REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-286/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik F. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB … , koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 770/2022-3 od 2. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4525/2021-10 od 6. listopada 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-770/2022-3 od 2. listopada 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tužitelj je u odgovoru predložio prijedlog za dopuštenje revizije odbiti u odnosu na sva postavljena pitanja.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja: „1. Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno čl. 1068. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.)?

2. Može li sud utvrditi kako je odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita neodređena i/ili neodrediva ako je ugovorom određeno da se visina iste utvrđuje odlukom tuženika (banke) o naknadama te je tužitelju (korisniku kredita, potrošaču) ista dostupna u svakom trenutku?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

5. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kad mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“

5. Revizija nije dopuštena u odnosu na prva dva pitanja iz prijedloga s obzirom na to da je pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda iz odluke poslovni broj Rev 1020/2021-2 od 4. listopada 2022. Također, valja reći i to da tuženica nije dokazala da joj je nastala šteta u visini naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa samim time prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Preostala pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda izražene u odlukama poslovni broj Rev 43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev 112/18 od 9. ožujka 2022., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić, v.r.