REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1066/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz V., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-508/2020-3 od 27. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-148/2018-19 od 23. siječnja 2020., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 508/2020-3 od 27. rujna 2022. i točke I. i IV. presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-148/2018-19 od 23. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 2.255,04 EUR uvećano za zatezne kamate te na ime parničnog troška iznos od 1.808,35 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2020. do isplate na način da se tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 796,34 EUR i trošak revizije u iznosu od 298,63 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 16.990,59 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. prvostupanjske presude i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2020. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos razlike plaće kao neosnovan, kao i preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu 1.250,00 kuna, pod točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu bruto iznosa od 505,22 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao osnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-124/2023-2 od 17. siječnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-508/2020-3 od 27. rujna 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Može li se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike primijeniti kao povoljniji propis u slučaju kada su posebnim propisom zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe Kolektivnog ugovora reguliraju?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u usvajajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je, isplata razlike plaće u ukupnom iznosu od 2.255,04 EUR (16.990,59 kuna) sa zateznom kamatom na pojedinačne utužene iznose za razdoblje od siječnja 2014. do srpnja 2018.

9. Prema sadržaju postavljenog pitanja sporno je treba li se na obračun plaće tužitelja, policijskog službenika, primijeniti Uredba o plaćama policijskih službenika, po kojem je tuženica izvršio obračun plaće tužitelju ili Kolektivni ugovor iz kojeg proizlazi da postoji razlika koju tuženik nije isplatio tužitelju, kako to tvrdi tužitelj. 10. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne pravno odlučne činjenice i to da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova RH na radnom mjestu policijskog službenika za terorizam i ekstremno nasilje u cijelom utuženom razdoblju i da mu tuženica na isplaćenu plaću nije primijenila navedeni KU.

11. Nižestupanjski sudovi smatraju da se u ovom sporu primjenjuju odredbe Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/219 - dalje: ZOP), odredbe Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 27/17 - dalje: ZR), koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014., i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 i 112/17 - dalje: KU) te Uredba o plaćama policijskih službenika i Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike, sukladno čemu se bruto plaća tužitelja treba uvećati i za dodatke iz navedenog KU, što tužitelj ovom tužbom i zahtijeva jer je tuženica to propustila to učiniti.

12. Osnovano tuženica kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva, jer je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se na plaću policijskih službenika primjenjuju odredbe navedenog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

13. Naime, iako odredbe čl. 192. i čl. 194. ZR reguliraju pitanje predmeta kolektivnog ugovora i osobe koje obvezuje kolektivni ugovor, te odredbe na konkretni slučaj nije moguće primijeniti.

14. Plaće policijskih službenika ne obračunavaju se na identičan način, niti na temelju istih propisa kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, jer se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZOP-i Uredba o plaćama policijskih službenika.

15. Naime odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-i određeno je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a prema st. 3. te odredbe na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

16. Dakle, iz navedene odredbe više nego jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-i i Uredbom o plaćama policijskih službenika.

17. Prema odredbi čl. 43. ZOP-i ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju se u tri kategorije, i to:

1. radna mjesta rukovodećih policijskih službenika,

2. radna mjesta viših policijskih službenika,

3. radna mjesta nižih policijskih službenika.

17.1. Prema čl. 78. st. 1. ZOP-i plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima.

17.2. Osnovnu plaću policijskog službenika, prema st. 2. te odredbe čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.).

17.3. Specifičnost policijske službe, prema čl. 79. ZOP-i uključuje dodatke za:

- povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, - osobno policijsko zvanje,

- odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

18.1. Uredbu o plaćama policijskih službenika, Vlada Republike Hrvatske donijela je na temelju članka 80. ZOP-i. Tom Uredbom, u čl. 1. utvrđene su vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

18.2. U čl. 2. Uredbe regulirano je pitanje osnovne plaće na slijedeći način:

Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima.

19. Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža.

20. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe.

21. Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.

22. Dodaci za specifičnost policijske službe propisani su u čl. 3. i 4. Uredbe, a te odredbe glase:

Članak 3.

"Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za:

1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

Članak 4.

"Dodaci iz članka 3. točaka 1. i 3. ove Uredbe stalni su, isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 ove Uredbe, od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 ove Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 ove Uredbe. Dodatak iz članka 3. točke 2. ove Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika".

23. Prema čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava se prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe iskazani su u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1, Prilog 2 i Prilog 3) koji je sastavni dio te Uredbe.

24. Navedena Uredba je više puta dopunjena i mijenjana, i ona predstavlja posebni propis donesen na temelju ZOP-i, kao posebnog zakona (lex specialis).

25. Kada je riječ o obračunu plaće državnih službenika i namještenika tada se kao opći propisi primjenjuju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi.

26. Obračun plaće je općenito za državne službenike i namještenike, za utuženo razdoblje, reguliran Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj 112/2017) u čl. 35., a na isti način i ranijim Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj 104/2013) u čl. 41. Prema tim odredbama KU osnovna plaća obračunava se kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen državni službenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću (čl. 5.) ovdje su određeni kao dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

27. Slijedom iznesenog pravilno tuženica zaključuje kako plaću policijskom službeniku nije moguće pravilno obračunati bez primjene naprijed navedenih posebnih propisa, prvenstveno Uredbe o plaćama policijskih službenika, kao i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 9. st. 3. ZR-u ''za radnika povoljnije pravo'', jer se o povoljnijem pravu za radnika, u navedenoj pravnoj regulativi ne može govoriti kada je upravo ZOP-i i propisima doneseni na temelju tog zakona, kao posebnim zakonom, u čl. 1. st. 3., u odnosu na policijske službenike, određeno posebno uređenje radno-pravnog položaja policijskih službenika. Stoga se na radno-pravni položaj policijskih službenika u ovakvoj pravnoj situaciji ne primjenjuju odredbe važećeg KU-a za državne službenike i namještenike, jer bi se oni mogli primijeniti na obračun plaće policijskih službenika samo da ZOP-i i propisima donesenim na temelju toga zakona nije uređeno to pitanje.

28. Stoga je za zaključiti da se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne može primijeniti kao povoljnije pravo u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog Kolektivnog ugovora reguliraju, a to je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

29. Slijedom navedenog, reviziju tuženice valjalo je prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i temeljem odredbe članka 397. stavka 1.

ZPP presuditi kao u izreci.

30. Budući da je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 37/22 - dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (10.000,01 kuna odnosno od podneska od 9. prosinca 2019. u iznosu od 16.990,59 kuna) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima od 28. studenog 2018., 6. ožujka 2019. i 15. siječnja 2020. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od po 100,00 bodova, trošak zastupanja na ročištu 10. prosinca 2019. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5 OT), trošak pristupa na ročište za objavu presude 23. siječnja 2020. (Tbr. 9. toč. 3. OT) u iznosu od 50 bodova i trošak žalbe (Tbr. 10/1 OT) u iznosu od 125 bodova što ukupno uz vrijednost boda od traženih 10,00 kuna iznosi 796,34 eura (6.000,00 kuna). Tuženici je priznat i trošak sastava revizije (Tbr. 10/6 OT) u iznosu od traženih 298,63 eura (2.250,00 kuna).

31. Tuženici nije priznat trošak podnesaka budući da taj trošak bez navođenja datuma podnesaka koje traži nije dovoljno određen zahtjev sukladno čl. 164. st. 1. ZPP.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.