REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1778/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. H., vlasnika obrta T. H. iz S., R. P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku E. H., odvjetniku u Z., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Stalna služba u S. i II. tuženika M. Š. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2332/2019-14 od 26. rujna 2023. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 808/2019-69 od 1. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 808/2019-77 od 17. srpnja 2020., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., 2. i 3., te u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 4., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2332/2019-14 od 26. rujna 2023. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-808/2019-69 od 1. srpnja 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-808/2019-77 od 17. srpnja 2020., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Može li se pojam obrta pravno izjednačiti sa pojmom fizičke i pravne osobe?,
2. Ako je u kupoprodajnom ugovoru uz naziv obrta naveden i vlasnik obrta (fizička osoba) i ako je vlasnik obrta potpisao kupoprodajni ugovor pod nazivom obrta postoje li ugovorne strane i stvara li taj ugovor prava i obveze između ugovornih strana?,
3. Mora li obrtnik kupiti nekretninu kao fizička osoba pa je onda unijeti u obrt temeljem drugoga pravnog posla ili ima pravo kupiti nekretninu direktno sredstvima obrta, na ime obrta, koja se imovina time direktno unosi u obrt?,
4. Ako se „dobra vjera“ kasnijeg kupca nekretnine temelji netočnom z.k. izvatku u kojem greškom z.k. odjela nije evidentirana zabilježba ranije podnesenog tužiteljevog prijedloga za upis prava vlasništva iste nekretnine, pa uslijed pouzdanja u sadržaj takvog z.k. izvadaka novi kupac zaključi kupoprodajni ugovor i uknjiži se kao vlasnik nekretnine u „dobroj vjeri“, što za posljedicu ima definitivnu nemogućnost tužitelja da upiše svoje pravo vlasništva, postoji li pravno relevantna uzročno posljedična veza između nepravilnog i nezakonitog rada suda i nastanka štete tužitelju uslijed nemogućnosti upisa vlasništva u zemljišne knjige – gubitka vlasništva?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 2. ZPP-a, smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje i pravo vlasništva.
1.2. Tuženici nisu podnijeli odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., 2. i 3. tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer nije jasno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 4. ocijenjeno je da to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na to pravno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u svim drugim slučajevima, obzirom da odgovor na to pravno pitanje ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
2.3. U odnosu povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pošteno suđenje i pravo vlasništva, ocijenjeno je da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, odnosno pravo vlasništva.
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2., st. 3. i 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st.1. i odredbe čl. 389. b. st.1. i st. 2. odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
