REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-401/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J., Z., OIB … , koju zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Doma za starije osobe T., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-517/2020-2 od 27. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8662/2014-133 od 4. prosinca 2019., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda tako da je:
- odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije zakonit i dopušten redoviti otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenoga 20. srpnja 2010. koji je tužiteljici dan tuženikovom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu Ur. broj: 04-53/4-2014 od 16. srpnja 2014., da nije dopuštena tuženikova odluka kojom je odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 29. srpnja 2014. i da radni odnos nije prestao,
- odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto njegovatelja u skladu s člankom 3. ugovora o radu od 20. srpnja 2010.,
- odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade neisplaćenih plaća za razdoblje od dana prestanka radnoga odnosa, 6. rujna 2014., do 30. lipnja 2019., isplati razliku bruto plaće i invalidske mirovine u iznosu od 185.070,94 kn sa zateznim kamatama,
- odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova,
- naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove.
2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema članku 382.a stavku 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da ju preinači ili da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s člankom 391. stavcima 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je stavkom 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, radnice, za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika, poslodavca, od 16. srpnja 2014., o prestanku ugovora o radu između parničnih stranaka od 20. srpnja 2010. i tuženikove odluke kojom je odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava u vezi s navedenom odlukom o otkazu, za vraćanje tužiteljice na radno mjesto i za isplatu plaća i razlike plaće i mirovine.
7. Neosnovano se tužiteljica u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Ovaj revizijski razlog tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze, konkretno, iskaze svjedoka, za koje tvrdi da su „pristrani i zainteresirani za ishod spora“, ne obrazlažući dalje jasno zašto bi bilo tako. Neovisno o tome, eventualna pogrešna ocjena dokaza i s tim u vezi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može dovesti do toga, pa ni u ovome slučaju nije, da je sudska odluka nerazumljiva i da ju zbog toga u povodu pravnoga lijeka nije moguće ispitati, što bi za posljedicu imalo postojanje bitne povrede na koju se tužiteljica poziva. Zato revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.
8.1. Obrazlažući pobijanu odluku drugostupanjski je sud pošao od toga da je u prvostupanjskome postupku utvrđeno:
- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. srpnja 2010. kod tuženika bila zaposlena od 1. ožujka 2005. na radnome mjestu IV vrste njegovateljica I odsjek – depandansa,
- da prema čl. 3. ugovora o radu njegovateljica obavlja opću njegu korisnika (umivanje, presvlačenje korisnika i postelje, kupanje, stavljanje korisnika u odgovarajući položaj i sprečavanje dekubitusa, njega stopala), priprema korisnika i bolesničku sobu za vizitu, vrši podjelu obroka, ugodniji dnevni boravak za noć, sudjeluje u donošenju obroka i hranjenju teških bolesnika, brine o dovoljnoj količini čistog rublja, u pratnji je bolesnika na liječničke preglede, te obavlja i druge poslove po nalogu voditelja i voditelja odsjeka,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 27. svibnja 2014. utvrđeno da se tužiteljici kod koje je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad priznaje počevši od 10. srpnja 2013. pravo na invalidsku mirovinu,
- da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenoga vještaka od 18. travnja 2014., utvrđeno da je kod tužiteljice 10. srpnja 2013. nastala profesionalna nesposobnost za rad jer joj je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti uz isključenje: rada sa strankama, odgovornijih poslova i noćnoga rada, te da poslovi koje je tužiteljica sposobna obavljati su ostali poslovi u skladu sa stručnom spremom i obrazovanjem, uključujući lakše i jednostavnije poslove u dnevnoj smjeni,
- da je predmetnom odlukom o otkazu tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog toga što nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnoga odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) s obzirom na to da je tužiteljici navedenim pravomoćnim rješenjem HZMO-a zbog bolesti utvrđena nesposobnost za rad,
- da je radničko vijeće tuženika 15. srpnja 2014., dalo prethodnu suglasnost za otkaz ugovora o radu tužiteljici,
- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu utvrdio da tužiteljicu ne može zaposliti na drugim poslovima, niti ju obrazovati ili osposobiti za neke druge poslove te da je prilikom donošenja odluke vodio računa i o trajanju radnoga odnosa tužiteljice, starosti i obvezama uzdržavanja koje ju terete,
- da je prema pregledu popunjenih radnih mjesta kod tuženika u odjelu socijalne zaštite i izvaninstitucionalne skrbi radno mjesto pralje bilo nepopunjeno, dok je za radno mjesto spremačice u odjelu higijene i recepcije predviđeno 23 izvršitelja, a bilo popunjeno s 20 izvršitelja i
- da prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženika od 15. ožujka 2010. pralja (NSS, osnovna škola) pere i glača posteljinu i osobno rublje starijih građana izvan doma, pere i glača stolno rublje, dekorativnu opremu, pokrivače, pere i glača radnu odjeću radnika izvan institucije, vodi dokumentaciju o preuzetom i izdanom rublju, održava higijene prostora i opreme, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja i ravnatelja, dok spremačica (NSS, osnovna škola) održava higijenu stambenih jedinica, radnih i zajedničkih prostora i okoliša doma, pranjem i čišćenjem podova, zidova, stakala, namještaja, tapeciranoga namještaja, prikuplja smeće, odlaže smeće u odgovarajuće posude, prikuplja i zamjenjuje prljavo rublje čistim, održava lončanice unutar doma i održava zelene površine oko doma te obavlja i druge poslove po nalogu voditelja odjela i ravnatelja.
8.2. Prvostupanjski sud nije posebno cijenio neke od izvedenih dokaza, iskaze dviju svjedokinja i tuženikove zastupnice po zakonu, u dijelu koji se odnosi na propuste u radu tužiteljice, konkretno, probleme koji su se očitovali u uzimanju novaca i lijekova od korisnika te neprimjerenu komunikaciju i nedolično ponašanje tužiteljice, jer tuženik ugovor o radu nije tužiteljici otkazao zbog skrivljenoga ponašanja, već zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).
8.3. Uz takva utvrđenja, drugostupanjski sud obrazlaže da je prvostupanjski sud, koji je tužbene zahtjeve opisane u točki 1. obrazloženje ovoga rješenja prihvatio, utvrdivši da je tužiteljica mogla obavljati ostale poslove u skladu sa stručnom spremom i obrazovanjem, uključujući lakše i jednostavnije poslove u dnevnoj smjeni, pogrešno zaključio da je tuženik na temelju članka 78. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) bio u obvezi tužiteljici ponuditi ugovor o radu za radno mjesto spremačice i pralje, a koja radna mjesta su u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bila slobodna. Drugostupanjski sud smatra kako iz izvedenih dokaza, koje je ocijenio primjenom članka 373. a stavka 1. ZPP, i to iskaza svjedoka i očitovanja radničkoga vijeća tuženika, proizlazi kako i posao pralje i posao spremačice kod tuženika ne isključuje posao s njegovim korisnicima, odnosno, da niti iz jednoga izvedenog dokaza ne proizlazi da bi poslove spremačice ili pralje, a niti bilo kojega drugog mjesta kod tuženika, tužiteljica mogla obavljati s potpunim isključenjem kontakta s korisnicima doma.
9. Polazeći od toga:
- da je člankom 78. stavkom 1. ZR propisano da je, ako ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnika postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji što je više moguće odgovaraju poslovima na kojima je radnik prethodno radio, dok je stavkom 2. toga članka propisano da je radi osiguranja takvih poslova poslodavac dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka 1. toga članka osigura odgovarajuće poslove,
- da članak 79. ZR predstavlja specijalnu odredbu kojom se posebno regulira mogućnost otkaza ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga u slučaju kad je riječ o radniku kod kojega je nadležno tijelo utvrdilo profesionalnu nesposobnost za rad ili neposrednu opasnost za nastupanje invalidnosti zbog koje radnik više nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, a poslodavac nije u mogućnosti toga radnika zaposliti na drugim poslovima,
- da je člankom 107. stavkom 1. točkom 2. ZR propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, naime ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnoga odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), drugostupanjski sud obrazlaže kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik zakonito tužiteljici otkazao ugovor o radu.
10. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužiteljica se poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, glede odlučne činjenice je li ju tuženik mogao zaposliti na poslovima pralje odnosno spremačice, iznoseći pri tome vlastitu ocjenu dokaza s tim u vezi, dok je obrazloženje činjeničnoga stanja kako ga je u pobijanoj presudi izložio drugostupanjski sud jasno, logično i u skladu s ispravama u spisu na koje se pritom pozvao. Takvim revizijskim navodima tužiteljica nije uspješno ukazala na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP kao u izreci.
12. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Željko Pajalić, v.r.
