UsI-2364/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. J. (OIB: …)

iz K., B. S. B. …, protiv tužene Policijske uprave Šibensko-

kninske, Policijske postaje Knin, Knin, Ulica kralja Tomislava 34, radi odobravanja privremenog boravka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 12. travnja 2024. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 22. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje Knin KLASA: NK-UP/I-216-02/23-03/4955, URBROJ: 511-13-10-23-9 od 9. kolovoza 2023. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pravovremeno 4. listopada 2023. podnijela ovom sudu tužbu, kojom je osporila zakonitost rješenja tužene KLASA: NK-UP/I-216-02/23-03/4955, URBROJ: 511-13-10-23-9 od 9. kolovoza 2023. zbog, u biti, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Istaknula je da policijski službenici grubo krše Ustav i međunarodnu pravnu stečevinu, kada nju kao Hrvaticu protjeruju u područje gdje je geopolitička situacija osobito opasna i gdje joj je neposrednim izručenjem možda ugrožen život. Istaknula je i da ona živi skladnim obiteljskim životom s bračnim drugom i djecom od 2005.; da su dobili kuću za stambeno zbrinjavanje, da joj cijela obitelj ima hrvatsko državljanstvo i da bi njezinim protjerivanjem došlo do nasilne separacije obitelji, a što je, tvrdi, suprotno načelu humanosti. Zaključno je osporila sva činjenična utvrđenja, jer su tvrdi prikupljeni na nezakonit način, da ju tužena nije upoznala sa svojim pravima, a niti objasnila značenje prikupljenih informacija, da nije počinila neovlašteno spajanje na električnu energiju i da nije počinila ikakvo kazneno djelo protiv prava djeteta. Stoga je zatražila poništiti osporenu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je, u točki 1. izreke, odbijen tužiteljici, državljanki treće zemlje, Republike Srbije, zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, dok joj je u točki 2. izreke određen rok od 30 dana za obvezno napuštanje Europskog gospodarskog prostora (skraćeno: EGP), odnosno Republike Hrvatske počevši od dana izvršnosti toga rješenja, a pod prijetnjom prisilnog izvršenja u situaciji da on dragovoljno ne napusti EGP. Istaknula je da je upoznata sa svojim pravima i da joj je objašnjeno značenje prikupljenih informacija, da je osporena odluka donijeta na temelju mišljenja tijela nadležnog za obavljanje sigurnosne provjere o postojanju sigurnosnog rizika, da ona predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost te da nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odobravanje privremenog boravka iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Pritom, ne osporava da je ona u braku s hrvatskim državljaninom M. J. od 2006. a s

kojim ne živi veći dugi niz godina, a što je, tvrdi, tužiteljica potvrdila u svojoj izjavi na zapisnik u postupku prestanka privremenog boravka.

3. U dokaznom postupku čitani su: vjenčani list Matičnog ureda K. od …. v. …. potvrda tužene od …. l. …. i spis predmeta tužene KLASA:

UP/I-216-02/23-03/4955.

3.1. Tužiteljica je predložila izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka, članova njezine obitelji i to bračnog druga M. J., sina N. J. i kćeri K.

J.. S obzirom na to da tužiteljica, u biti, nije osporila ključna utvrđenja javnopravnog tijela, s obzirom na to da ona nije ni konkretizirala okolnosti i činjenice radi čega je predloženo izvesti ih i s obzirom na to da je mogao ocijeniti zakonitost osporene odluke ocjenom izvedenih dokaza i na temelju stanja spisa predmeta tužene, sud je navedene dokaze odbio kao nepotrebne. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluke, kojom je tužiteljici, državljanki treće zemlje, Republike Srbije odbijen zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj kojeg je ona podnijela tuženoj …. .. …. nesporno u cilju spajanja obitelji, odnosno nastavka održavanja bračne zajednice s M. J., primjenom odredbe članka 59. stavka 1. i 2. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22., u daljnjem tekstu: ZoS).

7. Pokazalo se spornim je li tužiteljica ispunjava kumulativno propisane uvjete iz članka 59. stavka 1. ZoS-a za odobrenjem privremenog boravka u Republici - Hrvatskoj. Konkretno se pokazalo spornim je li tužiteljica predstavlja sigurnosni rizik i predstavlja li ona prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.

8. Člankom 63. stavkom 1. ZoS-a propisano je se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. toga zakona i koji je član uže obitelji: 1. hrvatskog državljanina 2. državljanina treće zemlje koji ima odobreno dugotrajno boravište 3. državljanina treće zemlje koji ima odobren stalni boravak 4. državljanina treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak 5. državljanina treće zemlje kojemu je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

8.1. Državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska i 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje (članak 59. stavak 1. ZoS-a).

8.2. Prema odredbi članka 59. stavka 2. ZoS-a zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. toga članka.

8.3. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama ("Narodne novine", broj: 58/08. i 86/12., u daljnjem tekstu: ZSP) propisano je da iznimno od članka 35. i 39. toga zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

9. Iz čitanog spisa predmeta tužene proizlazi da je S.-o. a. (ili skraćeno: S.) dostavila tuženoj prije rješavanja o zahtjevu neklasificirano mišljenje KLASA: 216-03/23-01/200, URBROJ: 539-100012/1795-23-1 od 15. lipnja 2023., a iz kojeg je razvidno da raspolaže podatcima koji predstavljaju razlog za obijanje zahtjeva za privremeni boravak na temelju članka 59. stavka 1. točke 7. ZoS-a, jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak; da tužiteljica V. J. duže vrijeme boravi na temelju odobrenja u svrhu spajanja obitelji sa državljaninom Republike Hrvatske M. J., da je u razgovoru sa službenom

osobom priznala da ne živi sa M. J. i da se nalazi s njim u braku radi rješavanja svoga statusa; da je ona evidentirana kao počinitelj dva kaznena djela iz članka 33. Zakona o energiji ("Narodne novine", broj: 120/12., 14/14., 95/15., 102/15. i 68/18.), budući da se neovlašteno spojila na priključak električne energije te da ima porezni dug u iznosu od … eura. Iz njega proizlazi i da S. raspolaže i drugim podatcima koji upućuju na prethodno navedeni zaključak da kod tužiteljice postoji sigurnosni rizik i da ona neće poštivati pravni poredak i institucije Republike Hrvatske te da bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

9.2. Nije sporno ni da je tužiteljica, po pozivu tužene, a nakon što je upoznata sa sadržajem pismena S.-e iz kojeg proizlazi za nju negativno mišljenje, dala izjavu na zapisnik od … s. …., kojeg je potpisala bez ikakvih primjedbi.

9.3. U svom iskazu tužiteljica je navela da je regulirala privremeni boravak 2013., iako se od 2006. nalazi u Hrvatskoj, da joj je 2013. odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s M. J. i da joj je on 2020. ukinut zbog toga što predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Hrvatske, da se službeno nije razvela od supruga M. jer imaju djecu i da zbog toga što njihovi odnosi nisu bili loši, daje priključila struju neovlašteno, da je zbog toga bila na sudu i dobila upozorenje te da joj nije jasno zašto bi ona bila opasnost nacionalnoj sigurnosti.

10. Tužiteljica, iako joj je uredno dostavljen odgovor na tužbu, nije osporila navod tužene da tužiteljica već duži niz godina ne boravi s M. J. i da je tu činjenicu potvrdila u izjavi koju je dala usmeno na zapisnik u postupku prestanka privremenog boravka koji je završen odlukom javnopravnog tijela, a koja je postala pravomoćna. Nije osporila ni navod da je to rješenje o prestanku privremenog boravka postalo pravomoćno, tako što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbio njezinu žalbu i potvrdio presudu ovoga suda poslovni broj UsI-2955/2021-9 od 18. ožujka 2022., a kojom je odbijen njezin tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Povjerenstva za žalbe KLASA: UP/II-217-02/20-06/173, URBROJ: 317-20-2 od 27. srpnja 2021. i Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin poslovni broj: 511- 13-10- UP/I-167-2020 od 25. rujna 2020. o prestanku privremenog boravka u Republici Hrvatskoj.

11. S obzirom na ovako izvedene dokaze i s obzirom na stanje spisa predmeta upravnog tijela, sud smatra dostatno raspravljenim i utvrđenim da tužiteljica predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Naime, sud vjeruje sadržaju pismena S.-e i njegovom negativnom mišljenju kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi koju je sačinila nadležna sigurnosna agencija i budući da je njezin sadržaj u dostatnoj mjeri u suglasju s kazivanjem same tužiteljice u ključnim elementima ali i u kontekstu nespornih činjenica. Suprotne općenite tvrdnje i zaključci, koje je iznijela tužiteljica, nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka, nisu logične i očito su usmjerene ka izbjegavanju protjerivanja iz Republike Hrvatske.

12. Uzimajući u obzir da je tužiteljica saslušana i da se izjasnila o svim ključnim činjenicama i okolnostima pred javnopravnim tijelom i nakon što je ona upoznata sa sadržajem negativnog mišljenja S.-e i nakon što je bio suglasan da dade izjavu, sud smatra i da stanje spisa ne daju pouzdanu osnovu da bi joj bila povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) ili neko drugo temeljeno ustavno ili konvencijsko pravo koje je dio europske pravne stečevine. S tim u vezi sud vjeruje zapisniku od …. s. …. kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da je riječ o javnoj ispravi i budući da ju je tužiteljica potpisala bez stavljanja ikakvih primjedbi na njezin sadržaj.

13. Sud mora primijetiti da tužiteljica, osim iznošenja općenitih tvrdnji i paušalnih pravnih ocjena o postojanju procesnih povreda ali i povreda temeljnih ustavnih i konvencijskih načela, u biti, nije (konkretno) osporila ključna utvrđenja i navode tužene. Suprotno proizlazi i iz sadržaja spisa tužene i ocjene izvedenih dokaza, kako je to ranije obrazloženo.

14. U izloženom sud ocjenjuje da je zakonito postupila tužena, kada je tužiteljici utvrdila prestanak privremenog boravka te ju protjerala iz Republike Hrvatske, a razlozi koje je iznijela imaju logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu. Sud ocjenjuje da su na pravilno i potpuno utvrđeno pravilno primijenjene norme materijalnog prava bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, a osporena rješenja sadrže jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka pa i vezano za ocjenu navoda stranke.

15. S obzirom na ovako izvedene dokaze i stanje spisa predmeta tužene, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica saslušana pred javnopravnim tijelom te da je ona upoznata sa sadržajem negativnog izvješća i mišljenja S.-e te uzimajući u obzir da je ona vrlo šturo i općenito osporila činjenična utvrđenja iz upravnog postupka, sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem navedenih svjedoka.

16. Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 22. travnja 2024.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5. i članak 66.a stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici V. J. iz K., B.S. B. …,

- tuženoj Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj, Policijskoj postaji Knin, Knin, Ulica kralja Tomislava 34, a spis predmeta upravnog tijela KLASA: NK-UP/I- 216-02/23-03/4955 vratiti nakon pravomoćnosti ove presude,

- u spis.