REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1394/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senija Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1229/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1869/2020 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1229/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1869/2020 od 20. siječnja 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:

„1. Predstavlja li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014., stvarnu štetu puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 147/13, 151/114, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05)?

2. Predstavlja li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj naknadi za tjelesno oštećenje nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu puni iznos isplaćene naknade u skladu s člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 147/13, 151/114, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), ili kako smatra tuženik štetu predstavlja samo razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u skladu s člankom 27. Zakona obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05)?“

2. 2. Za navedena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješavanju tih materijalnopravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti navedene su odluke revizijskog suda broj Rev- 2539/2018 od 8. siječnja 2020., Rev-143/2021 od 5. siječnja 2022., Revd-1177/2023 od 21. ožujka 2023.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena dva pravna pitanja koja se u biti svode na pitanje koje je materijalno pravo primjenjivo u konkretnoj pravnoj situaciji, međutim po ocjeni ovoga suda ona nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. Naime, ovaj sud je u brojnim odlukama (npr. Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022., Rev 909/2021 od 8. srpnja 2021., Rev 2140/2018-23 od 13. srpnja 2022. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.), izrazio shvaćanje tim pitanjima i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, prema kojem "se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon jer ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon, pri čemu činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja".

7. Slijedom iznesenog, shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, te je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić