REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-42/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza stečajnog dužnika RIM I ZOV d.o.o. u stečaju, OIB: 76626998065, iz Zagreba, Milana Amruša 8, zastupanog po stečajnom upravitelju Marku Faku, dipl. iur., protiv tuženika Credo banka d.d. u stečaju, OIB: 94141384086, iz Splita, Zrinjsko-Frankopanska 58, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krka, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krka i Krka u Splitu, radi utvrđenja izlučnog prava i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1504/2021-2 od 25. svibnja 2021., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-156/16 od 17. studenoga 2016. i odbačena kao nedopuštena tužba te potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj P-156/16 od 17. studenoga 2016., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1504/2021-2 od 25. svibnja 2021. u toč. I. izreke kojom je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-156/16 od 17. studenoga 2016. i odbačena kao nedopuštena tužba i u tom dijelu se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbija.

III. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik vrati isplatom javnobilježnički polog u iznosu od 8.360.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2012. pa do isplate u visini i za razdoblja kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke odbačena je tužba tužitelja kojom je tražio utvrđenje izlučnog prava u iznosu od 8.360.000,00 kn, a koji novčani iznos je položen kod tuženika temeljem zapisnika o preuzimanju novca od 22. rujna 2011. broj OU-167/11, DK-8/11 na ime javnobilježničkog pologa TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], javnog bilježnika u [adresa], dok je u toč. II. prvostupanjskog rješenja odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Drugostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke ukinuta je presuda prvostupanjskog suda i u tom dijelu odbačena kao nedopuštena tužba, a u toč. II. izreke drugostupanjskog rješenja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u toč. I. izreke kojom je odbačena tužba na utvrđenje izlučnog prava. U toč. III. izreke drugostupanjskog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), osim u odnosu na dio rješenja kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, reviziju je izjavio tužitelj predlažući da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje, a podredno da isto ukine u pobijanom dijelu, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu pojedincu, odnosno drugom vijeću.

4. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4220/2021-2 od 28. ožujka 2023. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Ima li deponent javnobilježničkog pologa prava koja pripadaju izlučnim vjerovnicima u stečajnom postupku?".

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj položio 8.360.000,00 kn na čuvanje kod javne bilježnice TK kojom prigodom je sačinjen i potpisan zapisnik o preuzimanju novca na čuvanje od 22. rujna 2011.,

- da je javna bilježnica TK s tuženikom zaključila ugovor o otvaranju računa za obavljanje platnog prometa 15. siječnja 2010. po kojemu je otvoren račun za posebne namjene na kojega je javna bilježnica uplatila polog primljen od tužitelja,

- da je nad tuženikom otvoren stečaj,

- da je javnoj bilježnici TK rješenjem o utvrđivanju tražbina priznata tražbina za iznos od 8.360.000,00 kn kao tražbina petog višeg isplatnog reda.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je u toč. I. rješenja odbacio tužbu u dijelu u kojem je tužitelj tražio utvrđenje svog izlučnog prava u iznosu od 8.360.000,00 kn zauzevši pravno shvaćanje da izlučni vjerovnik ima pravo tražiti izdvajanje predmeta za kojeg smatra da ne spada u stečajnu masu, a ne može tražiti samo utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja takvog prava slijedom čega nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje obzirom da mu ni posebnim propisom nije takvo pravo priznato. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu 8.360.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. rujna 2012. pa do isplate prvostupanjski sud je odbio takav zahtjev tužitelja iz razloga što tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom odnosu, a da čak ima pravo na to potraživanje, isto bi morao prijaviti u stečajnom postupku gdje bi ostvarivao svoja prava.

10. Drugostupanjski sud je prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj ne može tražiti utvrđenje da mu pripada izlučno pravo u odnosu na iznos od 8.360.000,00 kn, ali iz drugih razloga jer tužiteljevo pravo ne predstavlja izlučno pravo u smislu odredbe čl. 79. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10 – dalje: SZ) jer novčana tražbina po svojoj pravnoj naravi nije niti osobno niti stvarno pravo koje pripada tužitelju, a zbog kojeg bi tužitelj bio izlučni vjerovnik. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.360.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2012. pa do isplate drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu zaključivši da javnobilježnički polog ima svojstva ugovora o ostavi u slučaju kad javni bilježnik preuzima novac kojeg se obvezao čuvati, te u trenutku uplate tog novca na račun kod banke novac se kao generička stvar miješa s drugim novcem, pa javni bilježnik u trenutku ispunjenja ugovorenih uvjeta može predati samo istu količinu novca ovlaštenoj osobi ali ne i istu stvar koju je primio na čuvanje. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima eventualno obveznopravni zahtjev prema javnom bilježniku, a ne prema tuženiku, a kada bi i imao pravo ostvarivati svoje potraživanje kao stečajni vjerovnik to bi mogao isključivo unutar stečajnog postupka.

11. Tužitelj u reviziji ističe da javnobilježnički polog po samom zakonu, odnosno po čl. 113. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 73/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09 – dalje: ZJB) ima učinke sudskog pologa. Tužitelj također u reviziji navodi da je i Hrvatska javnobilježnička komora, odnosno Povjerenstvo za stalno usavršavanje Hrvatske javnobilježničke komore dalo tumačenje, odnosno zauzelo stav prema kojem je novčani depozit na računu javnobilježničkog pologa predmet izlučnog prava u kojem slučaju deponent čiji je novac pohranjen na posebnom računu javnobilježničkog pologa i koji je i dalje u njegovom vlasništvu ima pravo postaviti zahtjev za izlučenje predmeta novčanog pologa. Stoga tužitelj smatra da ima pravo potraživati sporni iznos od tuženika.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje tužiteljevog izlučnog prava u iznosu od 8.360.000,00 kn koji je položen kod tuženika na računu temeljem zapisnika o preuzimanju novca od 22. rujna 2011. na ime javnobilježničkog pologa TK javnog bilježnika u [adresa], a predmet spora je i zahtjev za povrat tog iznosa položenog na ime javnobilježničkog pologa.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da pravo tužitelja u odnosu na sporni iznos koji je položio na čuvanje kod javne bilježnice TK, a koji je položen na otvoren račun za posebne namjene kojega je javna bilježnica uplatila kod tuženika, ne predstavlja izlučno pravo u smislu odredbe čl. 79. SZ u strogo formalnom smislu jer se ne radi da bi takva novčana tražbina po svojoj pravnoj naravi bila osobno ili stvarno pravo koje bi pripadalo tužitelju i zbog kojeg tužitelj ne bi bio stečajni, već izlučni vjerovnik. Stoga je pravilno drugostupanjski sud u tom dijelu potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba.

14. Slijedom navedenog valjalo je u toč. II. djelomično odbiti reviziju tužitelja u dijelu kojim pobija toč. II. drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđena toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja, a sve temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

15. Međutim, ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na zahtjev za isplatu spornog iznosa javnobilježničkog pologa od tuženika i gdje je drugostupanjski sud odbacio tužbu kao nedopuštenu. Javni bilježnik je dužan preuzeti novac i vrijednosne papire od stranke i iste čuvati odvojeno od svog novca i vrijednosnih papira, u posebnom omotu, na kojemu će napisati predmet i ime stranke, a novac koji mu je povjeren javni bilježnik može čuvati i na posebnom računu kod banke ili druge financijske organizacije za osnivanje i vođenje za kojega vrijede posebni propisi i uvjeti (čl. 111. st. 1. ZJB). Prema odredbama čl. 59. st. 2. Javnobilježničkog poslovnika ("Narodne novine", broj 38/94, 82/94 i 37/96 – dalje: JBP) javni bilježnik u pravilu neće primati uplate gotovog novca neposredno od stranaka, već će ih upućivati da uplatu izvrše na njegov poseban račun za druge osobe. U čl. 65. st. 1. i 2. JBP propisano je da će gotovinu koja je predana kao polog javni bilježnik u pravilu čuvati na svom posebnom računu za druge osobe u banci, s tim da će javni bilježnik čuvati gotovinu u svojoj blagajni samo ako gotovinu koju je primio neposredno od stranke ili poštom treba odmah isplatiti.

16. Nadalje, javnobilježnički polog prema odredbi čl. 113. ZJB ima učinak sudskog pologa, pri čemu se rečene odredbe primjenjuju na odgovarajući način i u slučaju u kojemu javni bilježnik kao sudski povjerenik preuzme ostavinske isprave, novac, vrijednosne papire ili dragocjenosti. Prema odredbama čl. 9. st. 1. u to vrijeme važećeg i za odlučivanje u ovom sporu mjerodavnog Pravilnika o financijskom i materijalnom poslovanju općinskih, okružnih i privrednih sudova sa strankama i naplati novčanih kazna, troškova krivičnog postupka i oduzete imovinske koristi – novčano i materijalno poslovanje sa strankama ("Narodne novine", broj 9/75 i 3/94 – dalje: Pravilnik), sud u pravilu ne prima uplatu gotovine neposredno od stranke već upućuje stranke da uplatu izvrše preko računa suda, dok prema čl. 17. st. 1. navedenog Pravilnika, gotovinu koja je predana sudu kao polog, sud u pravilu čuva na računu u banci. Osoba kojoj je povjereno čuvanje sudskog pologa može izdati polog određenom korisniku samo na temelju rješenja suda ili kako je u rješenju određeno, a sve temeljem čl. 23. st. 1. Pravilnika (sada u čl. 19. st. 1. Pravilnika o financijsko materijalnom poslovanju sudova sa strankama ("Narodne novine", broj 58/16 i 154/22 – dalje: Pravilnik o financijskom poslovanju).

17. Obzirom na odredbu čl. 113. st. 1. ZJB polog učinjen kod javnog bilježnika ima učinak sudskog pologa, a prema odredbi sada važećeg čl. 14. Pravilnika o financijskom poslovanju novac koji je predan sudu kao polog u pravilu se čuva na računu u banci. Obzirom na sve navedeno, ne može se zaključiti ništa drugo osim toga da je javnobilježnički polog po specijalnoj i kogentnoj zakonskoj odredbi izjednačen sa sudskim pologom i stoga novac koji je na takav način položen kao sudski ili javnobilježnički polog na računu kod banke ne postaje novac banke i ona njime ne može samostalno raspolagati već isključivo po nalogu suda ili javnog bilježnika. To je i nadalje imovina odnosno novac polagatelja pologa i ne radi se o imovini suda ili javnog bilježnika, a niti o imovini banke. Takav novac iz pologa ne može biti predmetom ovrhe koja bi se vodila protiv javnog bilježnika ili banke, a niti ulazi u stečajnu masu stečajnog dužnika banke kod koje je otvoren račun javnog bilježnika u svrhu polaganja javnobilježničkih pologa.

18. Stoga se ne radi o novčanom pologu u smislu odredbe čl. 990. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO/05) i gdje banka u trenutku polaganja ugovorene svote stječe pravo raspolagati tom svotom.

19. Obzirom na navedeno, pravno je shvaćanje ovoga suda da javnobilježnički polog nije novčani polog kod banke iz čl. 990. ZOO/05, već je prema posebnim zakonskim odredbama novčani polog s učincima sudskog pologa što ga jasno određuje i razlučuje u odnosu na imovinu banke i javnog bilježnika. Isto tako javnobilježnički polog ne spada u stečajnu masu, analogno odredbama čl. 79. SZ gdje osoba koja na temelju kojeg svog stvarnoga ili osobnog prava može dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu i nije stečajni vjerovnik. Iako se ne radi u konkretnom slučaju o strogo formalno gledajući izlučnom pravu, javnobilježnički polog koji je javni bilježnik položio na račun kod banke ima sva obilježja izlučnog prava, odnosno prema pravnom shvaćanju ovoga suda osoba koja je zasnovala javnobilježnički polog ima pravo zatražiti isplatu iznosa javnobilježničkog pologa izravno od banke kod koje se polog nalazi na računu otvorenom u te svrhe.

20. Stoga je odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija slijedeći:

"Deponent javnobilježničkog pologa ima sva prava koja pripadaju izlučnim vjerovnicima u stečajnom postupku."

21. Stoga je u smislu odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u toč. I. izreke.

22. Obzirom da je drugostupanjski sud pogrešno odbacio tužbeni zahtjev tužitelja u kojem traži isplatu iznosa javnobilježničkog pologa pri čemu je pogrešno primijenio odredbu čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP, u ponovljenom postupku drugostupanjski sud odlučiti će meritorno o tom zahtjevu tužitelja.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković