1              Poslovni broj: Gž-747/2022-5

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-747/2022-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marijana Miletića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB: ..., S., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD B. i P. u S., protiv tuženika T. O. d.d. OIB: ..., Z., zastupan po H. L., odvjetniku u OD M. & L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-491/18 od 28. veljače 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-491/18 od 9. ožujka 2022. i dopunjene presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-491/18-35 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o  j e

 

I. Djelomično se uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane žalbe stranaka, te se pobijana presuda

a) preinačuje:

- u dijelu pod točkom I. izreke kojim su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 1.858,11 EUR-a/14.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete za razdoblje od 1. veljače 2018. do 22. listopada 2021., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan,

- u dijelu pod točkom II. a izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete u iznosu od 796,33 EUR-a/6.000,00 kuna s traženim kamatama i u tom dijelu sudi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete (daljnji) iznos od 796,33 EUR-a/6.000,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje od 22. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena",

- u dijelu pod točkom III. b izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 12. listopada 2017. do 28. veljače 2022. i u tom dijelu sudi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 12. listopada 2017. do 28. veljače 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

b) potvrđuje:

- u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke osim u dijelu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.858,11 EUR-a/14.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete za razdoblje od 1. veljače 2018. do 22. listopada 2021.,

- u odbijajućem dijelu radi isplate traženih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna na ime naknade troškova prijevoza u svezi s liječenjem u razdoblju od 1. veljače 2018. do 22. veljače 2022. (u kojem dijelu je presuda dopunjena dopunskom presudom od 12. travnja 2023.).

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade parničnih troškova iznos od ukupno 2.257,85 EUR-a/17.011,88 kuna s zakonskim zateznim kamatama na iznos od 2.075,78 EUR-a/15.640,00 kuna teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od 28. veljače 2022. do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 182,07 EUR-a/1.371,88 kuna po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena za razdoblje od 6. prosinca 2023. do isplate.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.967,88 EUR-a/29.896,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna teku od 28. veljače 2022., na iznos od 3.318,07 EUR-a/25.000,00 kuna teku od 1. veljače 2018., na iznos od 53,08 EUR-a/400,00 kuna teku od 20. travnja 2018. pa do isplate. Točkom II.a. odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu traženja s naslova naknade štete u iznosu od 878,89 EUR-a/6.622,00 kuna više od dosuđenoga u izreci pod I. kao neosnovan. Odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu traženja na ime zatezne kamate koje na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna teku od 12. listopada 2017. do 28. veljače 2022. kao neosnovan (točka II b). Točkom II. izreke dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.717,38 EUR-a/13.015,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na isti iznos teku od presuđenja 28. veljače 2022. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 613,20 EUR-a/4.620,18 kuna, više od dosuđenoga, zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe, kako je to u podnesku tužiteljice od 22. listopada 2021.

1.1. Rješenjem poslovni broj Pn-491/18 od 9. ožujka 2022., točkom I. izreke ispravljena je izreka presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja 87 P-491/2018 od 28. veljače 2022. pod točkom I. tako da se ista briše i umjesto toga, kako je ispravno, upisuje:" I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 3.967,88 EUR-a/29.896,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kn teku od 28. veljače 2022., na iznos od 3.318,07 EUR-a/25.000,00 kuna teku od 1. veljače 2018., na iznos od 53,08 EUR-a/400,00 kuna teku od 20. travnja 2018., na iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna teku od 28. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Točkom II. izreke ispravljeno je obrazloženje citirane presude na da se na stranici 14. točka 56. briše i, umjesto toga, kako je ispravno, upisuje: "56. Sud je dakle, utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos od 3.967,88 EUR-a/29.896,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna teku od 28. veljače 2022., na iznos od 3.318,07 EUR-a/25.000,00 kuna teku od 1. veljače 2018., na iznos od 53,08 EUR-a/400,00 kuna teku od 20. travnja 2018., na iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna teku od 28. veljače 2022." U preostalom dijelu, presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja 87 P-491/2018 od 28. veljače 2022. ostaje neizmijenjena (točka III. izreke).

1.2. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-491/18-35 od 12. travnja 2023. dopunjena je izreka presude toga suda poslovni broj Pn-491/2018 od 28. veljače 2022. na način da se dodaje točka II.c. koja glasi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu traženja na ime zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna na ime troškova prijevoza u svezi s liječenjem teče od 1. veljače 2018. do 28. veljače 2022..„ U preostalom dijelu presuda je ostala neizmijenjena.

 

2. Protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-491/18 od 28. veljače 2022., točnije, odbijajućeg dijela točke II. a izreke koji se odnosi na isplatu iznosa od 796,33 EUR-a/6.000,00 kuna, točke II b i odbijajućeg dijela točke II. izreke žali se tužiteljica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu.

 

2.1. Protiv dopunske presude žali se tužiteljica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu dopunsku presudu.

 

3. Protiv citirane ispravljene presude, točke I. i III. izreke te rješenja, žali se tuženik pobijajući iste zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i rješenje, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je nastala kao posljedica prometne nesreće u kojoj je tužiteljica stradala kao suputnica na mopedu, a koju nesreću je skrivio K. K. upravljajući mopedom marke Kymco registarske oznake ST ..., osiguranim od automobilske
odgovornosti kod tuženika policom broj ...

 

7. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, nakon što je utvrdio:

- da je tužiteljica dana 26. srpnja 2017. stradala kao suputnica na mopedu u Splitu, na raskrižju ulice ..., ..., ... i ..., koju je skrivio K. K. upravljajući mopedom marke Kymco registarske oznake ST ...;

- da je predmetno vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika policom broj ...;

- da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede koje stalni sudski vještak za ortopediju identificira kao težu tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma u području druge, treće i četvrte metatarzalne kosti lijevog stopala, zbog čega je napravljena operacija;

- da je tužiteljica prije podnošenja tužbe dana 1. veljače 2018. tuženiku podnijela zahtjev radi isplate predmetne naknade, te da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 1.858,11 EUR-a/14.000,00 kuna i to na ime naknade neimovinske štete;

-da tužiteljica prema preinačenom tužbenom zahtjevu od 22. listopada 2021. potražuje naknadu u iznosu od 4.114,40 EUR-a/31.000,00 kuna na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu njegu i pomoć iznos od 536,81 EUR-a/3.990,00 kuna, za oštećeni mobitel iznos od 53,08 EUR-a/400,00 kuna, za nestalu obuću i uništenu odjeću iznos od 39,81 EUR-a/300,00 kuna, za troškove u vezi s liječenjem (paušalno) iznos od 109,89 EUR-a/828,00 kuna sve sa zateznom kamatom;

- da je vještačenjem po vještakinji D. T., dr. med. spec. ortoped, utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom u području druge, treće i četvrte metatarzalne kosti lijevog stopala, da je isti dan napravljena operacija, pri kojoj je reponiran prijelom i postavljena kišerova žica na svaku kost, da je puštena kući 1. kolovoza. 2017., a nakon toga da je redovito odlazila na kontrole. Žice su skinute 4. rujna 2017. te je i nadalje preporučena fizikalna terapija koju je tužiteljica uredno provodila, da je posljedično došlo do umanjenja životnih aktivnosti zbog povrede, kao i zbog nepravilnog zarastanja tri kosti u postotku nedvojbeno od 7%, a za slučaj da se radilo o pomaku kostiju (što se nije moglo sa sigurnošću utvrditi) u postotku od 9%, radi čega će tužiteljica morati ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, kod trčanja, hodanja po neravnom terenu, penjanja i spuštanja niz stepenice, da je trpjela i fizičke bolove od jakog do slabog intenziteta ukupno u trajanju od deset tjedana, da joj je bila potrebna tuđa njega i pomoć nakon izlaska iz bolnice šest tjedana po dva sata dnevno zbog teškoća s hodanjem, i nakon toga još jedan mjesec, jedan sat dnevno za odlazak na fizikalnu terapiju i pri obavljanju osobne higijene i nabavci potrepština, kao i da je zaostala naruženost zbog nepravilnog ožiljka u lakom stupnju;

- da je vještačenjem po vještakinji za psihijatriju, S. B. dr.med. psihijatar, utvrđeno da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, potom da se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna i strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od šest do osam tjedana. Ranije navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Tužiteljica je trpjela povredu duševnog integriteta s osnove naruženja koje je u
blagom stupnju i vidljivo je u ljetnim mjesecima kada je noga obnažena.

- da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka za ortopediju, D. T., dr.med.spec.ortopeda te sudske vještakinje za psihijatriju, S. B., dr.med.psihijatra izrađeni po pravilima struke, detaljno obrazloženi, i stručni, radi čega je sud zaključio da kao posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužiteljice postoji umanjenje životnih aktivnosti zbog kojeg će u budućnosti morati ulagati pojačane napore kod najvećeg broja životnih aktivnosti, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove i strah različitog intenziteta kako su vještaci naveli, da je zaostala naruženost lakog stupnja, zbog čega je povrijeđeno tužiteljičino pravo na duševno i fizičko zdravlje;

- da je liječenje tužiteljice dovršeno prije podnošenja odštetnog zahtjeva;

- da su tuđu njegu i pomoć koja joj je bila potrebna tužiteljici pružali članovi njezine obitelji, a u vrijeme kada je ista tužiteljici bila potrebna i pružana, da je cijena sata ovih usluga iznosila 35,00 kuna (prema podacima koje je dostavila tužiteljica);

- da tužiteljici pripada iznos od 400,00 kuna na ime popravka mobitela oštećenog u predmetnom štetnom događaju, te iznos od 506,00 kuna za troškove prijevoza čija visina je utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja;

- da tužiteljica nije dokazala nastanak i visinu štete za uništenu odjeću i obuću kao ni za troškove hrane i pića.

 

8. Na temelju citiranih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio odštetni zahtjev tužiteljice i tuženiku naložio da tužiteljici naknadi nastalu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 3.967,88 EUR-a/29.896,00 kuna, od čega na ime naknade neimovinske štete iznos od 3-318,07 EUR-a/25.000,00 kuna s kamatom koja teče od 1. veljače 2022. do isplate, iznos od 53,08 EUR-a/400,00 kuna na ime troškova mobitela s kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. travnja 2018. do isplate, iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna na ime troškova prijevoza u svezi s liječenjem s kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2022. do isplate, te na ime naknade za tuđu njegu i pomoć iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna s kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2022. do isplate, smatrajući utvrđenim da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica te da dosuđeni iznosi predstavljaju primjerenu novčanu naknadu koja odgovara stupnju oštećenja prava tužiteljice na potpuno fizičko i duševno zdravlje, odnosno, naknadu stvarne imovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica, dok je za preostali iznos od 878,89 EUR-a/6.622,00 kuna (od čega 796,33 EUR-a/6.000,00 kuna na ime neimovinske štete) s pripadajućim kamatama, kao i za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna teku za razdoblje od 12. listopada 2017. do 28. veljače 2022., te na iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna teku za razdoblje od 1. veljače 2018. do 28. veljače 2022., odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pozivajući se na odredbe članka 19, 1045, 1046, 1085, 1095, 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) te članka 11. stavak 1. i 12 stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine”, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP).

 

9. Pri tome, prvostupanjski sud je ocijenio dopuštenom objektivnu preinaku tužbe učinjenu podneskom od 22. listopada 2021., obrazlažući kako je nakon podnošenja predmetne tužbe došlo do prihvaćanja i Izmjene Orijentacijskih kriterija za dosuđenje naknade neimovinske štete na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., što u konkretnoj stvari predstavlja osnovu za preinaku tužbe u smislu odredaba članka 192. stavka 2. ZPP-a.

 

10. Sukladno citiranim zakonskim odredbama na kojima je pobijana presuda utemeljena, kad se ima u vidu težina i lokalitet i povreda, životna dob tužiteljice, sadržaj i vrsta ograničenja koja će tužiteljica imati u svakodnevnim životnim aktivnostima, tijek, trajanje i različite nelagodnosti liječenja, kao i jačina bolova, osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja, na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužiteljice kada je istoj dosudio traženu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu navedenom u izreci prvostupanjske presude.

 

11. Naime, kako je već ranije navedeno, tužiteljica je u vrijeme nastanka predmetne štete imala samo 26 godina, a upravo zbog štetnih posljedica povrjeđivanja u predmetnoj nezgodi, do kraja života, s obzirom na utvrđeno umanjenje životnih aktivnosti, morat će ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, trčanja, hodanja po neravnom terenu, penjanja i spuštanja niz stepenice, što nedvojbeno utječe na visinu pripadajuće pravične novčane naknade zbog povrede njezinog prava na duševno i fizičko zdravlje. Stoga, pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredbi koje reguliraju visinu neimovinske štete, tužiteljici bi, pored iznosa od 3.318,07 EUR-a/25.000,00 kuna kojeg je prvostupanjski sud utvrdio kao primjerenu novčanu naknadu, pripadao i daljnji iznos od 796,33 EUR-a/6.000,00kuna.

 

12. S pravom tužiteljica u žalbi osporava i zakonitost pobijane presude u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev radi isplate pripadajućih zakonskih zateznih kamata na iznos od 529,56 EUR-a/3.990,00 kuna iz osnove nemedicinske tuđe njege i pomoći s obzirom da se u ovom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti kojoj su tužiteljici, kao oštećenici, pružali članovi njezine obitelji, a čiju je visinu prvostupanjski sud utvrdio na temelju podataka o cijeni sata pružanja takvih usluga u vrijeme kada su te usluge tužiteljici pružane.

 

13. U navedenim okolnostima, neovisno o tome što se radi o besplatnom pružanju usluga tuđe nemedicinske pomoći i njege, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužiteljici je valjalo dosuditi zahtijevane kamate i za sporno razdoblje, od pružanja usluga do isplate.

 

14. Naime, tužiteljici na dosuđeni iznos naknade za tuđu njegu i pomoć pripadaju zakonske zatezne kamate koje teku od dana kada su ti troškovi nastali, a ne od presuđenja, budući visina te naknade nije ni utvrđivana prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude (Rev-3439/18-2 od 8. prosinca 2021.), odnosno, u konkretnom slučaju, od 12. listopada 2017. pa nadalje.

 

15. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je tužiteljici odbio zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 67,15 EUR-a/506,00 kuna iz osnova troškova prijevoza u svezi s liječenjem s obzirom da je iz ove osnove visina naknade imovinske nenovčane štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, a ne kako paušalno tvrdi tužiteljica u žalbi, prema cijenama kad su troškovi nastali jer suprotno proizlazi iz razloga pobijane presude u navedenom
dijelu.

 

16. Stoga je neutemeljeno u dijelu odluke o troškovima liječenje pozivanje tužiteljice na članak 12. ZOOP-a, koji inače predstavlja lex specialis u ovom postupku.

 

17. Žalbenim razlozima tuženika, kojima se sadržajno osporava visina dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete tužiteljici, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

 

18. Napomenuti je da odlučivanje o iznosu nematerijalne štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5) već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome, su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju. No, imajući na umu posebnost konkretnog slučaja dopušteno je, uz odgovarajuće obrazloženje, dosuditi i veći odnosno manji iznos nego što proizlazi iz Orijentacijskih kriterija.

 

19. Vezano za žalbene prigovore tuženika koji se odnose na primjenu Orijentacijskih kriterija valja odgovoriti slijedeće:

Na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijenio je Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u kunama povećavaju za 50%. Ujedno je navedeno da se tako povećani iznosi i navedeni kriteriji primjenjuju i na ZOO/05, odnosno na sve obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

 

19.1. Dakle, navedena izmjena Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuje se na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene. To podrazumijeva i na odlučivanje, ne samo u prvom stupnju, nego i u drugom stupnju kao i u revizijskoj fazi postupka, što je sukladno i pravnom stajalištu Vrhovnog suda republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-660/21 od 14. rujna 2021.

 

19.2. U konkretnom slučaju, odlučujući o visini naknade neimovinske štete, kao i dosuđenih vidova imovinske štete, prvostupanjski sud zasigurno nije primijenio materijalno pravo na štetu tuženika, osobito, ukoliko se imaju u vidu sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete, specifičnost utvrđenih povreda i tijek liječenja, kao i stvarnu imovinsku štetu koju je pretrpjela tužiteljica jer joj je zbog zadobivenih povreda bila nužna nemedicinska pomoć i njega i kod najosnovnijih životnih okolnosti, a trpjela je i štetu snoseći trošak prijevoza radi liječenja, a i zbog mobitela kojeg je morala popraviti.

 

19.3. Konačno, protivno žalbenim prigovorima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne odredbe članka 191. u svezi s odredbama članka 190. ZPP-a kada je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe, u okolnostima povećanja tužbenog zahtjeva i izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka. U ovom slučaju radi se o preinaci tužbe kojom je povećani novčani iznos zatražen iz iste činjenične osnove, a tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla sada zahtijevani novčani iznos utvrditi i njegovu isplatu zatražiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

20. Međutim, osnovani su žalbeni prigovori tuženika koji se odnose na tijek kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete u dijelu koji je prvi put istaknut u preinačen tužbenom zahtjevu jer bi u tom dijelu kamate mogle teći najranije od 22. listopada 2021., točnije od dana kada je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev, a ne od dana 1. veljače 2018. kako je to pobijanom presudom dosuđeno.

 

21. Naime, tuženik je u obvezi platiti zakonske kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, čak i u okolnostima kada se radi o primjeni članka 12. ZOOP-a. Identičan pravni stav izražen je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1133/21-2 od 14. prosinca 2022.

 

22. Iz iznesenih razloga, djelomičnim uvažavanjem žalbi tužiteljice i tuženika, pobijanu presudu ispravljenu rješenjem od 9. ožujka 2022. i dopunjenu dopunskom presudom od 12. travnja 2023., valjalo je djelomično potvrditi, a pravilnom primjenom materijalnog prava djelomično preinačiti temeljem odredaba članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci presude. Odbijena je i žalba tuženika kao neosnovana u dijelu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe s obzirom da u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno, temeljem odredba članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

23. Budući je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka u točki II. izreke presude. Kako tužiteljica u predmetnom postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu odštetnog zahtjeva zbog kojih nisu nastali posebni troškovi, istoj temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a pripada cjelokupan trošak postupka. S obzirom da bi tužiteljici, prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda na ime parničnog troška nastalog u prvostupanjskom postupku za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka pripadao ukupno iznos od 2.075,78 EUR-a/15.640,00 kuna, tuženiku je valjalo naložiti da navedeni iznos isplati tužiteljici s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2022. do isplate. U navedenom iznosu sadržan je i trošak vještačenja koji je bio potreban za vođenje postupka, kao i trošak sudskih pristojbi presude.

 

23.1. Tužiteljici pripada i trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,53 EUR-a/1.171,88 kuna, te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR-a/200,00 kuna,
ukupno 182,07 EUR-a/1.371,88 kuna.

 

23.2. Na žalbene prigovore tužiteljice vezano za trošak sudskih pristojbi tužbe valja odgovoriti kako u navedenom dijelu troškovi nisu nastali, s obzirom da navedena pristojba nije plaćena, a u tužbi je navedeno da je u tom dijelu zatraženo oslobođenje plaćanja troškove sudske pristojbe.

 

24. Iz iznesenih razloga, kako tuženik odluku o troškovima postupka pobija bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga, uvažavanjem žalbe tužiteljice navedenu odluku sadržanu pod točkom II. pobijane presude valjalo je preinačiti, temeljem odredba članka 380. točke 3. ZPP-a te tuženiku naložiti da tužiteljici na ime parničnog troška isplati ukupno iznos od 2.257,85 EUR-a/17.011,77 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.075,78 EUR-a/15.640,00 kuna teku počevši od 28. veljače 2022. (od donošenja prvostupanjske odluke o trošku) do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te na iznos od 182,07 EUR-a/1.371,88 kuna (donošenja drugostupanjske odluke) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena za razdoblje od 6. prosinca 2023. do
isplate.

 

U Splitu 6. prosinca 203.