Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-630/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz P. L., OIB…., zastupane po punomoćniku K. L., odvjetniku u Š., protiv tuženika: 1.T. J. iz P. L., OIB; ….zastupanog po punomoćnici L. A. J., odvjetnica u M. i 2 F. B. G., A., OIB:…., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. i C. u Š., radi uknjižbe, rješavajući žalbu tužiteljice podnesenu protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u presudi na temelju odricanja, Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-1463/2023 od 14. prosinca 2023., 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točkama II. i III. izreke presude na temelju odricanja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj XIV P-1463/2023 od 14. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica u ¼ suvlasničkog dijela kat. čest. …zk.ul. 3435, k.o. P., kao i zahtjev za trpljenje uknjižbe u zemljišnim knjigama (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo nadoknaditi 1.tuženiku parnični trošak u iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke), a 2.tuženiku trošak u iznosu od 375,00 eura, u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u točkama II. i III. izreke narečene presude tužiteljica je podnijela žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. U žalbi navodi da su tuženici podnijeli zahtjev za nadoknadu troškova po isteku prekluzivnog roka iz čl. 164. st. 8. ZPP-a, budući da je podnesak žaliteljice koji sadrži izjavu o odricanju od tužbenog zahtjeva dostavljen 1.tuženiku 23. listopada 2023., a zahtjev za nadoknadu troška je postavljen na ročištu od 14. prosinca 2023. Nadalje navodi, da je sud prvog stupnja trebao donijeti presudu na temelju odricanja bez raspravljanja, da je nepotrebno odredio ročište 14. prosinca 2023. te da na to ročište tuženici nisu trebali pristupiti, budući da su prethodno saznali za izjavu o odricanju. Smatra stoga da je neopravdan trošak zastupanja na tom ročištu. Navodi da zahtjevi za nadoknadu troška nisu bili određeni, da nije zatražen trošak u valuti eura, pa da je sud prekoračio zahtjev kada je odlučio o troškovima dosudivši nadoknadu u eurima. Također ističe da bi se odluka o promjeni vrijednosti predmeta spora trebala primijeniti samo na radnje poduzete nakon donošenja te odluke.
4. Predlaže stoga rješenje o parničnom trošku preinačiti i odbiti zahtjev tuženika.
4.1. Tužiteljica zahtijeva nadoknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.000,00 eura.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio čl. 158. st. 1. i čl. 164. st. 8. ZPP-a kada je obvezao tužiteljicu nadoknaditi tuženicima parnični trošak, a pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, tužiteljica se podneskom od 11. listopada 2023. odrekla tužbenog zahtjeva, a povodom te izjave je sud prvog stupnja na ročištu održanom 14. prosinca 2023. donio presudu na temelju odricanja odbivši tužbeni zahtjev. Na istom ročištu su tuženici postavili zahtjev za nadoknadu parničnog troška, izražavajući visinu zahtjeva u bodovima prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 - dalje Tarifa).
8. Prije svega treba navesti da nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je zahtjev za nadoknadu parničnog troška postavljen nakon isteka prekluzivnog roka. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 8. ZPP-a u slučaju iz čl. 158. tog Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke. Iako je točno da je 1.tuženiku podnesak tužiteljice sa izjavom o odricanju od tužbenog zahtjeva dostavljen 23. listopada 2023., ta okolnost nema utjecaja na računanje roka, s obzirom na činjenicu da je 1.tuženik dostavio sudu 11. listopada 2023. odgovor na tužbu te u prilogu punomoć kojom ovlašćuje odvjetnika za zastupanje. U takvoj situaciji je sud bio dužan podnesak koji sadrži izjavu o odricanju od tužbenog zahtjeva dostaviti punomoćniku, u skladu s čl. 138. ZPP-a. Kako u spisu nema dokaza da je podnesak tužiteljice od 11. listopada 2023. dostavljen punomoćnicima tuženika prije ročišta održanog 14. prosinca 2023., proizlazi da je neosnovan prigovor tužiteljice o proteku roka za podnošenje zahtjeva za nadoknadu parničnog troška.
9. Parnični trošak 1. i 2.tuženika je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife, a u skladu s vrijednosti predmeta spora koju je sud utvrdio na ročištu održanom 14. prosinca 2023. Bez osnove su žalbeni navodi tužiteljice da zahtjev tuženika za nadoknadu troška nije bio određen, zbog toga što su za svaku radnju naznačeni bodovi prema Tarifi, a ne iznosi izraženi u eurima. Naime, kada odvjetnik zahtijeva nadoknadu troška pozivajući se na Tarifu te pritom za svaku radnju naznačuje vrijednost radnje brojem bodova, tada je sasvim jasno koji iznos zahtijeva za svaku radnju, budući da je vrijednost boda propisana u Tbr. 54. Tarife. Stoga su tvrdnje o prekoračenju zahtjeva bez ikakve osnove.
10. Neosnovana je i tvrdnja žaliteljice o pogrešnom obračunu parničnog troška s obzirom na promjenu vrijednosti predmeta spora. Naime, u ovom postupku nije tužiteljica mijenjala vrijednost predmeta spora, već su tuženici iznijeli prigovor na vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica označila u tužbi, pa je sud povodom tih prigovora, postupio u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a te je na ročištu rješenjem odredio vrijednost predmeta spora. Stoga je pravilno parnični trošak obračunat za sve priznate radnje u skladu s vrijednosti predmeta spora koju je odredio sud.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i rješenje o parničnom trošku sadržano u točkama II. i III. izreke presude na temelju odricanja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
12. Presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 23. travnja 2024.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan,v.r.
