REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4486/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. Š. M. iz Z., (OIB: …), 2. tužitelja M. K. iz Z., (OIB: …), 3. tužitelja N. E. iz Z., (OIB: …) i 4. tužitelja S. E. iz Z., (OIB: …), koje zastupaju punomoćnici N. B., T. B., J. B. i E. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženice J. C. S. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik iz Z., radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-828/2021-2 od 18. listopada 2021. kojim su potvrđena rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-230/2017-30 od 15. lipnja 2021. i posl. br. Ps-230/2017-36 od 16. srpnja 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđeno je:
- rješenje prvostupanjskog suda od 15. lipnja 2021. kojim je odlučeno o presumiranom povlačenju tužbe tužitelja, i
- rješenje istog suda od 16. srpnja 2021. kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog tužitelja podnesen 17. svibnja 2021. za povrat parnice u prijašnje stanje, ono u kojem je bila prije nego su tužitelji (njihov punomoćnik) propustili ročište od 14. lipnja 2021.
2. Tužitelji su predložili da im se dopusti revizija u odnosu na to drugostupanjsko rješenje zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Da li je za dopuštenje povrata u prijašnje stanje zbog nepristupa na ročište punomoćnika tužitelja, nužna pretpostavka da se prije održavanja ročišta telefonski ili na bilo koji drugi način kontaktira Sud i obavijesti o nemogućnosti pristupa na ročište?“
„2. Da li sud (koji nedvojbeno nema medicinskog znanja) na zakonu osnovano može ići utvrđivati činjenicu korelacija karaktera ozljede i pristupa na ročište bez provođenja vještačenja i suprotno javnoj ispravi koja potvrđuje da je punomoćnik koji je trebao pristupiti na ročište bio nesposoban za rad, u slučaju kada je (i) u spis dostavljena Povijest bolesti liječnika specijaliste iz koje proizlazi da je punomoćnik tužitelja, koji je trebao pristupiti ročištu, pretrpio niz ozljeda, (ii) u spis dostavljena javna isprava, Potvrda o privremenoj nespobnosti za rad koja uključuje dan i ročišta (iii) te je predloženo provođenje medicinskog vještačenja na okolnost karaktera ozljede u svjetlu mogućnosti pristupa na ročište?“
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 18. listopada 2021. slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.". U ovome slučaju to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“
6. O prijedlogu tužitelja u odnosu na osporeno rješenje o povratu u prijašnje stanje.
6.1. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju kojim postupak pravomoćno ne završava, konkretno - o rješenju kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njihov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a) nije dopuštena revizija - čime podneseni prijedlog da se ona ipak dopusti ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
Tako je ovaj sud odlučio i u nizu drugih svojih odluka, primjerice: posl. br. Revr 96/17-2 od 12. travnja 2017., Revx 730/2011-2 od 5. siječnja 2012., Revt-5/15-2 od 6. rujna 2016., Revx-855/2017-2 od 12. ožujka 2019., Revx 387/10-2 od 2. veljače 2011., Revx 619/2018-2 od 12. ožujka 2019., Revd 2473/2022-2 od 29. lipnja 2022., Rev 913/13-3 od 10. svibnja 2016., Revr 955/2015-2 od 14. veljače 2017., Revd 1376/2021-2 od 30. ožujka 2021., Revd 4175/2022-2 od 26. listopada 2022., Revd 3454/2020-2 od 1. prosinca 2020., Revd 601/2020-2 od 12. svibnja 2020., Revd 4283/2021-2 od 19. siječnja 2022., Revd 1579/2020-2 od 22. srpnja 2020., Revd 1252/2021-2 od 23. ožujka 2021., Revd 4750/2021-2 od 24. studenoga 2021., Revd 2995/2021-2 od 13. srpnja 2021.
6.2. Stoga, imajući na umu prethodno navedeno, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv toga rješenja valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP- a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
7. O prijedlogu tužitelja u odnosu na osporeno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.
To rješenje ima karakter (tako i u ovosudnome rješenju posl. br. Revr- 96/2017-2 od 12. travnja 2017.) samostalne odluke i protiv njega su dopušteni samostalni pravni lijekovi: to neovisno što je osporenim drugostupanjskim rješenjem (dakle: jednom odlukom) povodom podnesenih samostalnih žalbi odlučeno o prvostupanjskom rješenju o presumiranom povlačenju tužbe - kao i o samostalnom prvostupanjskom rješenju o prijedlogu za povrat.
7.1. Budući da je riječ o rješenju kojim se postupak pravomoćno završava, protiv njega bi bila dopuštena revizija kada bi prijedlog za njezino dopuštenje udovoljavao uvjetima za njegovo dopuštenje, onima iz odredaba ZPP-a, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7.2. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije" - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja, gledano na osporeno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim niti za odluku u konkretnom pravnom odnosu: ona se svojim sadržajem odnose isključivo na odluku o povratu u prijašnje stanje - i u ničemu ne zadiru u razloge i toga rješenja.
Izostanak već i te važnosti ima značaj izostanka već i prve pretpostavke za dopuštenost revizije.
7.3. Konkretno, iako su predlagatelji u prijedlogu naznačili pitanja - prema njihovom pristupu kao da se odnose i na osporeno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga u odnosu na to rješenje za prihvatiti:
- da se iz prijedloga jasno može razabrati da ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, a sve u specifičnim okolnostima ovoga slučaja - kada revizijski sud (polazeći od navedenog pod točkom 6.1.) nema ovlasti ispitivati opravdanost razloga izostanka punomoćnika tužitelja sa ročišta za glavnu raspravu, onog izostanka - posljedica kojeg je i bilo to rješenje (o kojem se razlogu, koji pripada - zbog njegove prirode, a kako ga tužitelji prikazuju, samo slučaju /ozljedi/ koji se njihovom punomoćniku desio, moglo odlučivati samo povodom podnesenog prijedloga tužitelja za povrat parnice u stanje u kojem je bila prije nego je propušteno to ročište - odluka o kojemu prijedlogu ne može u ovome stupnju postupka biti predmetom preispitivanja), u ničemu nisu važna u svezi sa razlozima i pravnom shvaćanju na kojima se temelji to rješenje, u obrazloženju kojeg je navedeno (relevantno samo za to rješenje):
„(...)11. Među strankama nije sporno da su s ročišta za glavnu raspravu, održanog 14. svibnja 2021., izostale obje stranke, tužitelji i tuženica, iako su bili uredno pozvani, a izostanak nisu opravdali.
11.1. Stranka koja izostane s ročišta, iako je uredno pozvana, a izostanak ne opravda, uvijek se izlaže riziku donošenja odluka suda koje štete toj stranci, u skladu s odredbama ZPP, uključujući i donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.
12. Stoga je pravilnom primjenom članka 295. stavka 2. ZPP prvostupanjski sud donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari (...),
- da, u bitnome, prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja i samo tog osporenog rješenja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st.
3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da su ta pitanja relevantna i za to osporeno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe,
- da, inače, podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) niti u ovome slučaju ne može u svezi postavljenih pitanja i konkretnih okolnosti preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. Sukladno izloženom, ovdje je i za zaključiti (u suštini isto kao i u navedenoj odluci posl. br. Revr-96/2017-2 od 12. travnja 2017.):
8.1. da, obzirom na to kako su pitanja formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje, kada nema ovlasti ispitivati ono što je bilo rezervirano za postupak povodom prijedloga za povrat - da li je punomoćnik tužitelja opravdano izostao sa prijepornog ročišta, nema razloga (ma koliko bila upitna pravilnost pravno samostalnog rješenja o povratu, gledano u svijetlu logično argumentiranog prijedloga tužitelja prema tom rješenju) ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
9. Stoga je i prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv odluke o presumiranom povlačenju tužbe valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (također primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
