REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-378/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz S. B., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i k. iz Z., Pisarnica S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1197/2020-3 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-512/16-39 od 1. listopada 2020., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 2.488,26 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. u iznosu od 2.167,58 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Pod točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto razlici naknade plaće tužitelja, a pod točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja s osnove prekovremenog rada u iznosu od 27.730,65 kuna i zahtjev tužitelja s osnove naknade godišnjeg odmora u iznosu od 2.339,30 kuna. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 950,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1855/2023-2 od 4. listopada 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1197/2020-3 od 9. ožujka 2023., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Ako poslodavac kao dokaz priloži evidencije radnog vremena tužitelja temeljem kojih je utvrđeno da je radnik ostvario i prekovremene sate i slobodne dane, ali iz te evidencije nije razvidno (jer o tome evidencija ne sadrži podatke) po kojoj je točno osnovi iskoristio slobodne dane, je li daljnji teret dokazivanja da se slobodni radni dani odnose na konkretne prekovremene sate (pa se ti prekovremeni sati imaju umanjiti za slobodne dane) na radniku ili na poslodavcu?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode iz revizije te je predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu naknade za prekovremeni rad i naknade za godišnji odmor za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2016.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. radio kao djelatna vojna osoba kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu,

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama te mu dodaci nisu u cijelosti isplaćeni,

- da je u nalazu i mišljenju knjigovodstveni vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, varijantu - bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu te varijantu - uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji priležećoj spisu.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15), Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine", broj 141/04, 22/05), Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("Narodne novine", broj 131/13), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 68/11), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 54/14) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09, 118/12) prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu prekovremenih sati i naknadu za korištenje godišnjeg odmora uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu.

11. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci naveo da je vještak obračun neplaćenih prekovremenih sati rada na terenu sačinio koristeći izvod iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koji je iskazan po satima rada, iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo radeći na terenu redovno i prekovremeno. Nadalje je naveo da je vještak utvrdio ukupan broj iskorištenih slobodnih dana s osnove prekovremenog rada na način da je utvrdio koliko je tužitelj ostvario slobodnih dana s osnova straže, koliko je ukupno koristio slobodnih dana te je od ukupno iskorištenih slobodnih dana odbio broj slobodnih dana s osnova straže te zaključio da su preostali slobodni dani iskorišteni s osnove prekovremenog rada na terenu. Stoga je takav zaključak vještaka kao životan i logičan prihvatio i taj sud, a navode tužitelja da je vještak vještačio na temelju nepotpune i neistinite dokumentacije je ocijenio paušalnim i neosnovanim.

12. Drugostupanjski sud je ocijenio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da su preostali slobodni dani iskorišteni s osnove prekovremenog rada na terenu, bez obzira što u spis nisu dostavljeni nalozi o korištenju slobodnih dana ili odluke o preraspodjeli radnog vremena, tim više što tužitelj, iako upire da bi tuženik pogrešno vodio evidencije o radu evidenciju nije osporavao u, za to odgovarajućem, postupku ili da bi odgovorna osoba u te evidencije unosila neistinite podatke, posebno da bi se radilo o korištenju slobodnih dana po nekoj drugoj i po kojoj osnovi, a imajući u vidu i da je tužitelj predmetne evidencije potpisao.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-4029/2019-2 od 26. siječnja 2021. koja je donesena u istovjetnoj pravnoj situaciji navedeno je sljedeće:

"Navedeni revizijski navodi ne mogu se prihvatiti. To zato što je tuženik vodio dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženik dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana. U takvoj situaciji pravilno je drugostupanjski zaključio da je tužitelj trebao dokazati da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi. Budući da tužitelj evidenciju tuženika nije osporio (već je naprotiv iskazao da se sav rad vodio u "šihterici"), a niti se iz njegovog iskaza moglo zaključiti da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, pravilno je drugostupanjski sud prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za korištene slobodne dane.".

14. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom konkretnom predmetu proizlazi da je tuženik vodio dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženik dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, dok tužitelj nije dokazao da je slobodne dane na ime odrađenih prekovremenih sati iskoristio po nekoj drugoj osnovi različitoj od ostvarenih prekovremenih sati.

15. Stoga je u takvoj situaciji, u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj: Rev-4029/2019-2 od 26. siječnja 2021., teret dokaza da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada bio na tužitelju koji u ovom postupku nije dokazao da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime prekovremenih sati.

16. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Ako poslodavac kao dokaz priloži evidencije radnog vremena tužitelja temeljem kojih je utvrđeno da je radnik ostvario i prekovremene sate i slobodne dane i iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženik dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenih sati je na tužitelju, neovisno o tome što iz evidencije nije razvidno po kojoj je točno osnovi iskoristio slobodne dane.

17. S obzirom na to da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev umanjujući broj prekovremenih sati za odobrene (i iskorištene) slobodne dane.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.