REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2417/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Đ., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB 14036333877, zastupana po punomoćnicima iz O. d. Ć. i Š. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 492/2023-2 od 28. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-103/2021-27 od 23. prosinca 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavila je pravna pitanja za koja je navela da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP).
4. Iako se drugostupanjska odluka poziva i na utvrđenja iz presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih prava i interesa (na koje se smjera u prva dva postavljena pravna pitanja), sagledavajući cjelokupna činjenična utvrđenja i s njima povezani pravni pristup nižestupanjskih sudova, jasno je da su, osim oslanjajući se na te odluke, ti sudovi pravno shvaćanje utemeljili i na pravilima o teretu dokazivanja u skladu s kojima je tuženoj bila ostavljena mogućnost dokazivati da je valjano obavljen postupak pregovaranja i informiranja tužitelja u postupku pregovaranja. Radi dokazivanja tih činjenica je i saslušana svjedokinja, zaposlenica banke, kojim iskazom se, kako u skladu s svojim ovlastima u smislu čl. 8. ZPP utvrđuju nižestupanjski sudovi, nije dokazalo suprotno (što bi proizlazilo iz toč. 12. obrazloženja prvostupanjske odluke, u svezi toč. 8. obrazloženja drugostupanjske odluke).
4.1. Osim što se u pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja tužena nije pozvala na usporedne odluke sudova u kojima bi u pogledu toga pravnog pitanja (sagledavajući ga kako je koncipirano) bilo izraženo različito pravno shvaćanje, prva dva se pravna pitanja, dakle, temelje na činjeničnim postavkama koje ipak ne korespondiraju onima na kojima se temelje nižestupanjske odluke. Naime, pred nižestupanjskim je sudovima ipak izveden i cijenjen dokaz saslušanjem svjedoka - zaposlenika banke.
4.2. Za nadodati je da, ako bi se postavljena pravna pitanja razmatrala u svjetlu odbijanja dokaznog prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika - da je u tom smislu za uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa nižestupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).
4.3. Proizlazi iz toga da prva dva pravna pitanja nemaju utjecaj na odluku.
5. U pogledu trećeg pravnog pitanja, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
6. U pogledu četvrtog pravnog pitanja, kojim se propituje tijek zateznih kamata od dana sjecanja (ili od dana podnošenja zahtjeva), i u tom smislu poštenje, za obrazložiti je da je u tom smislu pobijana presuda usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015.
7. Protivno implikacijama petog pravnog pitanja, sudovi jesu dali svoje razloge u pogledu određivanja tijeka kamata tj. o dospijeću tražbine, pa peto pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.
8. U pogledu šestog, sedmog i osmog postavljenog pravnog pitanja kojima se smjera mogućnost primjene inicijalno ugovorene kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora prilikom izračuna preplaćenih iznosa, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. U pogledu valutne klauzule usmjerava se i na odluku Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
