REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1183/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. D. iz V. B., OIB …, zastupanog po punomoćniku A. I., odvjetniku iz R., protiv tuženice M. M. N. iz M., OIB … zastupane po punomoćnici V. J. P., odvjetnici iz O., radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-534/2023-2 od 21. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1440/2020-35 od 15. ožujka 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-534/2023-2 od 21. rujna 2023., se odbacuje.

II. Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-534/2023-2 od 21. rujna 2023., u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev, u odnosu na pitanja:

''3. Može li se nepoštenje posjeda tuđe stvari utvrđivati samo podnošenjem tužbe na predaju posjeda stvari ili se nepoštenje može dokazivati i pozivanjem vlasnika da mu posjednik preda stvar u posjed ?

4. Pripada li vlasniku prvo na naknadu iz čl. 165. st. 1. ZV u slučaju kad je posjednik stvari prije podnošenja tužbe na vraćanje posjeda pozvan na predaju posjeda stvari vlasniku, od trenutka pozivanja na predaju ili od trenutka podnošenja tužbe?''.

III. Odbija se prijedlog tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužitelja.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-534/2023-2 od 21. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1440/2020-35 od 15. ožujka 2023., a u prijedlogu je postavila pravna pitanja, koja glase:

"1. Smije li sud donijeti odluku bez da je samostalno riješio prethodno pitanje koje se pojavilo tijekom parničnog postupka i bez da je podredno prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja upravnog postupka, rješenje u kojem predstavlja prethodno pitanje za parnicu?

2. Kada postoje dva bitno različita nalaza i mišljenja u postupku radi isplate (radi plaćanja naknade za korištenje tuđe nekretnine/zakupa), smije li sud odbiti provesti (u konkretnom slučaju u potpunosti ignorirati) dokazni prijedlog nadvještačenja (trećeg vještačenja)?

3. Smije li drugostupanjski sud odluku o visini tražbine temeljiti isključivo na nalazu i mišljenu vještaka a ignorirati nesporno utvrđenu činjenicu postojanja prešutnog sporazuma stranaka o visini zakupnine?".

2. Predlaže da Vrhovni sud prihvati prijedlog za dopuštenje revizije i zauzme pravno shvaćanje u odnosu na navedena pravna pitanja.

3. U odnosu na navedena pravna pitanja tuženica nije iznijela razloge njihove važnosti nego je samo ustvrdila da o postavljenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda RH, i iznijela svoje pravno shvaćanje, ocjenjujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pogrešnim.

4. Odgovor tužitelja na prijedlog tuženice nije podnesen.

6. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv citirana drugostupanjske presude u odnosu na odbijajući dio i u prijedlogu postavio pitanja koje glase: "1. Može li žalbeni sud u žalbenom postupku ocjenjivati žalbeni navod žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenoj odlučnoj činjenici koja se utvrđivala uvidom u druge sudske spise, ako žalbeni sud nije izvršio uvid u te druge sudske spise i isprave, ako ti drugi spisi i isprave iz kojih odlučna činjenica proizlazi nisu priklopljeni konkretnom spisu dostavljenom žalbenom sudu, niti je na bilo koji drugi način žalbeni sud izvršio uvid u te druge sudske spise i spone isprave?

2. Je li drugostupanjski sud dužan, kada odbije žalbu i potruje prvostupanjsku presudu ocijeniti odlučne žalbene navode žalitelja i u drugostupanjskoj odluci navesti razloge svoje ocjene, kako bi se moglo ispitati koje je žalbene navode drugostupanjski sud ispitao i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak o postojanju ili nepostojanju žalbenih navoda i odlučnih činjenica?

3. Može li se nepoštenje posjeda tuđe stvari utvrđivati samo podnošenjem tužbe na predaju posjeda stvari ili se nepoštenje može dokazivati i pozivanjem vlasnika da mu posjednik preda stvar u posjed ?

4. Pripada li vlasniku prvo na naknadu iz čl. 165. st. 1. ZV u slučaju kad je posjednik stvari prije podnošenja tužbe na vraćanje posjeda pozvan na predaju posjeda stvari vlasniku, od trenutka pozivanja na predaju ili od trenutka podnošenja tužbe?

5. Može li zakupni odnos, koji je zasnovan za poslovni prostor i koji je prestao po sili zakona i temeljem pravomoćne odluke upravnog tijela, biti prešutno obnovljen (produljen) i to sa potpuno drugim vlasnikom nekretnine koji se nije suglasio s nastavkom zakupnog odnosa?".

7. Također tvrdi da su navedena pravna pitanja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razloge važnosti navedenim pitanjima poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-1029/2020-2 od 27. lipnja 2023., Revt-109/16-2 od 7. veljače 2017., Rev 1342/1990-2 od 6. studenoga 1990., Rev-1134/1996-2 od 29. studenog 2000., Rev-181/2022-2 od 7. rujna 2022., Rev-2477/2015-2 od 11. prosinca 2018., Rev-645/1988-2 od 9. svibnja 2001., Rev-420/2010-2 od 31. ožujka 2010. i Županijskog suda u Splitu Gž- 810/2023-3 od 18. svibnja 2023., i Gž-722/2023-3 od 4. svibnja 2023.

8. Uz navedena pitanja, nadalje tvrdi da je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih pravnih stajališta u sudskoj praksi, a što predstavlja nedvojbenu povredu ustavnog prava na obrazloženu sudsku odluku i pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH, kao i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističući time i razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

9. U odgovoru tuženice na prijedlog tužitelja osporava se dopuštenost prijedloga, te predlaže prihvatiti njezin prijedlog za dopuštenje revizije i traži trošak sastava odgovora na navedeni prijedlog.

10. Prijedlog tuženice je nedopušten, a prijedlog tužitelja dopušten i osnovan. 11. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

12. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja navedena u prijedlogu tuženice nisu izneseni razlozi njihove važnosti niti predlagateljica u odnosu na ta pitanja tvrdi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Osim toga u prijedlogu se tvrdi da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima i da je odgovor na postavljena pitanja važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke ove problematike. U prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

14. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više intrepretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.

15. U konkretnom slučaju predlagateljica iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije uvjerila ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljen pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

16. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelji samo iznose svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određeno pravno pitanje, a zapravo tako samo izražavaju neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

17. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tuženice za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 3. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

18. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja i da su za pitanja navedena u izreci ovog rješenja u točki II. izreke izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer o postavljenim pitanjima shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama navedenim kao razlog važnosti.

19. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a u tom dijelu prijedlog valjalo riješiti kao u točki II. izreke.

20. Tuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog tužitelja jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.