REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-173/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz T., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici A. T. i S. Z., odvjetnice u R., protiv tuženika P. d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž R-40/23-2 od 13. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-454/19-15 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž R-40/23-2 od 13. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-454/19-15 od 7. srpnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tuženik postavljenim pitanjem problematizira prestanak stečenih prava trenutkom prestanka važenja određenog kolektivnog ugovora, međutim drugostupanjski sud je pobijanu odluku utemeljio i na razlozima da je tuženik, premještajući tužiteljicu s radnog mjesta u T. na radno mjesto u Š. koje je udaljeno od njezinog mjesta prebivališta, a koje je tuženiku kao poslodavcu bio poznato, na udaljenosti od 60 km u jednom smjeru, tužiteljicu doveo u nepovoljniji položaj u odnosu na njezino ranije radno mjesto, pri tome imajući u vidu i izmijenjene odredbe Pravilnika o radu (čl. 15. st. 4. Dodatka iz čl. 40. Pravilnika o radu). Kako ostaje neosporen potonji zaključak suda, to postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer ne bi dovelo do drugačije odluke u sporu. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić, v.r.
