Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1107/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz N. B., S., OIB…, kojeg zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika 1/HŽ.-I. d.o.o., OIB…, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju I. S. i 2/HŽ-P. p. d.o.o., OIB…, zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. i p. iz Z., oba iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-629/2023-86 od 4. siječnja 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-629/2023-91 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika 1/HŽ I. d.o.o. i 2/HŽ P. p. d.o.o. te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-629/2023-86 od 4. siječnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-629/2023-91 od 18. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom obvezani su, točkom I., I tuženik HŽ I. d.o.o. iz Z. i II tuženik HŽ P. p. d.o.o. iz Z. solidarno platiti tužitelju S. A. za razdoblje od 1. kolovoza 1997. godine do 31. kolovoza 2000. godine iznos od 8,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, počevši od 15.91.997. do zaključno 15.9.2000., sve do isplate i to od 15.9.1997. na iznos od 0,17 eur, a od 15.10. 1997. nadalje na iznos od 0,24 eur, do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Točkom II naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju S. A. za razdoblje od 01. rujna 2000. godine do 30. rujna 2016. godine iznos od 69.161,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od 358,35 EUR od dospijeća do isplate, koje svote mjesečno dospijevaju 15-og u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec, time da kamata na svaki mjesečni iznos teče od dospijeća po stopi do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Točkom III. nalaže se I tuženiku HŽ I. d.o.o. iz Z. i II tuženiku HŽ P. p. d.o.o. iz Z. solidarno platiti tužitelju S. A. za razdoblje od 1. listopada 2016. godine do 31. ožujka 2023. godine iznos od 27.951,42 eura sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od po 358,35 eur počevši od 15.11.2016. do zaključno 15.4.2023. do isplate, s time da kamata na svaki mjesečni iznos teče od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Točkom IV. naloženo je I tuženiku HŽ I. d.o.o. iz Z. i II tuženiku HŽ P. p. d.o.o. iz Z. solidarno platiti tužitelju S. A. počevši od 01. travnja 2023. godine pa nadalje mjesečni iznos od 358,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od dospijeća do isplate, a koji iznosi mjesečno dospijevaju 15-og u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023. godine te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Točkom V. naloženo je I tuženiku HŽ I. d.o.o. iz Z. i II tuženiku HŽ P. p. d.o.o. iz Z. solidarno naknaditi tužitelju S. A. trošak parničnog postupka u svoti od 47.058,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 4. siječnja 2024. godine do isplate po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude 1/tuženik HŽ I. d.o.o., (dalje: 1/tuženik) je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) kojom posebno pobija odluku o troškovima postupka uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik 2/HŽ P. p. d.o.o. (dalje: 2/tuženik) je podnio žalbu protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbe tuženika.

5. Žalbe tuženika nisu osnovane.

6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene.

7. Nisu ostvarene niti u žalbama istaknute bitne povrede ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP. Time što nije prihvatio navode tuženika, koji su se pozivali na sudsku praksu u drugim predmetima ovog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud nije onemogućio tuženike u raspravljanju, niti na taj način može biti ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 6. jer je smisao te odredbe da stranka zbog pogrešnog postupanja suda nije imala mogućnost iznijeti svoje navode, a ne da sud iste nije prihvatio.

8. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao valjane, jasne i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a kako će nastavno biti obrazloženo, pa nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., koju tuženici ističu u svojim, sadržajno identičnim žalbama.

9. U predmetnom postupku tužitelj potražuje naknadu štete u vidu rente za tuđu pomoć i njegu, koju mu je tuženikov prednik isplaćivao u iznosu od 1,80 kn mjesečno od 1. travnja 1991. do 25. lipnja 1991., na temelju presude I Općinskog suda u Beogradu poslovni broj P-12529/76 od 30. svibnja 1980.

10. Nesporno je između stranaka,da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi u Z.

30. kolovoza 1974. godine, te da mu je prednik tuženika isplaćivao rentu za tuđu pomoć i njegu kako je navedeno.

11. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, da li je potraživanje tužitelja i u kojem dijelu zastarjelo.

12. U predmetnom postupku ukinuta je, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-514/13-2 od 18. veljače 2015., presuda ovog suda posl. br.Gžn-1883/09-3 od 3. siječnja 2013. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju ne radi o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju prema odredbama čl. 372. i 373. ZOO, da zastara rentnih odštetnih zahtjeva utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom ne nastupa sve dok štete traju, s tim da pojedini iznos takve štete zastarijeva za tri godine sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91,73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 361. st. 1. ZOO. U tom smislu po osnovu zahtijeva za povišenje već ranije dosuđene mjesečne rente (čl. 196. ZOO) nema zastare, jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće (tj. od podnošenja tužbe pa nadalje) jer je već ranijom odlukom uređen pravni odnos između stranaka, pri čemu mogućnost sukcesivnog utuživanja naknade za razdoblje prije utuženja ne uključuje i pravo na retroaktivno povećanje pravomoćno dosuđene rente prije utuženja. Također je istaknuto da treba cijeniti činjenice koje se odnose na istaknuti prigovor ograničene odgovornosti tuženika za štetu iz navedenog štetnog događaja.

13. Nakon što je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 2623/2018-2 od 14. prosinca 2022. ukinuta odluka ovog suda posl. br. Gž- 3663/2017-2 od 5. lipnja 2018. i presuda prvostupanjskog suda posl. br. Pn-2043/16- 62 od 31. ožujka 2017. prvostupanjski je sud ponovno odlučio o potraživanju tužitelja, imajući na umu stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u ovom konkretnom postupku.

14. Nesporno je, da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi u Zagrebu 30. kolovoza 1974. godine te mu je pravomoćnom presudom I Općinskog suda u Beogradu P- 12529/76 dosuđena renta za tuđu pomoć i njegu a da je HŽP- H. ž. p. Po 5. lipnja 1991. godine povisila rentu za tuđu pomoć i njegu s 300 na 1.800 dinara od 1. travnja 1991.

15. Dana 25. lipnja 1991. godine prednik tuženika je posljednji puta platio naknadu za tuđu pomoć tužitelju, što je također nesporno, kao i činjenica da je Domovinski rat trajao od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine sukladno čl. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

16. Uvidom u dopis Hrvatske narodne banke do 17. travnja 2008. godine je utvrđeno da je Republika Hrvatska dne 9. rujna 1996. godine uspostavila diplomatske odnose SRJ na osnovi Sporazuma o normalizaciji odnosa od 23. kolovoza 1996. godine, što i nije prijeporno. Također je uvidom u dopis Hrvatske pošte d.d. od 14. travnja 2008. godine utvrđeno da je brzojavni promet s SRJ uspostavljen 24. siječnja 1996. godine.

17. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da je tužitelj od 24. siječnja 1996. godine mogao makar brzojavno tužiti na isplatu što bi sud uzeo u postupak sukladno odredbi čl. 113. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

18. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-X-514/13-2 od 18. veljače 2015. godine, ponovljenom u rješenju toga suda posl. br. Rev-2623/2018-2 od 14. prosinca 2022. u ovom slučaju se ne radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju po odredbama čl. 372. i čl. 373. Zakona o obveznim odnosima te zastara rentnih odštetnih zahtjeva utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom ne nastupa sve dok štete traju, s tim da pojedini iznosi takve štete zastarijevaju za tri godine sukladno odredbi čl. 376. st. 1. istog Zakona u svezi s odredbom čl. 361.st.1. istog Zakona pa u tom smislu nema zastare za zahtjev za povišenje rente već ranije dosuđene mjesečne rente, jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće tj. od podnošenja tužbe nadalje, budući je već ranijom presudom uređen pravni odnos između stranaka, pri čemu mogućnost sukcesivnog utuživanja naknade za razdoblje prije utuženja ne uključuje i pravo na retroaktivno povećanje pravomoćno dosuđene rente prije utuženja.

18.1. Kako je tužba podnesena 10. kolovoza 2000. godine, zastara se računa tri godine unazad od podnošenja tužbe pa nisu zastarjeli svi neisplaćeni iznosi rente dospjeli nakon 10. kolovoza 1997.

19. Tuženici u žalbama i dalje ističu da je potraživanje u cijelosti zastarjelo, jer da nisu postojale nesavladive prepreke koje bi tužitelju onemogućile da pokrene parnicu, te da je nastupila zastara samog prava iz čl. 373. ZOO, te se pozivaju na odluke sudova u Republici Hrvatskoj donesene u jednakoj pravnoj situaciji, kao i odluku ovog suda donesenu u predmetnoj parnici pod brojem Gžn-2695/09. u kojoj je izraženo takvo stajalište.

20. U predmetnom postupku, međutim, u rješenjima Vrhovnog suda RH koja su prethodno citirana izraženo je stajalište da se u konkretnom slučaju ne radi o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju prema odredbama čl. 372. i 373. ZOO, da zastara rentnih odštetnih zahtjeva utvrđenih pravomoćnom sudskom odlukom ne nastupa sve dok štete traju, s tim da pojedini iznos takve štete zastarijeva za tri godine sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

21. Radi toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da nisu zastarjeli svi neisplaćeni iznosi rente dospjeli nakon 10. kolovoza 1997., a budući da je tužba podnesena 10. kolovoza 2000., te je iste iznose dosudio, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

22. Tuženici u žalbama više ne osporavaju osnovu odgovornosti za nastalu štetu.

23. Nadalje, kada potraživanje tužitelja u utuženom razdoblju nije u zastari, nisu odlučni niti navodi žalbe o tome da tužitelj ne bi bio objektivno spriječen u podnošenju tužbe prije uspostave brzojavnog prometa sa SRJ.

24. Tuženici u ovoj, žalbenoj fazi postupka više ne ističu niti prigovore u vezi visine same tražbine odnosno ograničenoj svoti osiguranja.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZOO, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio vrijednost boda prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, od tadašnjih 15,00 kuna, prema Tbr. 50. izmijenjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a koja je stupila na snagu 5. studenog 2022.

26. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.