REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3861/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L., K., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. Z., …, Pisarnica u S. B., …, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2928/2022-2 od 28. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-565/2016-33 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2928/2022-2 od 28. veljače 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u svezi evidencije radnog vremena i korištenja slobodnih dana, odnosno, u konkretnom slučaju da li je tužitelj kao radnik dužan dokazati po kojoj osnovi je koristio i da li je zaista koristio slobodan dan?
2. Da li je dnevna evidencija radnog vremena bez priloženog Naloga o korištenju slobodnog dana dovoljan dokaz da bi se zaista i sa sigurnošću utvrdilo da li je radnik koristio slobodan dan i po kojoj osnovi?“.
6. Prvo pitanje nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da je u pobijanoj odluci činjenično utvrđeno da je tuženica vodila dnevne evidencije radnog vremena iz kojih su vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih sati, odnosno dana rada. Drugo pitanje iz prijedloga je činjenične naravi i odgovor na to pitanje ovisi o predloženim dokazima i utvrđenim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić, v.r.