Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1859/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća te Ane Gradišek i Željke Rožić Kaleb, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š., pok. M., OIB: , iz N., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika M. T., OIB:, iz B., i drugotužene V. T., OIB:, iz B., , oboje zastupani po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-187/2021-5 od 30. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-187/2021-5 od 30. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tuženik pod 1. M. T., OIB: , suvlasnik za ¼ dijela nekretnina oznake kat. čestice 1367/9 i 1367/35 upisanih u zk. ul. 1631 k.o. B., zatim za ½ dijela nekretnina oznake kat. čestica 299/. ZGR, 300/. ZGR, 1367/62, 1367/63 i 1367/64 upisanih u zk. ul. 2420 k.o. B., što je drugo tužena V. T. pok. P. OIB:…, dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatraži i ishodi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na tuženika pod 1, uz istovremeno umanjenje tog prava sa imena tužene pod 2." U toč. II. izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženima da naknade tužitelju trošak postupka, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je prvotuženik suvlasnik nekretnina, pobliže označenih u izreci pobijane presude.

6. Tužitelj u tužbi navodi kako prema prvotuženiku ima potraživanje u iznosu od 27.000,00 Eur, koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-582/11 od 18. prosinca 2013. Tužitelj ne može naplatiti svoje potraživanje, jer prvotuženik nema predmeta na kojima se može odrediti i provesti ovrha. Kako je drugo tužena upisana kao vlasnik za cijelo nekretnina upisanih u zk. ul. 2420, te kao suvlasnik za ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 1631 k.o. Bibinje, a radi se o nekretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu, tužitelj ima pravni interes za ishođenje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva prvotuženika.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjeničnim utvrđenjima da za nekretnine koje su predmet ovog spora, nije utvrđeno da bi iste predstavljale bračnu stečevinu, te prvostupanjski sud zaključuje kako su čest. zem. 1367/62, 1367/63, 1367/64 k.o. B., bile predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 9. siječnja 1991. između F. A., B. D. i S. M. kao prodavatelja i drugo tužene V. T. (rođ. F.), kao kupca, te da drugim dokazima nije utvrđena veza prvo tuženika M. T. sa predmetnim ugovorom; jednako tako, prvostupanjski sud zaključuje kako nije utvrđena veza prvo tuženika M. T. niti u odnosu na nekretnine 1367/9 i 1367/35 upisane u zk. ul. 1631 k.o. B., koje su upisane kao suvlasništvo prvo tužene V. T. za ½ dijela, niti u odnosu na nekretnine na kat. čest. 299/ZGR i 300/ZGR upisane u zk. ul. 2420 k.o. B., koje su upisane kao vlasništvo drugo tužene u 1/1.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da sama činjenica da su predmetne nekretnine kupovane za vrijeme trajanja bračne zajednice, ne znači da iste predstavljaju bračnu stečevine, već je u postupku bilo potrebno utvrditi čijim novcem su kupljene predmetne nekretnine, odnosno ako su kupljene zajedničkim sredstvima, bilo je potrebno utvrditi doprinos bračnih drugova toj kupoprodaji, a na te okolnosti tužitelj nije predlagao dokaze.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da iz kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 9. siječnja 1991. proizlazi da je drugo tužena kupila nekretnine oznake kat. čest. 1367/62, 1367/63 i 1367/64 upisanih u zk. ul. 2420 za vrijeme trajanja braka sa prvotuženikom, te da tuženi nisu dokazali da bi predmetne nekretnine bile predmet darovanja pokojnog oca drugo tužene. Nadalje, tužitelj navodi kako nije logično ni životno da bi tužitelj trebao dokazati činjenicu čijim su novcem kupljene predmetne nekretnine, a osim toga, tuženici su bili usmjereni jedino na darovanja od strane sada pokojnog oca drugo tužene te su tijekom postupka bili pasivni, i nisu se odazvali niti pozivu suda na saslušanje.

12. U ovom predmetu nije sporno da su nekretnine oznake kat. čest. 1367/62, 1367/63 i 1367/64 upisane u zk. ul. 2420 kupljene za vrijeme trajanja braka prvo i drugo tuženih, a iz povijesnog zk izvadak za sporne nekretnine utvrđeno je da je uknjižba u korist drugo tužene V. T. rođ. F., izvršen na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 1. veljače 1991., a koji ugovor i prileži ovom spisu.

13. Jednako tako, iz povijesnog zk izvatka za nekretnine 1367/9 i 1367/35 upisane u zk. ul. 1631 k.o. B., proizlazi da je temeljem darovnog ugovora, sastavljenog u B. dana 20. studenog 1979, ovjerenog pod br. 10593/79 Općinskog sekretarijata Općine Z., uknjižen prijenos prava vlasništva ½ dijela sa F. P., pok. I. u korist F. V. P. za jednu polovinu. Dakle, temeljem navedenog, nekretnine 1367/9 i 1367/35 bi predstavljale posebnu imovine drugo tužene.

14. S tim u vezi, neosnovane su tvrdnje tuženika, kako u žalbi tako i tijekom prvostupanjskog postupka, da su i nekretnine 1367/9 i 1367/35 upisane u zk. ul. 1631 k.o. B., kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice prvo i drugo tuženika, te da iste predstavljaju njihovu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima.

15. Imajući u vidu rezultate provedenoga dokaznog postupka, posebno utvrđenje kako je drugo tužena nekretnine oznake kat. čest. 1367/62, 1367/63 i 1367/64 upisane u zk. ul. 2420 kupila 1. veljače 1991., i da je temeljem tog ugovora ishodila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na tim nekretninama za cijelo, to se u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 551. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, dalje: ObZ), primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja tih nekretnina.

16. Prema odredbi članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje u tekstu: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

17. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina.

18. U smislu odredaba članka 287. ZBPO, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

19. Dakle, posebna imovina bračnog druga i bračna stečevina, kao zajednička imovina bračnih drugova, prema odredbama ZBPO, su dvije pravno različite kategorije pa je u konkretnom slučaju na tužitelju teret dokaza svih odlučnih činjenica koje se odnose na to da bi predmetna nekretnina predstavljala imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, a što tužitelj nije dokazao. S tim u vezi, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kako smatra promašenim navod prvostupanjskog suda da je tužitelj trebao dokazati čijim novcem su predmetne nekretnine kupljene kao i doprinos bračnih drugova toj kupoprodaji.

20. Na te okolnosti tužitelj nije predložio dokaze, a ne postoji zakonska presumpcija prema kojoj bi sva imovina stečena u braku odnosno za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljala bračnu stečevinu bračnih drugova.

21. Glede žalbenih navoda posebno treba istaći kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. ZPP), a tužitelj u postupku na glavnoj raspravi nije imao daljnjih dokaznih prijedloga pa prvostupanjski sud i nije mogao utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

22. Kako tijekom postupka, tužitelj nije dokazao da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen u cijelosti, a posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga valjalo potvrditi odluku suda o troškovima postupka. Naime, tužitelj je djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, jer je presudom prvostupanjskog suda posl.br. P-1616/17-24 od 18. listopada 2018. u toč. I. izreke, usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na nekretninu oznake kat. čest 1367/34 upisane u zk.ul. 4020 k.o. B. (list 118 spisa), na koju odluku se tuženi nisu žalili, pa je prvostupanjski sud pravilno, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP donio odluku da svaka stranka snosi svoj trošak.

24. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis, v.r.