REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1839/2017-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., , L. P., i I. P., , nasljednika iza pok. tužiteljice M. P., , zastupanih po punomoćnici J. M.- S., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-534/2011-2 od 18. siječnja 2012. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-557/09-11 od 8. lipnja 2009., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-534/2011-2 od 18. siječnja 2012. i presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-557/09-11 od 8. lipnja 2009., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je sada pok. tužiteljica tražila od tužene isplatu iznosa od 130.685,39 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka. Ujedno je pok. tužiteljici naloženo da tuženoj na ime troškova postupka plati iznos od 7.500,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom je djelomično odbijena žalba sada pok. tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu, a djelomično je prihvaćena tako da je preinačena odluka o troškovima na način da se pok. tužiteljica obvezuje naknaditi trošak parničnog postupka tuženoj u iznosu od 5.000,00 kn umjesto iznosa od 7.500,00 kn.

3. Tužitelji su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 - dalje: ZPP), te predlažu ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog suda odnosno preinačiti pobijanu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu uz naknadu troška.

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od ovih pretpostavki tada nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje takve revizije.

9. U reviziji je bilo postavljeno pitanje ima li sada pok. tužiteljica temeljem konačnog i ovršnog rješenja donesenog u upravnom postupku (koje je osnaženo presudom Upravnog suda Republike Hrvatske) pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos invalidnine od dana njezinog dospijeća do dana njezine isplate.

10. U reviziji se navodi da odluka u sporu ovisi o rješenju tog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem pitanju je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, pozivajući se na odluku revizijskog suda broj Rev-46/2007-2 od 30. siječnja 2008.

11. Ocjena je ovog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost revizije.

12. Sada pok. tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila isplatu iznosa od 130.685,39 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, za koji iznos je navela da predstavlja iznos zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose obiteljske invalidnine od 1. kolovoza 2005. kao dana isteka roka za reviziju prvostupanjskog rješenja kojim je to pravo priznato pok. tužiteljici i njezinom pok. suprugu, do dana 14. veljače 2008. kada su joj isplaćeni iznosi priznatih mjesečnih iznosa obiteljske invalidnine za nju i njezinog pok. supruga počevši od 1. lipnja 1999. do isplate.

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je pok. tužiteljici i njezinom pok. suprugu čija je nasljednica pok. tužiteljica rješenjem Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji Služba za društvene djelatnosti od 23. ožujka 2005. priznato pravo na obiteljsku invalidninu kao roditeljima smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz domovinskog rata M. P. Nadalje, u postupku je bilo nesporno utvrđeno da je presudom Upravnog suda RH br. US-8473/2005-4 od 25. listopada 2007. poništeno rješenje M. o., branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 30. lipnja 2005. kojim je bilo poništeno rješenje Ureda državne uprave od 23. ožujka 2005. te da je ostalo na snazi rješenje Ureda državne uprave od 23. ožujka 2005., a po kojem je tužena 14. veljače 2008. isplatila pok. tužiteljici sve iznose priznatih mjesečnih obiteljskih invalidnina za nju i njezinog pok. supruga počevši od 1. lipnja 1999. do isplate.

14. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je obveza tužene na isplatu novčanog iznosa po rješenju od 23. ožujka 2005. nastupila tek po zaprimanju presude Upravnog suda RH od 27. listopada 2007., te da je po navedenom rješenju sada pok. tužiteljici izvršena 14. veljače 2008., a da ista nije niti podnosila zahtjev za isplatu niti za mirno rješenje spora nego je zahtjev za mirno rješenje spora podnijela tek 5. veljače 2009., te smatraju da tužena nije zakasnila s ispunjenjem tražbine.

15. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

16. Ovaj sud je u presudi Rev-46/07-2 od 30. siječnja 2008. odlučujući o zahtjevu tužitelja u tom sporu protiv tužene Republike Hrvatske za isplatu osobne invalidnine i posebnog dodatka utvrđenog na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva obrane od 16. srpnja 1997. izrazio pravno shvaćanje da je, kada je zbog revizije rješenja kojim je to pravo bilo priznato bila uskraćena isplata pripadajuće invalidnine i posebnog dodatka te ti iznosi isplaćeni naknadno jer je utvrđeno da nema mjesta reviziji njegovog statusa, tužena bila u obvezi izvršiti isplatu tih neisplaćenih iznosa na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja od 16. srpnja 1997., a budući da je tužena neisplatom pripadajućih iznosa invalidnine i dodatka zbog izvršene revizije pala u zakašnjenje, dužna je plaćati zatezne kamate na dospjele pojedinačne mjeseče iznose od njihovog dospijeća do isplate, sukladno odredbi čl. 277. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima.

17. U tom pravcu je ovaj sud pravno shvaćanje izrazio i u odluci Rev-2747/2014-4 od 24. siječnja 2017. gdje je navedeno:

„Tužena je obustavila isplatu osobne invalidnine i posebnog dodatka pok. M. M., a koja prava su mu bila priznata na temelju rješenja Ureda za obranu Pula, Klasa: UP/I-562-02/95-139/35, Ur.broj 517-175-04-97 od 22. siječnja 1997. i izmijenjenog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Klasa: 562-02/97- 01/2326, Ur.broj 512-21-05-97-2 od 26. siječnja 1997., na temelju rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti donesenog u postupku obnove, Klasa: UP/II-562-02/01-1801/32, Ur.broj 519-04/1-4-06-7 od 31. siječnja 2006.

To rješenje međutim je poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2683/06 od 10. travnja 2008., što ima za posljedicu da se time poništavaju i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje bilo proizvelo. U konkretnom slučaju to znači da poništenjem rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 31. siječnja 2006. su rješenje Ureda za obranu Pule od 22. siječnja 1997. i Ministarstva obrane od 26. siječnja 1997., a kojima su sad pok. M. M. priznata prava na osobnu invalidninu i posebni dodatak ostala i dalje na snazi i proizvode pravni učinak u smislu obveze tužene na isplatu tih iznosa, a kako su oni mjesečno dospijevali, sve dok su za to postojali zakonski razlozi. Dakle, tim rješenjima nastala je i postojala je obveza tužene na isplatu pripadajućih iznosa sada pok. M. M. sve u smislu odredbe čl. 20. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), te čl. 45. i čl. 55. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 108/96) i čl. 87. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“, broj 33/92, 57/92, 77/92, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95 i 82/01), a koju tuženik međutim u spornom razdoblju nije izvršavao prema M. M. zbog nezakonito donesenog rješenja u postupku obnove od 31. siječnja 2006., posljedica čega je zakašnjenje tužene u isplati pripadajućih novčanih naknada sada pok. M. M., sada naslijeđenih po tužiteljima.

Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

Kako je već rečeno tužena je tužiteljima kao nasljednicima pok. M. M. glede novčanih tražbina prema tuženoj s osnova neisplaćene osobne invalidnine i posebnog dodatka isplatila određeni iznos na ime glavnog novčanog duga, no kako su ove isplate uslijedile sa zakašnjenjem u odnosu na vrijeme kada je tužena na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja, a na temelju kojih je sada pok. M. M. polagao pravo na mjesečne isplate tih naknada, to je tužena u obvezi na tako isplaćene iznose glavnice isplatiti tužiteljima i pripadajuće zatezne kamate.“.

18. U konkretnom slučaju presudom Upravnog suda RH br. US-8473/2005-4 od 25. listopada 2007. poništeno je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 30. lipnja 2005. čime su poništene i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje bilo proizvelo. To znači da poništenjem tog rješenja kojim je u postupku revizije bilo poništeno prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2005., navedeno prvostupanjsko rješenje, koje je ostalo na snazi, proizvodi pravni učinak u smislu obveze tužene na isplatu tih iznosa kako su oni mjesečno dospijevali, pa je tako nastala i postojala obveza tužene na isplatu pripadajućih iznosa prema tom rješenju koju nije izvršavala zbog nezakonito donesenog rješenja od 30. lipnja 2005. u postupku revizije, što ima za posljedicu da je tužena bila u zakašnjenju u isplati iznosa obiteljske invalidnine protekom zakonom propisanog roka za reviziju prvostupanjskog rješenja iz čl. 131. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04).

19. Kako je već i navedeno, tužena je izvršila isplatu po prvostupanjskom rješenju 14. veljače 2008., a prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

20. S obzirom da je isplata uslijedila sa zakašnjenjem tužena je u obvezi na tako isplaćene iznose glavnice isplatiti i pripadajuće zatezne kamate.

21. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog shvaćanja u pogledu prava na potraživanje zateznih kamata sa zakašnjenjem isplaćena novčana davanja, nisu ocijenili visinu utuženog iznosa, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

22. O troškovima nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Igor Periša