REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-226/2018-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Č., BiH, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD L., V.&P., protiv tuženika A3 d.o.o. zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD J.&P., S., te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. O. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD G.&P., S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 22. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 16.356,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe 16.03.2018.godine pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete, a u iznosu od 10.187,81 EUR kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 955,60 EUR zajedno za zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu, a za razdoblje od utuženja 16.03.2018.godine do presuđenja, te dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje troškova liječenja u iznosu od 663,61 EUR kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 5.030,16 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 16. ožujka 2018. je navedeno da je dana 15. rujna 2017. došlo do radne nezgode u M. u kojoj je tužitelj kao radnik tuženika zadobio teške tjelesne ozljede i baš na način da je tužitelj pao s etaže objekta u izgradnji na kojem je bila postavljena propisna zaštitna ograda od pada s visine. Tuženik da je umjesto da svom teško stradalom radniku plati štetu, tijekom liječenja tužitelja sačinio izjavu dana 16. listopada 2017. koju je nudio tužitelju na potpis, a kako da je ta izjava potpuno neistinita i jedina svrha je izbjegavanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu, tužitelj da je tu izjavu odbio potpisati. Navedene prigode tužitelj da je zadobio tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti pa je očito da težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati mu pravičnu novčanu naknadu posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja i sl. Tužitelj sveukupno na ime naknade štete potražuje iznos od 775.000,00 kn sa zakonskim kamatama.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 2. studenog 2018. na način da od tuženika na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 26.544,56 EUR, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 955,60 EUR, te na ime troškova liječenja iznos od 663,61 EUR, odnosno sveukupno iznos od 28.163,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 68 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika dana 15. rujna 2017. te da je istog dana na gradilištu u M. zadobio tjelesne ozljede i to baš na način da je pao s etaže objekta u izgradnji. Međutim, da tuženik nije odgovoran za štetu nastalu tužitelju jer na dan nesreće su svi ugovoreni radovi na građevini bili već završeni te je preostalo još samo dio opreme koji se nalazio u prizemlju uz lokalnu prometnicu transportirati kamionom na skladište tuženika. Kako su radovi dovršeni, a oprema uklonjena, da su zaštitne ograde na gornjim etažama demontirane, a s čim da su svi radnici bili upoznati te im je, s obzirom da to više nije bilo gradilište poslodavca, i zabranjen pristup na gornje etaže. Nadalje da je tužitelj navedenog dana pisanim nalogom nadređenog bio raspoređen na poslove preslagivanja, sortiranja i prebrojavanja opreme za transport s privremenog gradilišta na skladište tvrtke. Mjesto rada da se nalazilo na terenu ispred građevine u blizini lokalne prometnice. U trenutku nezgode da su svi radnici, osim tužitelja i dizaličara bili na domjenku organiziranom povodom završetka radova, u prizemlju objekta. Tužitelj dakle da je u trenutku nezgode trebao sortirati opremu u prizemlju, da se nije smio nalaziti na prvoj etaži s koje je pao, te s obzirom da nije imao takav nalog nadređenog i s obzirom da je znao da mu je pristup na tu etažu zabranjen te s obzirom da je u trenutku nezgode postupao protivno radnom nalogu poslodavca, odnosno nalazio se na mjestu na kojem nije predviđeno kao njegovo mjesto rada, a za koje je znao da nije sigurno, da je očito da je do nezgode došlo isključivo krivnjom tužitelja, pa tuženik nije odgovaran za nastalu nezgodu. Također tuženik ističe kako je odštetni zahtjev, s obzirom na ozljede koje je pretrpio tužitelj, nerazumno previsoko postavljen. Nadalje predlaže da se o ovoj parnici obavijesti osiguravajuće društvo J.O. d.d. budući tuženik kod navedenog osiguranja ima ugovorenu policu osiguranja br...

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. kolovoza 2017. zaključen između tužitelja i tuženika; zapisnika o inspekcijskom nadzoru ministarstva, inspektorata rada, P. U. S., I. Z. od 12. prosinca 2017.; fotoelaborata od 15. rujna 2017.; izjave o ozljedi D. S. od 18. rujna 2017.; izjave M. Č. od 15. rujna 2017.; zapisnika ministarstva od 7. studenog 2017.; službene zabilješke inspektorata rada od 26. rujna 2017.; zapisnika ministarstva od 15. rujna 2017.; izjave M. Č. od 15. rujna 2017.; police osiguranja broj: …J. O. d.d. Z., P. S.; potvrde D. L. S. br. 74/03 od siječnja 2003.; pregledom zdravstvenog kartona te cjelokupne medicinske dokumentacije za tužitelja; izveden je dokaz saslušanjem zz tuženika D. K., svjedoka D. S., A. M., I. S., A. V., M. Ć.; pregledom pisanog vještva sudske vještakinje dr. D. T. od 29. travnja 2021.; vještačenjem po sudskim vještacima spec. neurokirurgu dr. M. J., spec. ortopedu dr. D. T., torakalnom kirurgu dr. N. I., te spec. psihijatru dr. S. B..

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Sud je dopisom od 9. studenog 2018., a obzirom na navode tuženika te priloženu policu osiguranja br. … izvijestio J. O. d.d. (sada A. O. d.d.) o postojanju ove parnice radi eventualnog umiješanja, te je navedeno osiguranje podneskom od 29. siječnja 2019. potvrdilo pravni interes za miješanje u predmetnu parnicu te pristalo stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika. Ovaj sud je na ročištu od 14. veljače 2019. godine dozvolio A. O. d.d. Z. umješanje na strani tuženika.

7. U svom odgovoru na tužbu A. O. d.d. ističe da se pridružuje navodima odgovora na tužbu tuženika iz podneska od 21. kolovoza 2018. odnosno osporava odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu koju je tužitelj pretrpio ozlijedivši se u istom. Također ističe da je sporna i visina tužbenog zahtjeva postavljenog za naknadu neimovinske i imovinske štete, tuđu njegu i pomoć te troškove liječenja. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obvezati na snašanje parničnog troška.

8. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj kao pomoćni građevinski radnik kod tuženika na privremenom gradilištu u M. doživio ozljedu na radu dana 15.rujna 2017.godine. Da je tužitelj bio pomoćni građevinski radnik tuženika u vrijeme štetnog događaja proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 16.08.2017.godine(list 4-5 spisa), a prema kojem ugovoru o radu je radni odnos tužitelja kod tuženika trebao trajati do 17.10.2017.godine. Također nije sporno da sve činjenice vezane za navedenu ozljedu na radu su utvrđene u postupku kojeg je provela inspekcija rada te da iste proizlazi iz pregledanog cjelokupnog spisa Inspektorata rada Klasa: UP/I- 116-02/17-41/18 (list 93-98 spisa).

9. Ono što je u predmetnom postupku sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li su ostvarene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu tužitelju, a koje su propisane odredbom članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/24).

10. Iz pregledanog spisa Inspektorata rada Klasa: UP/I-116/02/17-41/18 (list 93-98 spisa), te u tom smislu pripadajućeg zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. prosinca 2017.godine te službenih bilješki i izjava u tom spisu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj kod tuženika bio osposobljen za rad na siguran način za posao pomoćnog radnika u građevinarstvu, te iz procjene rizika tuženika proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima pomoćnog građevinskog radnika, a koji su poslovi s posebnim uvjetima rada , te da je tužitelj imao svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti za to radno mjesto. U odnosu na vrijeme, mjesto i radove koji su obavljeni neposredno prije ozljeđivanja je zabilježeno da je tužitelj dana 15. rujna 2017.godine na privremenom gradilištu za izgradnju poslovne zgrade u mjestu M. započeo sa radovima u 7,00 sati te da je obavljao pomoćne građevinske poslove zajedno sa radnicima I. S., A. V. i D. S., te da se oko 13,45 sati istog dana uspeo na etažu objekta u izgradnji u jugoistočnom dijelu, a na kojoj da nije bila postavljena propisana zaštitna ograda od pada sa visine, te da je tužitelj doživio ozljedu padom na betonski pod sa navedene visine. Istaknuto je da od radne zaštitne odjeće i obuće ozljeđeni radnik imao zaštitne radne cipele, zaštitne rukavice i zaštitnu kacigu, te radne hlače te je zabilježeno da se ozljeda tužitelju dogodila 6 sati i 45 minuta nakon početka radnog vremena. U odnosu na vrijeme, mjesto i način ozljeđivanja radnika je istaknuto da je tužitelja zajedno sa drugim radnicima zamjenik voditelja gradilišta M. Č. rasporedio na poslove vezivanja armaturnih koševa zida sa sjeverozapadne strane , te da je nakon dnevnog odmora tužitelju zamjenik voditelja gradilišta M. Č. dao papir na kojem da je bila količina i vrsta opreme koju da je trebalo pripremiti za transport, a koja da se nalazila u prizemlju objekta. Navodi se da je tužitelj oko 13,45 sati toga dana uspeo sa na etažu objekta u izgradnji u jugoistočnom dijelu, visine 3380 mm od poda, objekta u prizemlju do armirano betonske ploče na kojoj da nije bila postavljena propisana zaštitna ograda od pada sa visine, te da je tužitelj pao sa etaže na betonski pod. Istome je pružena pomoć, te je prevezen vozilom Hitne medicinske pomoći na opći hitni bolnički prijem bolnice u Z. gdje su mu utvrđene teške tjelesne ozljede. U odnosu na prijavu o ozljedi na radu je istaknuto da je u inspekciju zaštite na radu zaprimljena telefon obavijest od strane službe 112 u trgovačkom društvu tuženika o ozljedi na radu tužitelja, a da je pismena obavijest o ozljedi na radu tužitelja zaprimljena od strane M. Ć. inspektora rada. Iz izjave tužitelja (list 102 spisa) je razvidno da se tužitelj ne sjeća veći dio događaja već se jedino sjeća da je navedene prigode bio sa radnikom M., te da je na gradilište došao predstavnik investitora J. S. koji da je trebao nakon završetka poslova radnicima donijeti hranu, a ostalih događaja se isti ne sjeća. Iz zapisnika od 15. rujna 2017.godine (list 104-108 spisa) proizlazi da je inspektor zaštite na radu nakon svih navedenih provjerenih činjenica na licu mjesta, a vezano za ozljedu na radu tužitelja izdao tuženiku kao poslodavcu rješenje kojim mu je između ostalog na temelju članka 92.stavka 1. podstavka 6. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14), izdao usmeno rješenje o zabrani rada na izvođenju građevinskih radova, etaži objekta u izgradnji u jugoistočnom dijelu, dok se ne postave propisane zaštitne ograde. U navedenom zapisniku je istaknuto da je mjera zabrane izvršena na način da su radnici tuženika u tijeku inspekcijskog nadzora započeli i završili sa postavljanjem zaštitne ograde na etaži objekta. Iz pregledane izjave o ozljedi (list 111 spisa), a koju je dao radnik D. S. proizlazi da je isti navedenog dana 15.09.2017.godine kad je tužitelj stradao u navedenoj ozljedi na radu prenosio dizalicom oplatu sa ceste do ogradnog zida, te da se u trenutku pada tužitelja i ozljede on nalazio kod kontejnera. Isti je tužitelju pružio pomoć. Iz pregledane izjave Ć. M. zamjenika voditelja gradilišta proizlazi da je isti na dan kad se tužitelj ozljedio 15.09.2017.godine tužitelja rasporedio na poslove vezanja armaturnih koševa temelja ogradnog zida na sjeverozapadnoj strani, te da nakon što su išli na marendu da je dao tužitelju papir na kojem da je bila količina i vrsta opreme koju je tužitelj trebao pripremati za transport, te da je on napustio gradilište zbog reguliranja smještaja radnika, a da ga je radnik A. V. obavijestio o padu tužitelja. Ć. M. je istakao da mu nije jasno obzirom na mjesto gdje je rasporedio tužitelja kako se tužitelj zatekao na mjestu odakle je pao.

11. Sudu prileže izjava tužitelja iz koje bi proizlazilo da tužitelj ne potražuje štetu od tuženika kao poslodavca (list 49 spisa). Međutim, tužitelj nije potpisao navedenu izjavu te ista u tom smislu nije relevantna za ocjenu činjeničnog stanja u predmetnoj pravnoj stvari, a vezano za predmetnu ozljedu na radu.

12. Iz iskaza saslušanog zz tuženika D. K. proizlazi da je on direktor i član uprave tuženika te su njegov segment posla operativa gradilišta. Da mu je poznato da je došlo do radne ozljede tužitelja 15. rujna 2017.g. na gradilištu koje je tuženik imao u mjestu M., poviše Z., a da su bili ugovoreni grubi građevinski radovi dvoetažnog objekta inače svadbenog salona. Tužitelj da je mjesec dana prije štetnog događaja bio primljen na rad kod tuženika na određeno vrijeme i upravo mu je trajao probni rad, tako da je do predmetnog događaja bio zaposlen cca jedan mjesec, a probni rad traje 2 mjeseca. Prije nego što je bio upućen na gradilište tužitelj da je proveo obuku sukladno Zakonu o zaštiti na radu za rad na siguran način, a što se tiče poslova koje je obavljao tog dana 15. rujna 2017.g. koliko je njemu poznato radnici pa i tužitelj da su imali radni nalog da utovare opremu tuženika u kamion ispred zgrade uz cestu, obzirom da je posao na tom objektu bio završen iz kog razloga su već bile uklonjene zaštitne ograde na etaži objekta. Također ističe da u tom vremenskom periodu od mjesec dana koje je tužitelj proveo na radu kod tuženika je uočeno da ne poštuje naloge nadređenih tako da sa njegovim radom kao poslodavac nije bio zadovoljan, međutim bio mu je u tijeku probni rok. Taj dan radni nalog tužitelju da je bio utovar opreme u kamion, a kako se on našao na etaži tog završenog objekta da njemu nije poznato, kao što nije ni poznato njegovom nadređenom koji je u tom trenutku bio M. Ć., kao voditelj radova te po njegovim navodima je poznato da nije dobio radni nalog da ide na etažu. Navodi da mu nije poznato da li je zaštitna ograda uklonjena taj dan ili ranije. Obzirom da je to bio zadnji dan na gradilištu koliko mu je poznato da je bio priređen i nekakav domjenak kao znak završetka radova od strane investitora. Nakon tog događaja da je razgovarao s tužiteljem, međutim ni on se nije mogao sjetiti zbog čega je otišao na etažu i što je tamo radio, a da nisu mogli taj odgovor dati ni ostali djelatnici tuženika. Koliko je njemu poznato tužitelj da je nakon predmetne ozljede zaprimljen u bolnicu u Z., tu da ga je posjećivao Ž. Š. i njihov prokurista i voditelj radova M. Ć.. Da misli da su mu dijagnosticirane ozljede glave, vjerojatno i leđa, da ne zna koliko je trajalo liječenje, ali da su oni dvaput produžavali ugovor o radu na određeno vrijeme u namjeri da mu se izađe u susret kako bi se pokrili troškovi liječenja, te su imali i namjeru da ga zaposle u stalni radni odnos. Međutim, kako je tužitelj nakon nekog vremena zatražio naknadu štetu te ukoliko mu se ne isplati ta cifra da će ustati tužbom oni da su odustali od produžavanju ugovora. Napominje da su bili spremni platiti troškove liječenja, ali da nisu htjeli pristati na isplate s osnova naknade štete.

Nadalje, zz tuženika navodi da nije bio očevidac predmetne nezgode te da je iskazivao po navodima svojih djelatnika. Ističe da je u komunikaciji sa odvjetnikom sročena određena izjava kojom bi se tužitelju ponudio radni odnos s tim da preuzme odgovornost za nastanak štetnog događaja. Ističe da smatra da je isključivo tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja. Zaključno zz tuženika navodi da je prva namjera bila da se tužitelju pomogne kako bi mu se olakšali troškovi liječenja, s tim da su dobili savjet od odvjetnika da se tužitelju da izjava na potpis o nastanku predmetnog događaja kako bi se tuženik osigurao da tužitelj ne bi imao zahtjeva za naknadom štete.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka D. S. proizlazi da je on radio kod tuženika u vremenskom periodu od studenog 2017. do 20. veljače 2019. kao dizaličar. Kritičnog dana 15. rujna 2017.g. da je on bio na izlasku iz kontejnera kad da je čuo tupi udarac, a nakon što je izašao iz kontejnera da je zamijetio tužitelja kako leži na podu. Da je uočio da se tužitelj nalazi u položaju u kojem se gušio, da mu je pokušavao otvoriti usta, međutim nije uspio pa ga je prebacio na bok, te tako uspio da tužitelj nastavi disati da se ne uguši i zatražio od kolega da se pozove hitna pomoć. Taj dan da su bili pozvani na čišćenje gradilišta i da su skupljali građu i razvrstavali je. Sama građa nalazila se okolo samog objekta. Koliko mu je poznato ta građevina je imala dvije etaže, a da misli da je tužitelj pao sa prve etaže cca. tri i pol metra. Kako se tužitelj našao na toj etaži obzirom da nije bilo nikakvog građevinskog materijala za prikupljanje da njemu nije poznato jer je gore sve bilo čisto, niti da mu je poznato tko je tužitelja uputio na tu prvu etažu, a da je na tom gradilištu šef bio M. Ć.. Svjedok nadalje navodi da mu nije poznato tko je otklonio ogradu s prve etaže, te da etaža nije imala zaštitnu ogradu. Nadalje navodi da je bio nazočan kada je bio inspektor rada na očevidu i da se odmah nakon tog događaja počela postavljati zaštitna ograda na prvoj etaži prvog objekta od strane radnika tuženika. Ističe da je taj dan radio zajedno s tužiteljem i da su dobili zadatak šefa gradilišta da slažu i razvrstavaju građu unutar salona u prizemlju predmetne građevine. Svjedok nadalje navodi da se on tog dana nije penjao na prvu etažu predmetnog objekta jer da je ista bila već očišćena dan ranije od strane djelatnika A. V., a da ni tada prva etaža nije imala zaštitnu ogradu. Ističe da su tog dana ostali radnici tuženika prikupljali građu izvan objekta, okolo, dok su unutar objekta bili samo on i tužitelj, jer da se šef gradilišta M. Ć. nakon što je izdao radni nalog udaljio i otišao na drugo gradilište. Predmetna nezgoda da se dogodila pred kraj radnog vremena, s tim da do kraja radnog dana nisu dobili nikakav drugi radni nalog obzirom da je nakon radnog dana bila organizirana proslava u svezi završetka građevinskih radova.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka A. M. proizlazi da je on djelatnik tuženika već pet i pol godina, da radi na radnom mjestu inženjer sigurnosti. On konkretno da nije radio na tom gradilištu, međutim kada se dogodila predmetna nezgoda 15. rujna 2017. da se odmah uputio iz S. na gradilište. Koliko je njemu poznato tužitelj da je taj dan dobio pisani zadatak po kojem je trebao ispred objekta prikupljati ostatak opreme i prebrojiti istu, a da je svjedoku rečeno da mu je takav nalog i predan. Sam objekt tijekom gradnje kako su se etaže gradile tako se postavljala i zaštitna ograda koju da je osobno vidio da je postavljena 15 dana ranije kad je obilazio gradilište. Naime, zaštitna ograda se uklanja po završetku pa stoga da pretpostavlja da je dan ranije u cijelosti otklonjena sa prve etaže, a tko je uklonio da bi to trebao znati šef gradilišta. Kada je došao taj dan na gradilište da nije dobio odgovor niti od djelatnika zbog čega se tužitelj našao na prvoj etaži tog dana, a odgovor da nije dobio ni od tužitelja obzirom da je izjavio da se ničega ne sjeća. Navodi da je nakon predmetno štetnog događaja po dolasku inspektora za zaštite na radu po njegovom nalogu na mjestu gdje je tužitelj pao montiran je ponovno dio zaštitne ograde. Svjedok ističe da inspektor nije imao razlog da zabrani rad na tom mjestu jer se nije imalo što raditi, zatražio je samo vraćanje zaštitne ograde, te da su zaštitnu ogradu vratili radnici tuženika. Nadalje navodi da je na gradilište došao oko 15:00 – 15:30 pred kraj radnog vremena, a da na prvoj etaži nije bilo nikakve opreme, osim opreme koja se nalazila između građevine i prometnice. Vezano za fazu u kojoj je bilo gradilište svjedok navodi da su oni bili završili sve radove prema ugovor sa investitorom, pa da su čistili gradilište i pripremali se za domjenak.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka I. S. proizlazi da on radi kao tesar kod tuženika od 9. studenog 2016. i taj dan kada se tužitelj ozlijedio 15. rujna 2017. da je bio na gradilištu udaljen od mjesta gdje je tužitelj pao cca 25 metara, a da se nalazio iza zida gdje da su razvrstavali građu i opremu pripremali za transport. On da je došao cca 3 mjeseca prije izgradnje na to gradilište već kada je izvođenje radova bilo pri kraju , ali da mu je poznato da su obje dvije etaže, prva i druga, imale zaštitnu ogradu koja se uklonila možda dan ili dva ranije nego što se dogodio ovaj događaj, a nakon što je prva etaža bila u cijelosti dovršena te na njoj više nije bilo nikakvog posla. Koliko se sjeća da na toj etaži nije bilo nikakve opreme, sve je bilo čisto i pometeno, te nije bilo potrebe da itko ide na prvu etažu. Oni da su taj dan dobivali radne naloge od šefa gradilišta M. Ć., usmenim putem, da nije bilo pisanih naloga. Taj dan da je također u 15:00 sati bio predviđen i domjenak. Nakon što je pun. tužitelja svjedoku predočio fotografije priložene u fotoelaboratu inspektora O. K. list spisa 14, da komentira što se nalazi na slici 2 koja prikazuje etažu objekta u izgradnji odakle je pao tužitelj, svjedok navodi da isto ne može komentirati jer da mu nije poznato što je na slici. Svjedok navodi da su dobivali usmene naloge za rad isključivo od šefa gradilišta M. Č..

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka A. V. proizlazi da on već 13 ili 14 godina radi kao tesar- armirač kod tuženika. Tog dana 15. rujna 2017. da je bio na gradilištu na kojem da je bio angažiran par mjeseci prije završetka radova i da su skupljali opremu radi odvoženja iste sa gradilišta, a on da se nalazio kraj kontejnera, da je bio okrenut leđima kad da je čuo udarac tako da nije vidio sam pad tužitelja. Tužitelj da je pao sa prve etaže predmetnog objekta na kojoj je još bilo zaštitne ograde, dok je dio ograde bio uklonjen, a da mu nije poznato tko je uklonio, a niti da je pratio tko to radi. Navodi da mu je poznato da je inspektor zaštite na radu po dolasku nakon predmetno štetnog događaja utvrdio sukladno postojećem dijelu zaštitne ograde da ista nije bila pravilno postavljena. Da ne zna zašto je zaštitna ograda djelomično uklonjena jer nekada da se ista ne uklanja bez obzira na završetak radova. Da njemu nije poznato da li se na prvoj etaži nalazilo još opreme jer da se on nije penjao par dana te mu nije poznato kako se tužitelj našao na prvoj etaži. Napominje da je on znao za vrijeme gradnje, dok je radio na prvoj etaži obzirom da je u blizini bio rasadnik cvijeća gdje su bile zaposlene ženske djelatnice, otići ih gledati, pa je moguće da je to radio i tužitelj. Navodi da misli da tužitelj nije imao razloga da bude na prvoj etaži. Navodi da on nije imao nikakve veze s postavljanjem ili skidanjem zaštitne ograde na predmetnom gradilištu.

17. Iz iskaza saslušanog svjedoka M. Ć. proizlazi da je on u vrijeme kad se dogodila nezgoda 15. rujna 2017. bio voditelj gradilišta i da se sjeća, obzirom da je davao radne naloge, da je tužitelju koji je bio novi u firmi dao određene poslove i to prvenstveno na koti -0,20, odnosno na prizemlju predmetnog objekta. Najprije da je tužitelj dobio radni nalog da vezuje armaturu, a nakon toga da mu je dao radni nalog da slaže opremu i to na način da mu je na papir napisao što i kako treba slagati građevinsku opremu radi lakšeg transporta. Obzirom da je bio zadnji dan na gradilištu spremala se građevinska oprema i da je došao kamion za odvožnju građevinske opreme koju je ukrcavao dizaličar i svi da su se pomalo pripremali za domjenak koji je bio zakazan u 14:00 sati jer je investitor odlučio počastiti djelatnike domjenkom. On da je oko 13:30 otišao kratko sa gradilišta jer je trebao otkazati smještaj djelatnika obzirom da su radovi bili završeni, kada da je dobio poziv na mobitel da je tužitelj pao s objekta i to sa prvog kata, kota 3,00. Taj dio gradilišta sa kojeg je tužitelj pao da nije imao zaštitnu ogradu jer je ista bila skinuta dan ranije obzirom da je cijeli građevinski materijal s gradilišta bio uklonjen i prebačen na prizemlje da se sortira za prijevoz ili otpad. On nikakav nalog da nije tužitelju dao da obavlja bilo kakve poslove na toj razini objekta. Kad je stigao na gradilište kada se nezgoda dogodila da nije uspio doznati zbog čega se tužitelj našao na prvom katu. Svjedok nadalje navodi da je bio prisutan kad je došao inspektor zaštite na radu i da je inspektor naložio ponovno postavljanje zaštitne ograde, ali ne može precizirati da li je isto dovršeno obzirom da je otišao s gradilišta jer je pratio radnika u bolnicu. Svjedok navodi da danas ne radi kod tuženika. Nadalje da su poslije tog predmetnog događaja dobili nastavak rada na tom objektu, s tim da se ne može sjetiti koliko je trajala pauza vezana za prestanak i nastavak radova. Nadalje navodi da je prizemni objekt bio predviđen za svadbeni salon, a da se domjenak trebao održati u prizemnom djelu objekta. Svjedok navodi da na dan predmetnog štetnog događaja investitor nije imao još radova ugovorenih s tuženikom jer su svi radovi koji su bili ugovoreni već bili završeni.

18. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a temeljem stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također temeljem odredbe članka 53.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu je propisano da je poslodavac obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivom mjestu, a sukladno stavku 2. istog članka ako sigurnosni znakovi nisu dovoljni za obavještavanje radnika poslodavac je obvezan o tome postaviti pisane obavijesti i upute.

19. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz pregledanog spisa I. R., P. U. S. (list 93-108 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj radeći navedene prigode 15.rujna 2017.godine kao pomoćni građevinski radnik na privremenom gradilištu, izgradnji poslovne zgrade u mjestu M. kod tuženika kao poslodavca bio zaposlen na poslovima koji spadaju u poslove sa posebnim uvjetima rada. Potrebno je istaći da se na poslove pod posebnim uvjetima rada primjenjuju pored osnovnih pravila zaštite na radu i posebna pravila zaštite na radu. U tom smislu je odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 73/14) propisano da ako se rizici za sigurnost i zdravlje radnika ne mogu ukloniti ili se mogu samo djelomično ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu da se dodatno primjenjuju posebna pravila zaštite na radu koja da se odnose na radnike, način obavljanje poslova i radne postupke. Također je odredbom članka 13. stavka 3. točke 4. Zakona o zaštiti na radu propisano da posebna pravila zaštite na radu sadrže prava i obveze u vezi postavljanja sigurnosnih znakova kojima se daje informacija ili uputa. Prema sadržaju zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12.prosinca 2017.godine navedene prigode je radom na navedenom privremenom gradilištu rukovodio M. Č., zamjenik voditelja gradilišta te je upravo on dao tužitelju i drugim pomoćnim radnicima I. S., A. V. i D. S. nalog da obavljaju na navedenoj građevini poslove vezivanja armaturnih koševa temeljnog zida , te je tužitelju nakon dnevnog odmora dao papir na kojem je bila količina i vrsta opreme koju je trebalo pripremiti za transport. Ovaj sud je mišljenja da je M. Č. kao zamjenik voditelja gradilišta budući je izdao tužitelju kao i drugim radnicima navedene naloge mogao i morao znati da se radi o poslovima sa posebnim uvjetima rada te da se neovisno o njegovom nalogu zbog obavljanja navedenih građevinskih poslova radnici pa tako i tužitelj mogu zateći na različitim dijelovima gradilišta obavljajući poslove po njegovom nalogu. Pri tome, a obzirom da je isti vodio navedeno gradilište istome nije mogla ostati nepoznata činjenica da se na etaži objekta u izgradnji gdje se zatekao tužitelj prilikom obavljanja naloženih mu građevinskih radova, a koja se etaža nalazila na jugoistočnom dijelu nije nalazila, a trebala se nalaziti zaštitna ograda, a zbog čega je taj dio građevine u izgradnji ostao nezaštićen, a zbog čega je tužitelj pao s visine i zadobio teške tjelesne ozljede. Ne može se uzeti kao vjerodostojan i logičan dio iskaza zz tuženika u kojem isti ističe da su tužitelj i navedeni radnici na dan nezgode 15. rujna 2017.godine imali isključivo radni nalog poslodavca da utovare opremu tuženika u kamion ispred zgrade ističući da je posao na navedenom objektu bio završen pa da su iz tog razloga bile uklonjene zaštitne ograde na etaži objekta te da tužitelj na tom mjestu nije trebao biti. Naime, iz pregledanog spisa inspekcije rada, te zapisnika inspektorata od 15. rujna 2017.godine je razvidno da upravo na dan kad je tužitelj doživio ozljedu na radu na opisani način, padom sa etaže nedovršenog objekta sa dijela gdje nije bilo zaštitne ograde je usmenim rješenjem inspektora zaštite na radu tuženiku naloženo da zabrani rad na izvođenju građevinskih radova, etaži objekta u izgradnji, a u jugoistočnom dijelu dok se ne postave propisane zaštitne ograde. Štoviše, mjera zabrane je po nalogu inspektora zaštite na radu i provedena na način da su upravo radnici tuženika u tijeku inspekcijskog nadzora, na etaži objekta s koje je tužitelj pao i doživio tešku tjelesnu ozljedu postavili po nalogu inspektora zaštitnu ogradu. Iz navedenog je razvidno da radovi na navedenom objektu nisu bili završeni već da su i nadalje bili u tijeku u trenutku kad je tužitelj po nalogu poslodavca obavljao pomoćne građevinske radove. Iz navedenog zapisnika inspekcije rada je razvidno da nije točan dio iskaza zz tuženika iz kojeg proizlazi da je tužitelj navedene prigode trebao samo zajedno s drugim radnicima utovariti opremu tuženika u kamion ispred zgrade budući je u navedenom zapisniku inspekcije rada sastavljenom na dan štetnog događaja izrijekom navedeno da je tužitelj pored toga što je trebao navedenog dana po nalogu zamjenika voditelja gradilišta M. Č. pripremiti opremu za transport isti je ujedno od istog istoga dana dobio i nalog za obavljanje poslova vezivanja armaturnih koševa temeljnog zida, a što je zasigurno predstavljalo razlog zbog kojeg se u jednom trenutku isti prilikom izvođenja pomoćnih radova zatekao na navedenoj etaži na kojoj nije bila postavljena propisana zaštitna ograda. Iz istih razloga se prema mišljenju ovog suda, a obzirom da je nakon zadobivene ozljede na radu tužitelja na opisani način istog dana kad se tužitelju dogodila nezgoda inspektor zaštite na radu zabranio izvođenje radova na navedenoj etaži s koje je pao tužitelj, dok se postave propisane zaštitne ograde, a što upućuje na činjenicu da radovi nisu bili završeni ne mogu se prihvatiti kao vjerodostojni ni logični oni dijelovi iskaza svjedoka D. S., A. M., I. S., A. V. i M. Č. iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj kritične prigode na dan štetnog događaja trebao po nalogu M. Č. samo ukloniti građevinsku opremu zajedno s drugim građevinskim radnicima jer da su radovi bili završeni, te da nije trebalo vršiti radove na etaži s koje je tužitelj pao. Naime, ovaj sud je mišljenja da inspektor zaštite na radu ne bi izdao na dan nezgode usmeni nalog tuženiku za postavljanje zaštitne ograde na navedenoj etaži i zabranu daljnjeg izvođenja radova dok se ograda na postavi da su građevinski radovi na objektu bili završeni. Također i iz fotoelaborata inspektora zaštite na radu (list 14 spisa) je razvidno da etaža objekta sa koje je tužitelj pao nije bila dovršena, već da je ista bila u izgradnji .

20. U navedenom smislu iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj 15. rujna 2017.godine padom sa etaže u izgradnji na privremenom gradilištu u M., zbog nedostatka zaštitne ograde na tom mjestu kao i nedostatka pisanih obavijesti i uputa koje na tom mjestu nije postavio, a trebao je postaviti tuženik kao poslodavac, te koje bi upućivale na činjenicu da na tom mjestu ne postoji propisana zaštitna ograda doživio povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, a iz kojeg razloga mu je tuženik sukladno odredbi članka 111.stavka 1. ZR-a, te članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Tuženik ničim nije dokazao u postupku da je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja kao radnika ili zbog više sile ili namjerom ili nepažnjom treće osobe budući je inspektor zaštite na radu u provedenom postupku inspekcije zaštite na radu jedino tuženiku kao poslodavcu izdao zabranu rada na objektu u izgradnji dok ne postavi zaštitnu ogradu budući je našao da je tuženik postupio protivno odredbi članka 53. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu koja propisuje da je poslodavac obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivom mjestu, a u konkretnom slučaju je isti bio dužan postaviti zaštitnu ogradu na navedenom mjestu ili znakove upozorenja za radnike iz kojih bi bilo razvidno da na navedenom mjestu nema zaštitne ograde. Poslodavac-tuženik je morao unatoč poduzetim osnovnim mjerama zaštite na radu (osposobljavanja tužitelja za rad na siguran način, osiguranje zaštitne odjeće i obuće) obzirom da je tužiteljevo radno mjesto sa posebnim uvjetima rada poduzeti i posebne zaštitne mjere koje se odnose na radnike, način obavljanja poslova i radne postupke, kao što je mjera propisana odredbom članka 13.stavka 3. točkom 4. Zakona o zaštiti na radu, a to je pravo i obveza tuženika kao poslodavca u vezi postavljanja sigurnosnih znakova kojima se daje informacija ili uputa. Tužitelj je obavljao posao po nalogu poslodavca dok je isključivo radi navedenog propusta tuženika kao poslodavca vezano za nepostavljanje zaštitne ograde na spomenutoj etaži i ne postavljanja obavijesti radnicima o nepostojanju te ograde došlo do radne nezgode tužitelja, a zbog koje tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u predmetnoj pravnoj stvari.

21. U svrhu utvrđivanja visine predmetnog potraživanja provedeno je vještačenje po vještacima dr. M. J., dr. D. T., dr. N. I. i dr. S. B..

22.Temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- dalje ZOO-a) u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te temeljem stavka 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Iz pismenog vještva sudske vještakinje dr. D. T. od 29. travnja 2021., a zaprimljenog u spis dana 6. svibnja 2021. proizlazi da je tužitelj dana 15. rujna 2017. u radnoj nezgodi pao s visine od tri metra te zadobio teže tjelesne ozljede. Nadalje da je pregledala zdravstveni karton tužitelja te da nije pronašla sličnih ozljeda prije štetnog događaja. Nakon opisa medicinske anamneze i dijagnoza vezano za ozljede u štetnom događaju, vještakinja daje mišljenje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede. S ortopedsko traumatološke strane da je tužitelj zadobio prijelom desne lopatice, bez pomaka, prijelom 4 rebra te prijelom 3 slabinska kralješka. Zbog prijeloma 3 lumbalna kralješka da će imati ograničenu pokretljivost u slabinskom dijelu kralježnice u blagom stupnju uz terminalnu bolnost. Tužitelj da će ulagati napore kod svih pokreta u slabinskoj kralježnici, sagibanja prema naprijed, rotacije trupa te kod podizanja tereta u iznosu od 15%. Zbog prijeloma rebara i lopatice još 10%. Kako se posljedice kod pokreta trupa i podizanja te nošenja tereta preklapaju, umanjenje životne aktivnosti da iznosi 20% s ortopedske strane. Tuđa njega i pomoć (nemedicinska, kod obavljanja osobne higijene, pomoć kod odlaska na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede) da mu je bila potrebna 1 mjesec 3 sata dnevno, 1 mjesec 2 sata dnevno i 1 mjesec 1 sat dnevno. Bolove jakog intenziteta da je tužitelj trpio 3 dana, srednjeg 4 tjedna, a slabog intenziteta 3 mjeseca, dok naruženosti da nema.

24. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. M. J. danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja A. B. koji je rođen 1987., a u 30-oj godini života dana 15. rujna 2017. da je zadobio ozljede na radu. Prema dokumentaciji da se radi o padu s otprilike 3 m visine s jedne etaže objekta u izgradnji. U Z. je zaprimljen u opću bolnicu istog dana, najprije da je bio hospitaliziran u Odjelu za intenzivno liječenje, a potom u Odjelu za neurokirurgiju u trajanju od 12 dana. Otpušten je s dijagnozama: krvnog izlijeva ispod tvrde moždane ovojnice debljine 4mm, krvarenja ispod paučinaste moždane opne s lijeve strane mozga, nadalje višestrukih natučenja dakle kontuzija moždanog tkiva i nadalje što se tiče glave prijeloma lubanje obe tjemene kosti. Tužitelj da je zadobio prijelome 3 slabinska kralješka, prijelom desne lopatice, i prijelom 5 rebara s desne strane. To da je serijska fraktura od 6. do 10. Bilježi se i da je imao zrak između porebrice i poplućnice s desne strane. Pri prijemu da je bio pri svijesti, ali "ograničenoj". Tužitelj da je nerazumljivo mrmljao. Spontano otvarao oči ali da nije odgovarao na pitanja. Učinjen je hitni CT mozga. Uz malo prije navedena traumatska oštećenja bilježi se kako je prisutan i edem mozga. Vještak navodi da je pročitao nalaz i mišljenje što ga je u pisanoj formi s nadnevkom 29. travnja 2021. izradila vještakinja za ortopediju. Da je vidio da je u pogledu smanjene pokretljivosti slabinskog segmenta kralježnice vještačila oštećenje tjelesnog zdravlja za 15%. Vještakinja za ortopediju da je bila u dobroj namjeri slobodna iskazati i stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja poradi prijeloma 5 rebara i lopatice u iznosu od 10%. Da je objedinila iskazane postotke na način da ih je reducirala i procijenila ukupno po tim osnovama 20%. Njegovo da je da se usaglasi ili ne što se tiče procjene prijeloma slabinskih kralježaka. Vještak navodi da se usaglašava s procjenom kako je vještačila za slabinske kralješke vještakinja za ortopediju. S neurokirurškog gledišta poradi traumatskih oštećenja lubanje i mozga s krvarenjem, da cijeni ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja za 10% što sugerira pribrojiti rečenim postotcima od 20%, pa bi se neurokirurškog i ortopedskog gledišta to bilo zajedno 30%. S neurokirurškog gledišta bolove da procjenjuje unutar bolova što ih je iskazala vještakinja za ortopediju, dakle 3 dana jaki, 4 tjedna srednji i 3 mjeseca u blažem stupnju. Isto tako s neurokirurške strane da se usaglašava s procjenom potrebe tuđe pomoći i njege kod kuće, dakle prvi mjesec 2 sata u danu, drugi mjesec dva sata u danu i potom još jedan mjesec jedan sat u danu.

25. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. N. I. danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo da je tužitelj A. B. rođ. 1987. nastradao prilikom pada s visine od 3 m te je tom prilikom zadobio sa strane torakalne kirurgije prijelom od 6.-10. rebra s desne strane i djelomični pneumotoraks odnosno ulaženje zraka u prsnu šupljinu kao posljedice ozljede. Da je liječen konzervativno. Koliko vještak vidi, iz priložene dokumentacije kolegica T. da je vještačila 29.4.2021. i zbog prijeloma rebara i lopatice, a bez respiracijskih komplikacija dala je zajedničko oštećenje 10%. S tim se vještak u potpunosti slaže, kao i sa ocjenom za tuđu njegu i pomoć i procjenu dužine intenziteta bolova.

26. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. D. T. danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je s obzirom da je dala pisano vještvo i umanjenje životnih aktivnosti sa ortopedske strane procijenila u iznosu od 20%, a vještak neurokirurg je sa svoje strane procijenio 10% te prihvatio onaj dio koji se djelomično odnosi i na preklapanje njihovog vještačenja, te je isto prihvatio i vještak za torakalnu kirurgiju, pa da se zbog toga objedinjuje njihovo zajedničko umanjenje životnih aktivnosti i to da iznosi na 30%.

27. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. S. B. danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je ista pregledala obimnu medicinsku dokumentaciju u sudskom spisu iz koje da se saznaje da je tužitelj A. B. rođ. 1987.g. dana 15.9.2017. doživio radnu nesreću u kojoj da je zadobio tjelesne ozljede i to brojne o kojima su se izjasnili vještaci neurokirurg, ortoped i torakalni kirurg. Pored obimne medicinske dokumentacije da je pregledala i niz nalaza psihijatara kao i prijepis originalnog osobnog zdravstvenog kartona tužitelja. Obzirom da je po prijemu u bolnicu isti bio kao pri svijesti ali da nije odgovarao na pitanja, nerazumljivo da je mrmljao, da je mišljenja obzirom da su mu ustanovljene teške cerebralne povrede, a nagnječenje moždane mase uz prijelom lubanjskih kostiju je teška tjelesna ozljeda pri dijagnostičkim kriterijima A. P. U, te postoje svi dijagnostički kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze postkontuzijskog poremećaja što da je objektivizirano psihijatrijskim obradama. Da su zaostale smetnje kao glavobolja, vrtoglavice, poteškoće koncentracije, razdražljivost. Nagnječenje mozga skoro pa da redovito ide s gubitkom svijesti pa stoga tužitelj da nije mogao percipirati neposrednu opasnost za tjelesni integritet, dakle primarni strah da nije bio. No kad je došao svijesti trpio je sekundarni strah jakog intenziteta u trajanja tjedan dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna, te strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima da je mogao oscilirati nekoliko mjeseci uz različite psihičke smetnje, anksioznost, tjeskoba, osjećaj nemoći, umanjenoj životnoj radosti, otežanom funkcioniranju. Trajnih posljedica straha da nema. Ranije navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta zbog moždane traume što u postotku iznosi 10%, trajno sukladno G. psihijatrijskim kriterijima. Povreda duševnog integriteta da se očituje pri trpljenju bolova, zbrinutosti, napetosti, straha, potrebom za mirovanjem, kontrolnim pregledima, potrebom za tuđom njegom i pomoći te konačno poradi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti zbog ograničenja koje će tužitelj imati u budućem životu o kojem su se izjasnili prethodni vještaci. Obzirom da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio u mlađoj životnoj dobi on da će dosta dugo imati duševne boli i to treba uzeti u obzir kod konačne procjene. Vještakinja napominje da je u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta inkorporiran i postotak koji je procijenio vještak neurokirurg s osnove teške traume glave u visini od 10%. Vještakinja potvrđuje činjenicu da se njezina procjena uklapa u ukupnu procjenu prethodnih vještaka.

28. Navedene nalaze i mišljenje vještaka dr. J., dr. T., dr. I. i dr. B. ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budućim su isti zasnovani na medicinskoj dokumentaciji u predmetnoj spisu, a stranke na iste nisu imale posebne primjedbe.

29. Uvažavajući sve o čemu su se detaljno izjasnili navedeni vještaci kod donošenja svog nalaza i mišljenja ovaj sud je prilikom ocjene visine pravične novčane naknade koja bi pripadala tužitelja zbog predmetne ozljede na radu posebno uzeo u obzir dob tužitelja, težinu predmetnih tjelesnih ozljeda budući je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio krvni izljev ispod tvrde moždane ovojnice debljine 4 mm, krvarenje ispod paučinaste moždane opne sa lijeve strane mozga, višestruka natučenja - kontuzije moždanog tkiva i prijelom lubanje obe tjemene kosti, a ujedno je tužitelj zadobio prijelome 3 slabinska kralješka, prijelom desne lopatice, prijelom pet rebara sa desne strane, te je u tom smislu riječ o serijskoj frakturi od 6-10. Također je uzeto u obzir da je tužitelj imao zrak između porebrice i poplućnice sa desne strane te je pri prijemu u bolnicu bio pri ograničenoj svijesti te je spontano otvarao oči, ali nije odgovarao na pitanja. Kad je tužitelju učinjen CT mozga uz sva prethodno navedena oštećenja zabilježen mu je i edem mozga. Sve navedene ozljede spadaju u izrazito teške tjelesne ozljede koje je trebalo uzeti u obzir kod ocjene visine pravične naknade koja pripada tužitelja s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Također je pri ocjeni pravične naknade štete koja pripada tužitelja uzeto u obzir i umanjenje životne aktivnosti kod tužitelja u postotku kojeg su vještaci svi zajedno objedinili kao postotak od 30% umanjenja životnih aktivnosti, te su uzeta u obzir i izjašnjenja vještaka vezano za intezitet i trajanje fizičkih boli i straha. Iz nalaza vještakinje S. B. posebno proizlazi da se tjelesne ozljede tužitelja mogu okarakterizirati kao postokontuzijski poremećaj te se umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja očituju u tom pogledu kao glavobolja, vrtoglavice, poteškoće koncentracije, razdražljivost. Ujedno je kod procjene pravične novčane naknade trebalo uzeti u obzir i povredu duševnog integriteta kod tužitelja koja se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, napetosti, straha, potrebe za mirovanjem. U navedenom smislu, a cijeneći nalaze i mišljenja navedenih vještaka dr. J., dr. T., dr. I., te dr. B. ovaj sud je mišljenja da tužitelja pripada s osnova pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje ukupan iznos od 16.356,75 Eur-a, od čega na ime bolova 3.609,09 Eura, straha 3.944,95 Eur-a, te umanjenja životne aktivnosti od 30% 8.759,71 Eur-a, dok je za više zatraženi iznos na ime neimovinske štete, a u iznosu od 10.187,81 Eur tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja na ime neimovinske štete, a u iznosu od 16.356,75 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva u konkretnom slučaju danom podnošenja tužbe, te se navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023. godine pa do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

30. Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u zatraženom iznosu od 955,60 Eur-a. Naime, temeljem odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U navedenom smislu u pogledu potrebe za tuđom pomoći i njegom ovaj sud je uzeo u obzir ono što su iskazali vještaci dr. M. J. i dr. D. T.. U tom pogledu dr. D. T. je istakla da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to nemedicinska kod obavljanja osobne higijene, pomoć kod odlaska na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede, te se vještakinja u tom pogledu izjasnila da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega jedan mjesec tri sata dnevno, jedan mjesec dva sata dnevno, te jedan mjesec jedan sat dnevno, dok je vještak dr. M. J. u tom pogledu istakao da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega sa neurokirurške strane prvi mjesec dva sata u danu, drugi mjesec dva sata u danu i zatim još jedan mjesec jedan sat u danu. Kao sat tuđe pomoći i njege ovaj sud je uzeo da je sat tuđe pomoći i njege 35,00 Kuna, a prema podacima iz dostavljene potvrde D.L. br. 74/03 od siječnja 2003.godine. U navedenom smislu prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) zatraženog iznosa od 955,60 Eur-a. Na navedeni priznati iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u iznosu od 955,60 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Navedena zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). U navedenom smislu trebalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi potraživanje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) od podnošenja tužbe pa do presuđenja. Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude. Također ovaj sud je odbio kao neosnovan i zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete (troškova liječenja) u zatraženom iznosu od 663,61 Eur-a budući tužitelj nije pružio sudu nijedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno morao izvesti zaključak da je tužitelj imao troškove liječenja u zatraženom iznosu, a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

31. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari uspio u postotku od 100% u odnosu na pravni osnov potraživanja te 61,47% u odnosu na visinu potraživanja, a koji se iznos dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 17.312,35 Eur-a prema zatraženom iznosu od 28.163,79 Eur-a. U navedenom smislu je tužitelj uspio u postotku od 80,73%, dok je tuženik sukladno tome uspio u postotku od 19,27%. Kad se od postotka uspjeha tužitelja u iznosu od 80,73% oduzme postotak uspjeha tuženika od 19,27 % tad se dobije iznos od 61,46%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 26.04.2018.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 29.08.2018.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 05.11.2018.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 14.02.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.07.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 04.11.2019.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 31.05.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 04.10.2021.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 12.04.2023.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2.OT-a); zastupanja na ročištu od 30.10.2023.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 02.11.2023.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 13.03.2024.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 3000 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 6.000,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.500,00 Eur-a ukupno iznosi 7.500,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 684,45 Eur-a ukupno iznosi 8.184,45 Eur-a te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 61,46% tad se dobije iznos od 5.030,16 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.

U Splitu, 22. travnja 2024.

Sutkinja

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.