REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1755/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., protiv tuženice Z. R. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3115/2020-3 od 27. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-2635/18 od 15. studenog 2019., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3115/2020-3 od 27. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-2635/18 od 15. studenog 2019.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu a ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. To stoga jer se tim postavljenim pitanjima problematizira je li sud odlučio o nečem drugom osim o opstojnosti tražbine koja je bila predmet ovrhe.
3.1. Pritom tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s naslova naknade štete, u kom smislu dostavlja o sudsku praksu, što ovdje nije slučaj, jer se radi o regresnom potraživanju s naslova iznosa kojeg je tužitelj isplatio P. l. d.d. sukladno sklopljenom u Ugovoru o osiguranju dijela tražbine koju tražbinu tuženica nije ispunila prema odredbama Ugovora o leasingu od 13. lipnja 2011.
4. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
5. Predlagateljica drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazala činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi tog prava.
6. U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužiteljice na pristup sudu.
8. Slijedom navedenog, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njen prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
