REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 714/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB ..., iz D., koju zastupaju punomoćnici Lj. V., odvjetnik u O., i M. P. iz D., (sin tužiteljice), protiv tuženika V. F., OIB ..., iz M., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u B., radi uklanjanja pregradnih zidova, utvrđenja, prestanka uznemiravanja prava vlasništva nekretnine i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-541/2013 od 30. rujna 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj P-94/2006 od 12. prosinca 2011., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku u cijelosti porušiti, s nivoa prizemlja obiteljske zgrade, koja je izgrađena na čest. zem. 825 i na dijelu nekretnina označenih kao čest. zgr. 158/3, čest. zgr. 155/2 i čest. zem. 3866/1, sve k.o. K. P., između "skupa A" i "skupa B", koji su definirani sudskom nagodbom Općinskog suda u Korčuli, od 3. veljače 2005. pod poslovnim brojem P-359/03, novoizgrađeni pregradni zid duljine 4 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu jug - sjever, novoizgrađeni pregradni zid dužine 2,49 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu prizemlja u mjerilu 1:50 na prilogu 1, priloženom u spis, zatim na nivou prvog kata prije navedene zgrade, između "skupa A" i "skupa B", duljine 1,0 m, visine 2,00 m, širine 10 cm, u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu kata u mjerilu 1:50 na prilogu 2, priloženom u ovaj spis, te materijal od porušenih zidova u cijelosti ukloniti s nivoa prizemlja i prvog kata navedene nekretnine. Nadalje je u točki II. izreke utvrđeno da je tuženik bespravno uznemiravao tužiteljicu u vršenju njezinih vlasničkih prava i ovlasti u pogledu nekretnine - obiteljske zgrade koja je izgrađena na čest. zem. 825 k.o. K. P. i na dijelu nekretnina označenih kao čest. zgr. 158/3, čest. zgr. 155/2 i čest. zem. 3866/1, sve k.o. K. P., i to na dijelu tužiteljičine nekretnine koji je sudskom nagodbom Općinskog suda u Korčuli od 3. veljače 2005. pod poslovnim brojem P-359/03 označen kao "skup A" na način da je tuženik na nivou prizemlja, u pravcu zapad - istok bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,00 m, visine 3,60 m, širine 20 cm, da je u pravcu jug - sjever bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,30 m, visine 3,60 m, širine 20 cm, a koji su zadirali u vlasnički posjed tužiteljičinog dijela "skupa A" 20 cm cijelom svojom duljinom, da je na nivou prvog kata u pravcu jug - sjever bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,30 m, visine 3,00 m i širine 10 cm koji je zadirao u vlasnički posjed tužiteljičinog dijela "skupa A" 10 cm cijelom svojom duljinom, kao i da je bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,00 m, visine 2,00 m i širine 10 cm na mjestu postojećih sobnih vrata, koje zidove je potom tužiteljica srušila, te da je tuženik na navedenoj nekretnini, na nivou prizemlja, između "skupa A" i skupa B", koji su definirani sudskom nagodbom Općinskog suda u Korčuli od 3. veljače 2005. pod poslovnim brojem P-359/05, bespravno izgradio pregradni zid duljine 4 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu jug - sjever, bespravno izgradio pregradni zid duljine 2,49 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu prizemlja u mjerilu 1:50 na prilogu 1, priloženom u ovaj spis, da je na nivou prvog kata prije navedene zgrade, između "skupa B" duljine 1,00 m, visine 2,00 m, širine 10 cm, u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu kata u mjerilu 1:50 na prilogu 2, pa je naloženo tuženiku ubuduće se kaniti svakog takvog ili sličnog uznemiravanja vlasničkog prava tužiteljice na navedenoj zgradi kao i "skupu A" obiteljske zgrade u K., koja se nalazi na navedenim nekretninama. Točkom III. izreke obvezan je tuženik na ime troškova priključka stambenog objekta izgrađenog na čest. zem. 528 k.o. K. P. na mrežu električne energije distributera H. " d.o.o. Z., DP E. D., isplatiti tužiteljici iz D. ukupni iznos od 3.846,25 kuna (510,48 €)[1] , s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2005. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.036,76 kuna (1.199,38 €).

2. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke tako da je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

″I. Nalaže se tuženiku V. F. iz M. da u cijelosti poruši, s nivoa prizemlja obiteljske zgrade, koja je izgrađena na čest. zem. 825 i na dijelu nekretnina označenih kao čest. zgr. 158/3, čest. zgr. 155/2 i čest. zem. 3866/1, sve k.o. K. P., između "skupa A" i "skupa B", koji su definirani sudskom nagodbom Općinskog suda u Korčuli, od 3. veljače 2005. pod poslovnim brojem P-359/03, novoizgrađeni pregradni zid duljine 4 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu jug - sjever, novoizgrađeni pregradni zid duljine 2,49 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu prizemlja u mjerilu 1:50 na prilogu 1, priloženom u spis, da na nivou prvog kata prije navedene zgrade, između "skupa A" i "skupa B", duljine 1 m, visine 2,00 m, širine 10 cm, u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu kata u mjerilu 1:50 na prilogu 2, priloženom u spis, te da materijal od porušenih zidova u cijelosti ukloni s nivoa prizemlja i prvog kata navedene nekretnine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik V. F. iz M. bespravno je uznemiravao tužiteljicu u vršenju njezinih vlasničkih prava i ovlasti u pogledu njezine nekretnine-obiteljske zgrade koja je izgrađena na čest. zem. 825 k.o. K. P. i na dijelu nekretnina označenih kao čest. zgr. 158/3, čest. zgr. 155/2 i čest. zem. 3866/1, sve k.o. K. P., i to na dijelu tužiteljičine nekretnine koji je sudskom nagodbom Općinskog suda u Korčuli od 3. veljače 2005. pod poslovnim brojem P-359/03 označen kao "skup A" na način da je tuženik na nivou prizemlja, u pravcu zapad - istok bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,00 m, visine 3,60 m, širine 20 cm, da je u pravcu jug - sjever bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,30 m, visine 3,60 m, širine 20 cm, a koji su zadirali u vlasnički posjed tužiteljičinog dijela "skupa A" 20 cm cijelom svojom duljinom, da je na nivou prvog kata u pravcu jug - sjever bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,30 m, visine 3,00 m i širine 10 cm koji je zadirao u vlasnički posjed tužiteljičinog dijela "skupa A" 10 cm cijelom svojom duljinom, kao i da je bespravno bio izgradio pregradni zid duljine 1,00 m, visine 2,00 m i širine 10 cm na mjestu postojećih sobnih vrata, koje zidove je potom tužiteljica srušila, te da je tuženik na navedenoj nekretnini, na nivou prizemlja, između "skupa A" i skupa B", koji su definirani sudskom nagodbom Općinskog suda u Korčuli od 3. veljače 2005. pod poslovnim brojem P-359/05, bespravno izgradio pregradni zid duljine 4,00 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu jug - sjever, bespravno izgradio pregradni zid duljine 2,49 m, visine 3,60 m i širine 20 cm u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu prizemlja u mjerilu 1:50 na prilogu 1, priloženom u ovaj spis, da je na nivou prvog kata prije navedene zgrade, između "skupa B" duljine 1,00 m, visine 2,00 m, širine 10 cm, u pravcu zapad - istok, a što je označeno crvenom bojom na tlocrtu kata u mjerilu 1:50 na prilogu 2, pa se nalaže tuženiku kaniti se, ubuduće, svakog takvog ili sličnog uznemiravanja vlasničkog prava tužiteljice na navedenoj zgradi kao i "skupu A" obiteljske zgrade u Kuni, koja se nalazi na navedenim nekretninama, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2.1. Prvostupanjskim je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u točkama III. i IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/23 i 155/23 - dalje: ZPP), podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i članka 354. stavka 1. počinjene pred drugostupanjskim sudom, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem žalbe tuženika u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica je podnijela i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP, ali revizijski sud tu reviziju nije razmatrao zato što je ovu reviziju, prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP, dopušteno podnijeti u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz stavka 1. članka 382. ZPP. U ovom su slučaju ti uvjeti ostvareni zato što je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama odredbe članka 373.a ZPP., pa je revizijski sud reviziju tužiteljice razmatrao kao redovnu reviziju.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice istaknuvši da revizija ne ispunjava uvjete dopuštenosti revizije iz članka 382. stavka 1., kao ni iz članka 382. stavka 2. ZPP.

5. Revizija tužiteljice iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP je dopuštena, ali nije osnovana.

6. Neutemeljeno revidentica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na revizijske navode prema kojima je sud drugog stupnja u izreci naveo da žalbu tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovanu, a da pritom ne navodi na koji se dio odnosi odbijanje žalbe, po ocjeni revizijskog suda, ne čini pobijanu presudu nerazumljivom niti proturječnom zato što je sud drugog stupnja jasno naveo sadržaj tužbenog zahtjeva kojeg je preinačenjem tužbenog zahtjeva odbio. Okolnost da je pritom drugostupanjski sud iz točke I. izreke prvostupanjske presude izostavio dio koji glasi: ″uspostavi prijašnje stanje, otvaranjem vrata u pregradnom zidu između skupa A″ i ″skupa B″, također nema značenje ove bitne povrede, već eventualno može biti razlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude u skladu s odredbom članka 377.a ZPP. Jednako tako, nisu osnovani ni revizijski navodi o tome da drugostupanjski sud nije dao razloge za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke, i to onog njegova deklaratornog dijela kojim se utvrđuje (deklarira) tuženikovo uznemiravanje na način da je tuženik bio izgradio zidove koje je tužiteljica srušila zato što se razlozi za odbijanje odbijenog dijela tužbenog zahtjeva odnose na cjelokupni odbijeni dio.

6.1. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 12. stavkom 3. ZPP, valja odgovoriti da ta povreda nije počinjena zato što odredba članka 12. stavka 3. ZPP propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Presuda prvostupanjskog suda broj K-106/2010 na koju se revidentica poziva nije takva presuda jer se ne radi o osuđujućoj, već oslobađajućoj presudi.

6.2. U opisanim okolnostima valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Predmet je pobijane presude zahtjev tužiteljice za uklanjanjem pregradnih zidova u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. 825 k.o. K. P. (pobliže označene u točki I. izreke prvostupanjske presude) za koje tužiteljica tvrdi da ih je tuženik izgradio protivno sudskoj nagodbi koju su stranke sklopile pred Općinskim sudom u Korčuli 3. veljače 2005., u predmetu poslovni broj P-359/03 te na nivou prvog kata iste zgrade (između "skupa A" i "skupa B"), kao i uspostavom prijašnjeg stanja otvaranjem vrata u pregradnom zidu visine 2,00 m, širine 10 cm i duljine 1,00 m u pravcu zapad - istok, kao i uklanjanje materijala od porušenih zidova u cijelosti s nivoa prizemlja i prvog kata navedene nekretnine. Predmet je pobijane presude i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ju je tuženik uznemiravao u vršenju njezinih vlasničkih prava na dijelu nekretnine - obiteljske zgrade izgrađene na čest. zem. 825 k.o. K. P., koji je označen u sudskoj nagodbi kao "skup A" na način da u prizemlju i prvom katu izgradio pregradne zidove pobliže označene u točki II. izreke prvostupanjske presude kao i pregradni zid na mjestu postojećih sobnih vrata, koje zidove je tužiteljica srušila, a i zahtjev za zabranom tuženiku budućeg takvog uznemiravanje (točka II. izreke prvostupanjske presude).

8. Sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je sudska nagodba koju su stranke sklopile pred Općinskim sudom u Korčuli 3. veljače 2005., poslovni broj P-359/03, postala ovršna po proteku paricijskog roka od dvanaest mjeseci, to jest 3. veljače 2006., te da je tuženik radove koji su predmet spora, poduzeo sam i bez dogovora s tužiteljicom prije isteka tog roka.

8.1. Zaključak o osnovanosti nenovčanog dijela tužbenog zahtjeva sud drugog stupnja nije prihvatio zato što je, koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP, na temelju sadržaja spisa, utvrdio da je i tužiteljica bez suglasnosti s tuženikom ugovorila i platila priključak na mrežu električne energije i to prije nego što je prošao rok u kojem su se stranke obvezale dogovorno poduzimati sve radove.

9. U takvim je prilikama sud drugog stupnja, nasuprot tome, ocijenio da je za ocjenu osnovanosti nenovčanih tužbenih zahtjeva odlučno utvrditi je li tuženik izgradnjom pregradnih zidova na prvom katu i prizemlju zgrade povrijedio ugovor sadržan u sudskoj nagodbi, tj. jesu li zidovi u prizemlju i prvom katu protivno ugovoru stranaka izgrađeni na prostoru koji je pripao tužiteljici.

10. S tim je u vezi drugostupnjski sud cijenio nesporne činjenice, i to da je "skup A" pripao tužiteljici, a "skup B" tuženiku, a da su se člankom 5. sudske nagodbe stranke suglasile da sve zajedničke radove koji se odnose na fizičku diobu zgrade, kao što je izgradnja pristupnih stepenica, pregradnih zidova i slično, izvrše zajednički u narednom roku od dvanaest mjeseci, a u skladu s prethodnim odredbama nagodbe, o zajedničkom trošku, pa i pod prijetnjom ovrhe.

11. Pored ovih nespornih činjenica, sud je drugog stupnja vještačenjem po vještaku graditeljske struke dipl. ing. M. R., utvrdio da je prije isteka roka od dvanaest mjeseci u kojem su se stranke dogovorile sporazumno izvesti radove iz nagodbe, izgradio zidove na prvom katu i prizemlju zgrade, ali da je izgrađeni zid na prvom katu tužiteljica srušila.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka R., kojeg je sud drugog stupnja prihvatio kao objektivno i stručno, ovaj je sud utvrdio i da je izgradnjom pregradnog zida u prizemlju stambenog objekta stambena jedinica A umanjena za 0,57 m² u odnosu na sudsku nagodbu o podjeli nekretnine. S obzirom da je zid na prvom katu debljine 10 cm, a onaj u prizemlju 20 cm, prema ocjeni drugostupanjskog suda, utvrđena odstupanja su minimalna, a i stambena jedinica "B" koja pripada tuženiku, je po čitavoj duljini pregradnog zida uža za 10 cm od onoga što joj po sudskoj nagodbi pripada, jer je veći dio debljine pregradnog zida u prizemlju preuzeo tuženik na svoju štetu.

13. U opisanim je okolnostima drugostupanjski sud ocijenio da tuženik izgradnjom zida na katu nije odstupio od nagodbe, a u prizemlju minimalno (u ukupnoj površini od 0,57 m²). Međutim, kako je i površina njegovog dijela umanjena u odnosu na nagodbu jer je pregradni zid (bez izgradnje temelja), čija debljina nije definirana nagodbom, umanjio i površinu njegovog dijela kuće, ocijenjeno je da tuženik nije postupio protivno nagodbi. Osim toga, na temelju istih dokaznih sredstva utvrđeno je da novoizgrađeni pregradni zid u prizemlju u statičkom smislu ne predstavlja opasnost od urušavanja jer se radi o zidu koji ne preuzima opterećenje nego je u funkciji pregrade prostora zbog čega, što je utvrđeno vještačenjem, nije ugrožena statička stabilnost.

14. U opisanim je okolnostima sud drugog stupnja preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je nenovčani tužbeni zahtjev prihvaćen te je taj dio s naprijed navedenim sadržajem odbio kao neosnovan.

15. Neutemeljeno tužiteljica prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod odbijanja nenovčanih tužbenih zahtjeva zato što je tuženik opisanim radovima, u očito napetim odnosima između stranaka i usprkos tome, a s obzirom na rezultat izvedenih radova, ipak u bitnom postupio u skladu sa sadržajem nagodbe zaključene među strankama. Suprotno revizijskim navodima, u konkretnom se slučaju ne radi o uznemiravanju u smislu odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (″Narodne novine″ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) zato jer se ta odredba odnosi na uznemiravanje vlasnika od strane treće osobe, a ne uređuje odnose između suvlasnika. Predmetna je nagodba zaključena u postupku diobe zajedničke nekretnine, a stranke su se njome sporazumjele da će točno ugovorene radove izvesti u određenom razdoblju. Radove koje je tuženik izveo u skladu su sadržajem radova koji su ugovoreni kao radovi kojima će se dioba izvršiti što je bio cilj nagodbe i izvršenim radovima, a s obzirom na nepreciznost nagodbe u vezi s debljinom pregradnog zida na spornom dijelu, i utvrđenu činjenicu da su strankama nakon radova sadržajno izvršenih po sporazumu postignutom nagodbom pripali jednaki dijelovi, valja zaključiti da je izvršenim radovima postignut cilj nagodbe odnosno diobe postignute nagodbom jer ni jedan od dva dijela nakon izvršenih radova nije veći od drugog i time odgovara njihovim suvlasničkim udjelima od po ½ dijela. U tom su smislu obje stranke realizirale svoje pravo na razvrgnuće sporazumom na temelju odredbe članka 48. stavka 2. ZVDSP što je bio i smisao nagodbe. Stoga je u opisanim okolnostima odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužiteljice valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. ZPP radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.