REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2781/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice S. R.-B. iz S., (OIB: …), II. tužiteljice D. R.-P. iz S., (OIB: …), III. tužiteljice S. R. iz S., (OIB: …) i IV. tužiteljice J. B. iz B., (OIB: …), svih zastupanih po punomoćnicima M. J. i M. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. & P. d.o.o. iz S., protiv I. tuženika J. R. iz S., (OIB: …), II. tuženika A. B. iz K. S., (OIB: …) i III. tuženika Grada Splita iz S., (OIB: …), radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i trpljenja upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o prijedlogu III. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2663/2021-2 od 24. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-5358/2018 od 1. travnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. P-5358/2018 od 11. listopada 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog III. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. II. Tužiteljicama se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba III. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska (ispravljena) presuda „u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema III. tuženiku“, u odluci kojom:

1.1. je utvrđeno da su tužiteljice suvlasnice svaka za po ¼ dijela posebnog dijela nekretnine označenih kao:

- čest. zem. 5299/4 Z.U. 21790 K.O. S., koja odgovara kat.čest.zem. 3958/1 K.O. S., u Skici lica mjesta na dan očevida i izmjere "U S., studeni 2020.", u predmetu posl.br. 23 P-5358/18 označen slovima A, B, C, D, E, I, U, A površine 143 m2;

- čest. zem. 5299/4 Z.U. 21790 K.O. S., koja odgovara kat.čest.zem. 3958/1 K.O. S., u Skici lica mjesta na dan očevida i izmjere "U S., studeni 2020.", u predmetu posl.br. 23 P-5358/18 označen slovima I, E, F, G, H, I površine 12 m2;

- čest. zem. 5050/8 Z.U. 16980 K.O. S., koja odgovara kat.čest.zem. 3921/8 K.O. S., u Skici lica mjesta na dan očevida i izmjere "U S., studeni 2020.", u predmetu posl.br. 23 P-5358/18 označen slovima S, R, P, C1, B1, A1, Y, X, W, Z, D1, E1, B, A, U, I, J, K, L, S, površine 137 m2;

- čest. zem. 5050/8 Z.U. 16980 K.O. S., koja odgovara kat.čest.zem. 3921/8 K.O. S., u Skici lica mjesta na dan očevida i izmjere "U S., studeni 2020.", u predmetu posl.br. 23 P-5358/18 označen slovima O,P,R,N,O, površine 42 m2;

- čest. zem. 5050/8 Z.U. 16980 K.O. S., koja odgovara kat.čest.zem. 3921/8 K.O. S., u Skici lica mjesta na dan očevida i izmjere "U S., studeni 2020.", u predmetu posl.br. 23 P-5358/18 označen slovima N, R, S, L, M, N površine 123 m2;

- čest. zem. 5050/86 Z.U. 17131 K.O. S., koja odgovara kat.čest.zem. 3921/86 K.O. S., u Skici lica mjesta na dan očevida i izmjere "U S., studeni 2020.", u predmetu posl.br. 23 P-5358/18 označen slovima Z, V, E1, D1, Z površine 3 m2,

1.2. su tužiteljice ovlaštene „bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tuženika, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim posebnim dijelovima tih nekretnina na svoja imena za po ¼ dijela svaka, uz istodobni upis brisanja tog prava vlasništva na ovim nekretninama s imena tuženika te s imena L. R. pok. A. čiji je isključivi i jedini singularni pravni slijednik u pogledu ove nekretnine tuženik pod 2 A. B., te su tuženici ovu uknjižbu prava vlasništva i uknjižbu brisanja tog prava dužni trpjeti“,

- je III. tuženik obvezan naknaditi tužiteljicama trošak postupka od 13.550,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim kamatama.

2. Tuženik Grad Split je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, odnosno jer (da) je riječ o „pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupanja odstupa od prakse revizijskog suda“:

"Da li treba, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla ne na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona?"

3. Tužiteljice su odgovorile na prijedlog i predložile da se ovaj odbaci.

4. Prijedlog III. tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 24. ožujka 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Pritom u svijetlu tih odredaba treba imati na umu da one predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost toga prijedloga za prihvatiti:

- da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi u njemu naznačeno pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo uopćeni navod predlagatelja da je naznačeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava koz sudsku praksu, odnosno jer (da) je riječ o „pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupanja odstupa od prakse revizijskog suda“,

- da, konkretno, prijedlog u svezi u njemu postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njemu, u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

- da se, sa prethodnim u svezi, postavljeno pitanje, sa razlozima kojima se obrazlaže, odnosi samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit spora (ili bit tužbenog zahtjeva), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora,

- da se odluka revizijskog suda posl. br. Rev-291/2014 od 17. travnja 2018, na koju se predlagatelj samo uopćeno u prijedlogu poziva (bez određenog obrazloženja i isticanja ijednog razloga u čemu bi ona sa shvaćanjima na kojima je temeljena bila u suprotnosti sa nižestupanjskim odlukama iz ovoga spora) i uspoređuje je sa osporenom presudom - sa ovom ne može uspoređivati kako bi to on htio: ona je donesena na temelju specifičnih okolnosti samo konkretnog slučaja na kojeg se odnosi - a takva u ničemu (pa dakle niti u pravnim shvaćanjima koja se u njoj spominju) nije u suprotnosti sa ovdje osporenom presudom.

9. Valja kod toga primijetiti:

- da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenog pitanja i (ovdje odlučno) razloga kojima ga predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

- da i inače revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

10.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

11. Stoga je prijedlog III. tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

12. Tužiteljicama nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.