Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-843/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Doležal, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranke EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu, poslovni broj R1-66/2022-2 od 4. siječnja 2023., dana 22. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj R1-66/2022-2 od 4. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je osoba RŠ, vl. [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kako je navedena u Presudi i Rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-5069/13 od dana 11. ožujka 2014. istovjetna osobi EŠ, vl. [obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Pod točkom II. izreke naloženo je protustranci naknaditi predlagatelju trošak postupka u iznosu od 199,07 €[1] /1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2023. do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), koji zakon se u ovom postupku primjenjuje sukladno par. 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku ("Službene novine", br. 175- XLV/1934 – dalje: ZSIP) i čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91) s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak u skladu sa žalbenim navodima.
3. Predlagatelj u odgovoru na žalbu protustranke osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku odluku u cijelosti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja radi utvrđenja istovjetnosti osobe radi naplate potraživanja.
6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, u s vezi s par. 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku i čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. Naime, pobijano rješenje nije nejasno i proturječno, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
7. Isto tako, u postupku nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer se u konkretnom slučaju radi o izvanparničnom postupku (ovdje bitno) radi utvrđenja istovjetnosti osobe, a za koji konkretan postupak nije bila propisana obveza za dostavu prijedloga predlagatelja prije donošenja odluke.
8. Naime, tek je Zakonom o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", broj: 59/23) koji je stupio na snagu 10. lipnja 2023. i to odredbom čl. 10. st. 2. kojom je propisano: "Prijedlog kojim se pokreće postupak, osim ako se odmah ne odbaci, dostavlja se, prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak o dostavi tužbe, svim osobama koje su naznačene kao stranke te osobama za koje sud u skladu s odredbom članka 5. ovoga Zakona smatra da bi trebale biti uključene u postupak", uvedena obvezna dostava svih prijedloga u izvanparničnom postupku. Sukladno odredbi čl. 119. st. 1. istog Zakona postupci koji su bili pokrenuti, a nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima i pravnim pravilima koji su bili na snazi odnosno koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovoga Zakona.
9. Stoga kako u trenutku pokretanja ovog postupka, nije bila propisana takva obveza postupanja sudova u svim izvanparničnim postupcima odnosno u konkretnom postupku, već je za pojedine izvanparnične postupke zakonodavac izričito propisao takvu obvezu kao npr. u postupku radi priznanja strane sudske odluke, neosnovani su žalbeni navodi da je sud žaliteljici onemogućio raspravljanje pred sudom jer joj je propustio dostaviti prijedlog radi utvrđenja istovjetnosti protustranke od 28. listopada 2022. na očitovanje. Pritom se napominje da iz službenih evidencija jasno proizlazi da se radi o istoj osobi istog OIB broja, a isto tako žaliteljica u ničemu (osim isticanjem nemogućnosti raspravljanja) nije osporila predmetnu odluku, odnosno istovjetnost osobe, a čime bi i prihvaćanje predmetne žalbe predstavljao pretjerano strogi formalizam, kojeg ovaj sud ne može prihvatiti.
10. Nadalje, u provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
11. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da protustranka u pojedinim situacijama svoje prezime navodi kao "RŠ" a u drugim situacijama kao "EŠ". Tako se u službenom pečatu trgovine mješovite robe protustranke koja se nalazi u [adresa] (list 18, 20-21, 41-42) i u izvatku iz obrtnog registra (list 43-44) navodi prezime protustranke kao "RŠ" zbog čega je tako i bilo navedeno u presudi Trgovačkog suda Povrv-5069/13 od 20. siječnja 2013., a s druge strane prema podacima Jedinstvenog registra osoba (list 70) prezime protustranke glasi "EŠ", također i u izvatku iz matice rođenih u naknadnim upisima i bilješkama (list 6, 17 prvostupanjskog spisa) navodi se da je prilikom zaključenja braka protustranka uzela prezime "EŠ", ali nedvojbeno je utvrđeno da se u svim navedenim ispravama radi o istoj osobi, odnosno protustranci. Slijedom toga, kako je prezime protustranke u službenim evidencijama (Matična knjiga, Jedinstveni registar osoba) evidentirano kao "EŠ", prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
12. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, postupak radi utvrđivanja identiteta osobe izvanparnični je postupak kojim se štiti opći interes zaštite povjerenja u pravni promet nekretnina i podiže stupanj pravne sigurnosti, ali i omogućuje ostvarenje individualnih prava koja nije moguće na učinkovit način zaštititi u drugom postupku.
13. Stoga, suprotno navodima žaliteljice, predlagatelj ima interes za pokretanje ovog postupka što proizlazi iz činjenica da bez rješenja o istovjetnosti predlagatelj ne može provesti postupak ovrhe, jer kod Trgovačkog suda u Zagrebu ne može ishoditi ispravak gore citirane presude u pogledu prezimena protustranke, a imajući u vidu da protustranka u pojedinim situacijama svoje prezime navodi kao "RŠ" a u drugim situacijama kao "EŠ". Naime, iz službenog pečata trgovine mješovite robe protustranke koja se nalazi u [adresa] i u izvatku iz obrtnog registra (list 43-44) navodi prezime protustranke kao "RŠ", dok prema podacima Jedinstvenog registra osoba (list 70) prezime protustranke glasi "EŠ", s time da je jasno i nedvojbeno da se radi o istoj osobi.
14. U odnosu na žalbene navode da se radi o pravomoćno riješenoj stvari jer da je trgovački sud u Predmetu Povrv-5069/2013 pravomoćno odbio zahtjev predlagatelja za ispravkom prezimena pa da stoga predlagatelj ne može podnositi ovaj prijedlog radi utvrđenja istovjetnosti osobe, valja reći da su neosnovani. Naime, predlagatelj je u postupku pred Trgovačkim sudom zatražio ispravak pogreške u pisanju presude i rješenja Trgovačkog suda pod poslovnim brojem Povrv-5069/13 dok je u ovom izvanparničnom postupku zatražio da se utvrdi istovjetnost osobe iz presude i rješenja Trgovačkog suda pod poslovnim brojem Povrv-5069/13 i protustranke budući da i jedna i druga osoba imaju isti OIB, a da se protustranka tijekom godina u prometu različito predstavljala i u Izvatku iz obrtnog registra imala navedeno prezime različito od onog koje joj je stvarno i dodijeljeno.
15. Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini dosuđenih troškova te su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.
16. Prema osnovnom pravilu izvanparničnog postupka svaki sudionik snosi svoje troškove, kao što su sudske pristojbe, trošak očevida i dr. (argument iz § 20. st. 1. ZSIP), a o zajedničkim materijalnim troškovima razvrgnuća (npr. trošak vještačenja) odlučuje sud razmjerno suvlasničkim dijelovima (čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09).
17. Međutim, troškovi zastupanja po punomoćniku u izvanparničnom postupku ne predstavljaju nužne troškove postupka, koje bi protivna strana bila dužna nadoknaditi, osim kad je uzrokovan krivnjom jedne od stranaka (pravno pravilo § 20. st. 4. ZSIP u vezi sa čl. 156. ZPP. Tada sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući ovdje i troškove pravnog zastupanja koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.
18. Stoga je osnovano predlagatelj zatražio trošak jer je protustranka svojom krivnjom uzrokovala vođenje postupka, slijedom čega je dužna taj trošak i naknaditi predlagatelju, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.
19. Radi navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 22. travnja 2024.
Sutkinja
Sabina Dugonjić