REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 124/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: I. B., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik iz T., protiv tuženika:

A. B., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4101/17 od 23.prosinca 2021.,u sjednici vijeća održanoj dana 22.travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika A. B. iz A., odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4101/17 od 23.prosinca 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva brodice P. sagrađene od drva, duljine 4,10 m, širine 1,50 m, visine 0,5 m, bruto reg. tonaže 0,63, neto 0,63, reg.oz…, luka pripadnosti T., upisane u očevidnik čamaca L. kapetanije S., L. ispostava T.. Str…. br. .., pa se nalaže L. kapetaniji S., I. T. da na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva brodice P. sagrađene od drva, duljine 4,10 m, širine 1,50 m, visine 0,5 m, bruto reg. tonaže 0,63, neto 0,63, reg. oz…, luka pripadnosti T., upisane u očevidnik čamaca L. kapetanije S., L. I. T.. Str…, br…na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje naprijed navedenog prava vlasništva sa imena tuženika A. B..

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kuna."

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 354.st.2. točke 11., čl. 355. i 356. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da kao glavni dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva sud navodi kao utvrđenu činjenicu da je djed tužitelja 1982. usmenim ugovorom tužitelju darovao predmetnu brodicu, te da je istom rekao kako je prepisao brod na njega i predao mu plovidbenu dozvolu na ime I. B. (M.). U spisu je spis P-11054/15 u kojem prileži izvadak iz registra brodova L. K. S., I. T. br… u izvorniku a na kojem je kao vlasnik predmetne brodice upisani I. B. M. (Z.), što je nadimak oca tuženika i djeda tužitelja. Tuženi u žalbi postavlja pitanje, kako je djed tužitelja prepisao brodicu na istog bez sudjelovanja samog tužitelja u tom pravnom poslu, istovremeno ostajući uknjižen kao vlasnik brodice u registru brodova pri L. kapetanije S., I. T. bez ijednog pisanog ugovora ili izjave volje. Sud se u svojoj odluci uopće ne referira na predmetni izvadak iz registra. Tuženik i supruga su istinito iskazivali kako su nakon smrti oca tuženika svi njegovi dokumenti ostali u kući u kojoj je umro te da su isti prisvojili sve obzirom da je tuženik bio u N.. Tužitelj je pokušao putem svojih poznanstva ilegalno upisati brodicu na svoje ime.

2.1. U žalbi nadalje navodi da svi ostali dokazi koje sud navodi govore samo o posjedovanju predmetne brodice, što među strankama od vremena njihove svađe i nemoći pok. tužiteljevog oca M. pred smrt nije sporno. Tuženik je podnio tužbu jer mu je onemogućeno da koristi brodicu čiji je suvlasnik otkada se posvađao sa pokojnim bratom i nećakom. Jasno je da je pokojni otac tužitelja iskazivao u njegovu korist protivno svom bratu s kojim je u svađi još od 2007. a sud uzima da su ti iskazi vjerodostojni jer se već 2008. protivio da brodica uđe u ostavinu. Logično je da želi da brodica pripadne u vlasništvo njegovom sinu, nego da ulazi u suvlasništvo iste sa bratom s kojim je u svađi. Tuženik je upisan kao vlasnik za ½ dijela broda što znači da se presumira da je taj upis valjan i da je njegovo vlasništvo nesporno osim ako se ne dokaže drugačije. Tužitelj je u ovom postupku samo dokazao da je uspješno uzurpirao brodicu uslijed toga što je tuženik često odsutan, a niti jedan dokaz ili iskaz nije potvrdio njegovu tvrdnju kako mu je brod darovan 1982. O toj činjenici nije iskazivao niti jedan svjedok niti je imao saznanja o tome. Računi koje plaća tužitelj vezane su za brodicu ribolovne dozvole i sl. nemaju nikakve veze sa pravom vlasništva. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev podredno vrati na ponovno odlučivanje uz uputu kako stoji u ovoj žalbi. Traži troškove sastava žalbe.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva brodice P. sagrađene od drva, duljine 4,10 m, širine 1,50 m, visine 0,5 m, bruto reg. tonaže 0,63, neto 0,63, reg. oz…, luka pripadnosti T., upisane u očevidnik čamaca L. kapetanije S., L. ispostava T.. Str… 1587, br…, pa se nalaže L. kapetaniji S., I. T. da na temelju ove presude izvrši upis prava vlasništva brodice P. sagrađene od drva, duljine 4,10 m, širine 1,50 m, visine 0,5 m, bruto reg. tonaže 0,63, neto 0,63, reg. oz…, luka pripadnosti T., upisane u očevidnik čamaca L. kapetanije S., L. I. T.. Str…, br…na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje naprijed navedenog prava vlasništva sa imena tuženika A. B.. U tužbi navodi da je stvarni vlasnik predmetne brodice je tužitelj I. B. koju je stekao dosjelošću kroz zakonit, savjestan, istinit i pošten posjed duži od 20 godina. Naime, djed tužitelja B. I. pok. M., a otac tuženika pod 1. i 2. predmetnu brodicu darovao je tužitelju za života, a umro je 16. ožujka 1994. te je od momenta darovanja tužitelj u isključivom posjedu predmetne brodice. Tužitelj je za predmetnu brodicu uredno plaćao naknadu za upotrebu pomorskog dobra te naknadu za upotrebu objekata sigurnosti plovidbe. Tužitelj je od momenta darovanja predmetne brodice istu održavao, bojao, snosio troškove popravljanja pošto se radi o drvenoj brodici, a isti je u dozvoli za plovidbu čamaca upisan kao vlasnik istog.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- da je B. I. pok. M., djed tužitelja i otac tuženika, bio vlasnik predmetne brodice P., oznaka 56 1587, dužine 4,10 m, širine 1,50 m, a koju je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora od 28. travnja 1972.

- da je B. I. pok. M. preminuo 1994. te da su ga na temelju rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-102/94. naslijedili B. M. i B. A.

- da je B. A., tuženik, podnio zahtjev za donošenjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini i to baš za predmetnu brodicu

- da je Općinski sud u Trogiru 28. prosinca 2007. donio rješenje o naknadno pronađenoj imovini kojim je kao nasljednike na predmetnoj brodici proglasio M. i A. B. za po ½ dijela

- da je Županijski sud u Splitu 10. srpnja 2008. donio rješenje kojim je prihvatio žalbu M. B. i ukinuo pobijano rješenje o naknadno pronađenoj imovini, a sve iz razloga jer je M. B. tvrdio da je I. B. pok. M. predmetnu brodicu 1982. darovao njegovom sinu, ovdje tužitelju

- da je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru 18. svibnja 2015. donio presudu zbog ogluhe kojom je utvrdio da su tužitelj i tuženik A. B. i M. B. na temelju zakonskog nasljeđivanja suvlasnici za po ½ dijela predmetne brodice, u kojem dijelu je presuda potvrđena

- da se postupak pod poslovnim brojem P-11054/15 nastavio voditi radi isplate po osnovi neosnovanog bogaćenja

- da dozvola za plovidbu čamca za predmetnu brodicu glasi na ime B. I. M.

- da je Upravni odjel za pomorstvo I. B. utvrdio visinu naknade za upotrebu pomorskog dobra koju plaćaju vlasnici i to baš za predmetnu brodicu, a koje naknade tužitelj kontinuirano uredno podmiruje

- da tužitelj uredno, kontinuirano podmiruje naknadu za upotrebu objekta sigurnosti plovidbe

- da je resorno ministarstvo odobrilo tužitelju obavljanje malog ribolova predmetnim plovilom 2000.

- da je tužitelj s L. upravom S.-dalmatinske županije potpisao ugovor o komunalnom vezu za predmetno plovilo uz ugovorenu naknadu za korištenje veza, koju uredno podmiruje

- da je M. B. pok. I. u ovom predmetu priznao pravo vlasništva tužitelju, a na koju odluku suda je tuženik A. B. izjavio žalbu koja je odbačena kao nedopuštena

- da je pokojni I. B. pok. M. predmetnu brodicu usmenim ugovorom o darovanju 1982. darovao tužitelju

- da je tužitelj od trenutka darovanja predmetnu brodicu održavao, bojao, snosio troškove popravljanja te da je u posjedu iste.

6.2. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da je tužitelj u posjedu predmetne brodice od 1982., kada mu je djed usmeno darovao predmetnu brodicu te potom i predao knjižicu na njegovo ime, od tada do danas isključivo je tužitelj taj koji je vodio brigu o brodici, renovirao je, uredno je održava, plaća sve potrebne naknade za brodicu. Čitavo to vrijeme tužitelj se ponašao kao vlasnik, a tuženik tek 2007. prvi put polaže pravo na brodicu kada podnosi zahtjev za naknadno pronađenu imovinu koja se odnosi na brodicu iza smrti svog oca. S obzirom na to da se posjed smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu oborene, to su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno je da je posjednik uvjeren da stvar posjeduje na temelju valjanog pravnog osnova, a što je slučaj. Da je u konkretnom slučaju valjan i usmeni ugovor o darovanju, odnosno da se vlasništvo stječe predajom u posjed proizlazi i iz VSRH Rev-1983/91. od 17. prosinca 1992. Sve kad bi se i uzelo da je posjed tužitelja samo savjestan, a u kojem slučaju se primjenjuje rok od 10 godina i navedeni rok je protekao za vrijeme važenja ZOVO-a.

6.3. Da je pok. I. darovao brodicu 1982. svom unuku proizlazi i iz ostavinskog spisa pod poslovnim brojem O-102/94. u kojem je otac tužitelja još 2008. izjavio da je njegov otac predmetnu brodicu darovao tužitelju 1982. Dakle, nije točno da je u ostavinskom postupku predmetni brod utvrđen nasljedstvom oca tuženika. Tuženik je u tom ostavinskom postupku podnio zahtjev za naknadno pronađenu imovinu na predmetnoj brodici, čemu se njegov brat M. usprotivio tvrdnjom da je brodica darovana njegovom sinu još za života pok. I., a radi čega je rješenje o naknadno pronađenoj imovini i ukinuto.

6.4. Tužitelj je izjavio da je nakon darovanja kompletno renovirao brodicu, kupio vez, da uredno plaća sve naknade za predmetnu brodicu, da računi glase na njegovo ime. Naveo je i to da je isključivo on u posjedu brodice, da je polagao za voditelja čamca za mali ribolov, da svakog ljeta 15 dana mora izvršiti remont broda. Svjedoci G. E. i J.

V. su izjavili da poznaju i tužitelja i tuženika dugi niz godina, opisali su predmetnu brodicu te identično iskazivali da tužitelj koristi brodicu, da nikada nisu vidjeli A. B. da je koristi, da tužitelj održava brodicu, da plaća potrebne naknade za brodicu.

7. Svojim žalbenim navodima tuženi nije doveo u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje u osporenoj presudi. Tužitelj u posjedu predmetne brodice od 1982., kada mu je djed usmeno darovao predmetnu brodicu te potom i predao knjižicu na njegovo ime, od tada do danas isključivo je tužitelj taj koji je vodio brigu o brodici, renovirao je, uredno je održava, plaća sve potrebne naknade za brodicu. Čitavo to vrijeme tužitelj se ponašao kao vlasnik, a tuženik tek 2007. prvi put polaže pravo na brodicu kada podnosi zahtjev za naknadno pronađenu imovinu koja se odnosi na brodicu iza smrti svog oca. Tužitelj je taj koji je, a nakon što mu je djed usmeno darovao predmetnu brodicu 1982., posjedovao predmetnu brodicu, vodio brigu oko nje, uredno podmirivao sve obveze na ime brodice te je brodica upisana na njegovo ime u dozvoli za plovidbu čamcem. Problemi i osporavanje prava na brodicu nastaju nakon 2003. od kada su tužitelj i tuženik u svađi. Niti jedan izvedeni dokaz ne upućuje na to da je tuženik prije 2007., kada podnosi zahtjev za naknadno pronađenu imovinu, polagao bilo kakvo pravo na predmetnu brodicu. Iz dokaznog postupka proizlazi da otac tužitelja nikada nije koristio predmetnu brodicu. M. B. je sve vrijeme imao svoj brod i živio u T. gdje mu je i brod, a ne u A.. Tuženi A. B. u svom iskazu navodi da ne posjeduje dozvolu za upravljanje čamcom niti plovidbenu dozvolu, te da je upravo tužitelj sve vrijeme održavao brodicu. Navodi da se koristio brodicom kad bi došao na odmor par tjedana.

8. Tuženik u žalbi ponovno govori o manipulaciji u knjigama sa predmetnom brodicom, navedeno ničim nije dokazano. Tuženik je imao mogućnost svoje tvrdnje potkrijepiti dokazima u vidu saslušanja osoba koje su mu kako tvrdi isto potvrdile, ali nije. I on i njegova supruga direktno su zainteresirani za ishod spora, njihovi iskazi nemaju uporište u niti jednom izvedenom dokazu, radi čega prvostupanjski sud pravilno iste ne prihvaća.

9. Za stjecanje, prijenos, ograničenje ili gubitak vlasništva i drugih stvarnih prava potrebno je da se ostvare dvije pretpostavke pravni temelje, odnosno naslov (titulus) i način (modus) takvog raspolaganja. Tek ispunjenjem ovih pretpostavki raspolaganje brodom je valjano i potpuno. Način stjecanja je u pravilu predaja stvari kojom se raspolaže (za pokretnine) ili upis u odgovarajuće knjige (za nekretnine). Prema tome, na brodove se primjenjuje režim kakav je uobičajen za nekretnine samo u pogledu načina (modusa) raspolaganja brodom. U pogledu pravnog temelja raspolaganja za brod vrijedi što i za druge pokretnine uz uvažavanje specifičnih odredaba Pomorskog zakonika kao lex specialis. Pomorski zakonik predviđa mogućnost stjecanja prava vlasništva na brodu temeljem dosjelosti. Međutim, Pomorski zakonik ne određuje koliko traje vremensko razdoblje tijekom kojeg samostalni posjednik mora imati zakonit, istinit i pošten (kvalificiran) posjed, a protekom kojeg razdoblja brod prelazi u posjednikovo vlasništvo. Iz toga slijedi da se primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu koje određuju da je taj rok tri godine za pokretnine, a deset godina za nekretnine. Brod je pokretnina pa je za stjecanje broda dosjelošću potreban posjed zakonom utvrđene kvalitete koji neprekidno traje tri godine. Pomorski zakonik određuje da se pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu mogu steći, prenijeti, ograničiti i ukinuti jedino upisom u upisnik brodova. Prema tome, upis u upisnik bodova ima konstitutivan značaj u pogledu stjecanja prava vlasništva na brodu. Kako svako pravilo ima i iznimke, tako i Pomorski zakonik odstupa u određenim slučajevima od ovoga načela. Odredba da se pravo vlasništva može steći jedino upisom ne odnosi se na sljedeće slučajeve: stjecanje prava vlasništva (i drugih stvarnih prava) nasljeđivanjem, dosjelošću i javnom sudskom prodajom.

10. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da s obzirom na to da je tužitelj stupio u posjed odmah nakon darovanja, dakle 1982. to je vrijeme dosjelosti tužitelja protjecalo u pravnom režimu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" broj 6/80. – dalje: ZOVO) koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91. – kao zakon Republike Hrvatske). Člankom 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima propisano je da savjesni i zakonit posjednik pokretne stvari stječe pravo vlasništva protekom 3 godine (2)., a savjesni posjednik pokretne stvari protekom deset godina. Sve kad bi se i uzelo da je posjed tužitelja samo savjestan, a u kojem slučaju se primjenjuje rok od 10 godina i navedeni rok je protekao za vrijeme važenja ZOVO-a.

11. Zbog navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi postupka pravilno su obračunati sukladno odredbi čl. 154.st.1. i 155. Zakona o parničnom postupku.

12. Zahtjev tuženika za naplatu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 22.travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević,v.r.