Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: P-677/2018-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sudskoj savjetnici Mariji Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja BILI TAXI j.d.o.o., OIB: 36268759285, Vukovarska 169, Split, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, radi naknade štete, 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi imovinsku štetu u iznosu od 33.180,70 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 3. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje na svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je dana 4. prosinca 2018. tužba uvodnog označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je po objavljenom javnom pozivu podnio dana 7. studenog 2016., nadležnom odjelu Grada Splita, zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje usluge autotaksi prijevoza na području Grada Splita motornim vozilom registarske oznake KC 567 FP, marka vozila Honda tip vozila Civic, boja crna s efektom, hibridno vozilo, godina proizvodnje 2011., broj šasije JHMFD3620AS203582. Tužitelj da je predao uredan zahtjev, odnosno uz isti da je dostavljena sva dokumentacija (isprave) koja je propisana kao nužna uz objavljeni javni poziv te da je ispunio sve zakonske uvjete. Zahtjev tužitelja da je odbijen rješenjem tuženika klasa: UP/I-330-01/17-02/12, ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. uz obrazloženje da Mirza Ibrahimović, kao zakonski zastupnik tužitelja, već posjeduje jednu dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita, i to kao vlasnik obrta "Rico Taxi". Tužitelj da je uredno protiv odluke Grada Splita podnio žalbu, te da je drugostupanjsko tijelo – Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture usvojilo žalbu kao osnovanu i svojim upravnim aktom, klasa:

UP/II-340-01/17-01/09, ur. broj: 530-05-1-17-2 od 27. srpnja 2017., poništilo navedeno rješenje Grada Splita i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U bitnom obrazloženje drugostupanjskog tijela da je bilo da je tužitelj ispunjavao sve propisane uvjete i da nisu postojale predispozicije za donošenjem takvog prvostupanjskog akta. Poništenjem prvostupanjskog upravnog akta su poništene sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, jer je od strane višeg tijela utvrđeno da takav akt nije zakonit ni svrhovit. Prvostupanjsko tijelo da je tek dana 8. veljače 2018. donijelo upravni akt, klasa: UP/I-330-01/17-02/12, ur.broj: 2181/-01-11- 02/20-18-7, kojim je tužitelj izdalo dozvolu broj 188 za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita. Prvostupanjsko tijelo da je donijelo upravni akt i tužitelju izdalo dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita, dana 8. veljače 2018., premda mu je takvu dozvolu trebalo izdati odmah nakon provedenog javnog natječaja, obzirom da je tužitelj ispunjavao sve propisane uvjete za izdavanje dozvole. Nadalje navodi da pravna subjekta mogu bez ikakve zapreke sudjelovati na javnom natječaju i ishoditi svaki za sebe upravni akt, uz uvjet dostave tražene dokumentacije (isprava) po javnom natječaju. Tužitelj navodi da se radi o dva zasebna subjekta koja u pravnom prometu i prema trećima nastupaju samostalno što da je bio slučaj u predmetnoj stvari, neovisno o činjenici što je riječ o obrtu u vlasništvu zakon zastupnika tužitelja.

3. Tužitelj navodi da prema članku 19. Ustava RH pojedinačni akti državne uprave moraju biti utemeljeni na zakonu, a koja zaštita da je zajamčena i člankom 3. i 5. Zakona o općem upravnom postupku te da je slijedom toga tuženik prema odredbi članka 50., 96.,97.,98. Zakona o općem upravnom postupku trebao odmah usvojiti zahtjev tužitelja za izdavanjem tražene dozvole. Navodi kako je zbog nezakonitog djelovanja tuženika tužitelju nastupila imovinska šteta - izmakla dobit u iznosu od 120.000,00 kn, jer da bi navedeni iznos tužitelj ostvario redovitim obavljanjem usluge autotaksi prijevoza u Gradu Splitu u razdoblju od donošenja poništenog prvostupanjskog upravnog akta pa do donošenja novog upravnog akta kojim je isto izdana tražena dozvola. Tako tužitelj da je od dana 2. siječnja 2017. pa do 8. veljače 2018. redovitim poslovanjem, odnosno obavljanjem usluga autotaksi prijevoza na području grada Splita mogao ostvariti dobit u iznosu od 120.000,00 kn, a čija mogućnost ostvarenja da je propuštena zbog nezakonitog djelovanja tuženika. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi obvezao tuženika da mu naknadi štetu u iznosu od 120,000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 3. siječnja 2017. pa do isplate i troškovima parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 13. veljače 2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva da sud naloži tuženiku da tužitelj naknadi imovinsku štetu u iznosu od 250.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Kod ovog suda je dana 18. ožujka 2019. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika kojim se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava tužbeni zahtjev po osnovi i visini. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da prema odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim i poslovima, naknađuje Republika Hrvatska. Navodi kako za primjenu te odredbe u kojoj bi eventualno odgovarala RH je potrebno da tužitelj dokaže da mu je šteta nastala nezakonitim radom jedinice lokalne samouprave u konkretnom slučaju tuženika, a iz narativnog dijela tužbe i priloženih isprava da ne proizlaze činjenice koje bi na to ukazivale. Za postojanje javnopravne odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave da je potrebno da se kumulativno ispune određene pretpostavke. Ističe kako nije sporno da je rješenje Upravnog odjela Klasa: UP/I-330-01/17-02/04, Ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza, a koje je rješenjem po žalbi tužitelja poništeno rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uprava cestovnog i željezničkog prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-340-01/17-01/09, Ur. broj: 530-05- 1-17-2 od 27. srpanja 2017. Međutim da to nije činjenica koja bi dovela do odgovornosti za štetu, jer tužitelj da je protiv prvostupanjskog rješenja imao na raspolaganju pravni lijek koji je iskoristio. Navodi da pogreške koje bi tijelo državne uprave počinilo u primjeni procesnog i materijalnog prava se ispravljaju u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i da ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave te da je neutemeljen stav tužitelja da bi poništeno rješenje tuženika kojim se odlučivalo o njegovim pravima predstavljalo nezakonit rad tijela državne uprave.

6. Dopisom od 10. travnja 2019. ovaj sud je po prijedlogu tužitelja obavijestio Republiku Hrvatsku po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu o otpočetoj parnici sukladno odredbi članka 211. Zakona o parničnom postupku, te je Republika Hrvatska podneskom od 26. travnja 2019. obavijestila ovaj sud kako nema pravnog interesa miješati se u parnicu.

7. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava koje se nalaze u spisu to:

Javnog poziv za dodjelu dozvola za obavljanje autotaksi prijevoza području Grada Splita (list spisa 5-6), rješenja Republike Hrvatske, Spltisko dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu UP/I-330-01/17-02/12, urbroj: 2181/01-11-02/20-18-7 od 8. veljače 2018. (list spisa 7-9), Službeni glasnik Grada Splita od 26. lipnja 2014. (list spisa 23- 32), preslik dopisa Porezne uprave od 2. kolovoza 2018. (list spisa 44-45), preslik spisa Grada Splita Ur.broj. 2181/01-11-02/20-17-2 (list spisa 48-78), dopis porezne uprave, Podrčni ured Split, Ispostava Split, Klasa:410-01/19-01/659, Urbroj:513-07- 17-01/19-02 od 9. listopada 2019. (list spisa 81-91 te 100 spisa), saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja Mirze Ibrahimovića te je izveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Višnji Perajica dipl. oec. iz trgovačkog društva Žbirac d.o.o., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet tužbenog zahtijeva se odnosi na naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 33.180,70 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nezakonitim (nepravilnim) radom tuženika i koja šteta predstavlja izmaklu korist uslijed nemogućnosti obavljanja usluge autotaksi prijevoza.

10. U konkretnom slučaju među strankama nije bilo sporno:

- da je tužitelj po objavljenom javnom pozivu Splitsko-dalmatinske županije Grada Splita (list 6 i 7 spisa) podnio dana 7. studenog 2016. nadležnom odjelu Grada Splita zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita motornim vozilom;

- da je rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Split, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo, Odsjek za komunalne poslove, Klasa: UP/I- 330-01/17-02/10, Ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. (dalje: rješenje od 2. siječnja 2017.) tuženik odbijen sa zahtjevom za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza;

- da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave cestovnog i željezničkog prometa infrastrukture, Klasa: UP/II-340-01/17-01/09, Ur. broj: 530-05-1- 17-2 od 27. srpnja 2017. (rješenje od 27. srpnja 2017.) poništeno naprijed citirano rješenje Grada Splita i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje;

- da je u ponovljenom upravnom postupku doneseno novo rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita Klasa:

UP/I-330-01/17-02/12, Ur. broj: 2181/01-11-0-02/20-18-7 od 8. veljače 2018., kojim je tužitelju izdana dozvola za obavljanje autotaxi prijevoza na području Grada Splita

11. Iz sadržaja obrazloženja rješenja tuženika od 2. siječnja 2017. ( list 70-71 spisa) proizlazi kako je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom budući da je pregledom izvatka iz sudskog i obrtnog registra utvrđeno da je isti osnivač u vidu fizičke osobe osnovao više pravnih osoba koji su podnijeli zahtjev za izdavanje autotaksi dozvole te da se radi o povezanim društvima i obrtu i da je cilj podnositelja zahtjeva bio da ista fizička osoba u vidu pravne osobe dobije više rješenja o izdavanju autotaksi dozvola, a što da je protivno članku 3. stavak 3. Odluke o autotaksi prijevozu.

12. Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjskog rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uprava cestovnog i željezničkog prometa infrastrukture od 27. srpnja 2017. proizlazi kako prema pravnom shvaćanju tog drugostupanjskog tijela koji se temelji na Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, nema pravne zapreke da zahtjev za dobivanje dozvole podnese pravna osoba i fizička osoba – obrtnik, neovisno o činjenici što je ista fizička osoba vlasnik obrta, odnosno osnivač trgovačkog društva jer se radi o dva različita subjekta koje su neovisna u pravnom prometu.

13. Iz sadržaja rješenja tuženika od 8. veljače 2018. proizlazi da je nakon ponovno provedenog upravnog postupka i saslušanja stranke utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza, a radi čega je zahtjev tužitelja prihvaćen te je istom izdana zatražena dozvola.

14. U bitnome, činjenična osnova tužbenog zahtjeva utemeljena je na tvrdnji tužitelja da je nezakonitim djelovanjem tuženika tužitelju nastupila imovinska šteta- izmakla dobit u smislu odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koju bi tužitelj ostvario redovitim obavljanjem usluga autotaksi prijevoza u Gradu Splitu u razdoblju od donošenja poništenog prvostupanjskog upravnog akta pa do donošenja novog upravnog akta kojem je istom izdana tražena dozvola.

15. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu osporavajući njegovu osnovu i visinu poglavito pravno odlučnim prigovorom promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave.

16. Tužitelj osporava osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije pozivajući se na primjenu odredbe članka 130. Ustava RH koji da treba povezati s odredbom članka 47. stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i odlukom tuženika o autotaksi prijevozu.

17. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a je propisano tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako je ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 4. propisno da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje osobe odgovorne za štetu (štetnik), protupravna štetna radnja, postojanje štete i uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje.

18. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/15, 12/13, 93/16 i 104/16, dalje ZSDU-a) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, naknađuje Republika Hrvatska.

19. Dakle, odredba članka 14. ZSDU-a utvrđuje primarnu i neposrednu odgovornost RH za štetu građaninu pravnoj osobi ili drugoj strani nanesenu nezakonitim ili nepravilnim radom državne uprave, ali i štete koju takvim radom počine tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

20. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako ista ne razlikuje poslove iz vlastitog djelokruga, odnosno samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i regionalne samouprave, od onih poslova koji su tim jedinicama prenijeti posebnim zakonom, u smislu odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koja nastane građaninu njihovim radom.

21. Zakon o sustavu državne uprave propisuje koja tijela državne uprave postoje te određuje njihovu ulogu i poslove. Određeni poslovi državne uprave mogu se posebnim zakonom povjeriti na obavljanje tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima.

22. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15) određuje postojanje jedinica lokalne i područne samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada i njihovih tijela, te druga pitanja vezana za njihov rad. U Republici Hrvatskoj jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Dakle, tuženik ima svojstvo jedinice lokalne samouprave.

23. Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno je pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Prilikom obavljanja poslova iz vlastitog djelokruga ova tijela su samostalna i na njima je moguće vršiti samo nadzor ustavnosti i zakonitosti od strane ovlaštenih državnih tijela. Poslovima iz vlastitog djelokruga jedinica područne (regionalne) samouprave smatraju se poslovi koje imaju područno, odnosno regionalno značenje, a to bi bili poslovi koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. Posebnim zakonom moguće je prenijeti određene poslove državne uprave na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na druge pravne osobe koje na temelju zakona imaju javne ovlasti. Država u ovom slučaju odgovara za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obavljanju takvih poslova oštećenim osobama nanesu tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema članku 14. ZSDU-a.

24. Sudska praksa ističe da postoji primarna odgovornost RH za nezakoniti ili nepravilan rad, neovisno na kojoj razini djelovanja je šteta nastala (Vrhovni sud RH Rev-719/05 od 28. rujna 2008., Vrhovni sud RH, Rev-485/03 od 12. veljače 2004.).

25. Vezano za tužiteljevo pozivanje na odredbe članka 56. stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ( "Narodne novine" broj 82/13.) koja je bila na snazi u vrijeme kada je prvostupanjskim upravnim rješenjem od 2. siječnja 2017. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem dozvole za obavljanjem autotaksi prijevoza, a kojom zakonskom odredbom je propisano da dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, pravnoj ili fizičkoj osobi koja ispunjava uvjete propisane tom zakonskom odredbom, obzirom se navedena dozvola izdaje u upravnom postupku za eventualnu nezakonitost odnosno nepravilnost rada tijela državne uprave ne bi bio odgovoran tuženik, nego Republika Hrvatska.

26. Nadalje je za navesti da u konkretnoj stvari naknadno ukidanje odluke tijela državne uprave ne mora uvijek značiti i postojanje nezakonitosti u radu zbog kojeg bi Republika Hrvatska u smislu odredbi članka 1045. stavka 4. ZOO-a u vezi s člankom 14. Zakona o sustavu državne uprave odgovarala za naknadu štete. Nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno popisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti. Pretpostavke o odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete. Dakle, odgovornost za štetu Republike Hrvatske nastaje tek pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu, u konkretnom slučaju tijelo državne uprave, počinila onu protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak iste, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice ( tako i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-246/11 od 21. listopada 2014.).

27. Po ocjeni ovog suda, u takvom postupanju nadležnog prvostupanjskog tijela (upravnog odjela tuženika) nije postojala nezakonitost. Naime, to tijelo je u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima donijelo odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita te je za tu odluku dalo jasne i obrazložene razloge. Prema tome, to što je predmetna odluka povodom žalbe tužitelja poništena i nadležno prvostupanjsko tijelo upućeno da dopuni dokazni postupak na način da omogući tužitelju da se izjasni o svim činjenicama važnim za donošenje odluke, ne upućuje na zaključak da je na strani tuženika postojala nezakonitost.

28. Stoga, kako ovaj sud nije utvrdio tuženikovu odgovornost za štetu, zahtjev tužitelja za naknadu štete je trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 23. travnja 2024.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: 9-30866-9f855

Kontrolni broj: 00479-5d4fd-62c9b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.