REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1697/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. p. d.o.o. G., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. T. iz P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S. G., odvjetniku u Č., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2118/2022-2 od 29. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj Povrv-365/2021-14 od 12. svibnja 2022. u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2118/2022-2 od 29. kolovoza 2023. te postavio pravno pitanje:
„U konkretnom slučaju, je li na tužitelju bio teret dokazivanja činjenica iz kojih proizlazi utuženo potraživanje, zahtjev na isplatu cijene temeljem ugovora o prodaji, dakle, je li bio dužan dokazati da su stranke sklopile ugovor o prodaji tako da su se sporazumile o bitnim sastojcima ugovora, dostavljanjem narudžbenice ili zaključnice ili ugovora i dokaz o tome da je robu isporučio tuženiku u vidu dostavnice ili primke, tim više što je prodavatelj rabljenih motornih vozila, te je li bio dužan dokazati da je predmet ugovora isporučio kupcu?“.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer njime tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvog pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ono ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
