od tužitelja i, posljedično tome, je li u obvezi platiti utuženi iznos koji se odnosi na uslugu sastava tog pravnog posla.

6. Polazeći od utvrđenja da je dostavljene nepotpisane primjerke predugovora od 10. lipnja 2021. sastavio tužitelj, da je tuženik obavijestio tužitelja da će platiti uslugu ishođenja OIB-a koju je naručio i koja usluga je izvršena, a da ostatak iz računa neće platiti, jer tuženik nije angažirao tužitelja posao sastavljanja predugovora, niti je potpisao predugovor za kupnju kuće (dopis tuženika tužitelju od 19. lipnja 2021., list 16 spisa predmeta), da tužitelj i tuženik nisu izravno komunicirali niti osobno niti putem elektroničke pošte, a vezano za namjeravanu kupnju nekretnine i bilo koji posao vezano za to, da iz korespondencije koju je tužitelj dostavio u spis (listovi 54- 57 spisa predmeta), proizlazi da je riječ o prepisci između tužitelja i R. B., da je tužitelj slao primjerak napisanog predugovora B., a ne tuženiku, da tužitelj u svojem iskazu navodi kako niti s tuženikom niti s njegovom suprugom nije direktno komunicirao, već da je tuženik, posredno preko R. B. od njega naručio uslugu sastava predugovora o kupoprodaji, da nema pisane punomoći koju bi tuženik izdao tužitelju bilo za sastav predugovora bilo za posredovanje za kupnju nekretnine ili bilo koju drugu radnju s izuzetkom već spomenutog ishođenja OIB-a, koji pravni posao je odvojen od kupnje nekretnine i eventualnog posredovanja, da je zapravo R. B. naručio usluge od tužitelja a ne tuženik (iskazi stranaka i svjedoka T. S. i R. B.), sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba članaka 15. stavka 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine", br. 107/2007.) i 763. u vezi s člankom 251. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. - dalje: ZOO), zaključio kako tuženik nije dao nalog (pisani niti usmeni) tužitelju za sastavljanje predmetnog predugovora, odnosno da tuženik nije niti nalogodavac, niti je sklopio ugovor o posredovanju, a da bi imao obvezu plaćanja nastalog troška, zbog čega je platni nalog, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. u vezi s člankom 507 l ZPP, ukinuo u cijelosti.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7.1. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom člankom 354. stavkom 1. u vezi s člankom 8. ZPP, na koju povredu sadržajno upire tužitelj u žalbi. Naime, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud, koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom svoju ocjenu opravdati jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve izvedene materijalne i personalne dokaze (iskaze stranaka i svjedoka T. S. i R. B. koji su ispitani na sve sporne okolnosti), i to kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i za svoju je ocjenu dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa su žalbeni navodi utoliko neutemeljeni. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji u suštini (preo)ocjenjuje izvedene personalne dokaze (posebno iskaz svjedokinje T. S.).

8. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (članak 355. ZPP).

9. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu nespornu činjenicu da su tuženik i njegova supruga izdali tužitelju (odvjetniku) punomoć za ishođenje OIB-a radi kupnje nekretnine, da je tužitelj navedenu uslugu izvršio, a da su tuženik i njegova supruga (u ovom postupku svjedokinja T. S.), izvršenu uslugu tužitelju platili, te da je utvrđeno da tuženik nije tužitelju dao nalog (niti pisani niti usmeni) za sastavljanje predmetnog predugovora (nepotpisani primjerci na hrvatskom i njemačkom jeziku su priloženi u spis predmeta),da se korespondencija vezano uz sastavljanje predugovora odvijala neposredno između tužitelja i njegova dugogodišnjeg klijenta, u ovom slučaju prodavatelja nekretnine R. B., a ne između tuženika (niti njegove supruge) i tužitelja, da je tuženik izričito osporio dio računa koji se odnosi na sastavljanje predugovora (koji nije niti sklopljen jer su tuženik i njegova supruga odustali od kupnje nekretnine R. B., uz obrazloženje kako nije tužitelju izdao nalog za obavljanje navedenog odvjetničkog posla), sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljen ugovor o nalogu za sastavljanje predmetnog predugovora u smislu odredbe članka 763. ZOO (i prijevoda na njemački jezik), već da je nalog za sastavljanje predugovora i prijevoda na njemački jezik, tužitelju dao prodavatelj R. B., zbog čega tuženik nije u obvezi platiti utuženi iznos od 3.535,73 eura/26.640,00 kn za obavljanje navedenog odvjetničkog posla, zbog čega je tužiteljev zahtjev neosnovan. Što se tiče žalbenog navoda da je tuženik u obvezi platiti trošak prijevoda predugovora na njemački jezik, prvenstveno valja reći kako se utuženi račun broj 48/1/2 od 14. lipanj 2021. odnosi na sastavljanje predugovora za kupoprodaju k.č. 1485 k.o. M. L.-g. (list 18 spisa predmeta), time što niti iz izvedenih dokaza (iskaza svjedokinje T. S.) ne proizlazi da je tuženik uslugu prijevoda predugovora na njemački jezik naručio od tužitelja niti da je tužitelj izvršio navedenu uslugu, niti da je tužitelj platio navedenu uslugu u ime i za račun tuženika (u spisu predmeta je priložena ponuda za prijevod-17/2021 na iznos od 750,00 kn, list 58). Stoga je žalba tužitelja i u tom dijelu, neosnovana.

9.1. Slijedom izloženih razloga, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranog propisa kada je predmetni platni nalog, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. u vezi s člankom 507 l ZPP, ukinuo u cijelosti.

10. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Pravilno je kao nužan priznat i trošak dolaska na ročište 16. studenoga 2023. u ukupnom iznosu od 455,74 eura koji se odnosi na troškove goriva, cestarine i tunela - u jednom smjeru (tuženik im prebivalište u SR. Nj.) te vinjete S. u oba smjera (računi priloženi u spisu predmeta, list 98 spisa predmeta).

11. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mirela Mijoč Kramar, v.r.