- 1 -              Rev 969/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 969/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S., OIB:..., koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra S., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. D. dipl. iur., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1505/2021-2 od 29. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-598/2021-11 od 28. listopada 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1505/2021-2 od 29. prosinca 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-598/2021-11 od 28. listopada 2021. u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 362,74 EUR / 2.733,12 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja:

 

- na iznos 8,61 EUR / 64,85 kuna teče od 15. veljače 2017.,

- na iznos 49,54 EUR / 373,28 kuna teče od 15. ožujka 2017.,

- na iznos 46,85 EUR / 353,00 kuna teče od 15. travnja 2017.,

- na iznos 56,60 EUR / 426,46 kuna teče od 15. svibnja 2017.,

- na iznos 46,17 EUR / 347,84 kuna teče od 15. lipnja 2017.,

- na iznos 50,61 EUR / 381,30 kuna teče od 15. srpnja 2017.,

- na iznos od 53,50 EUR / 403,13 kuna teče od 15. kolovoza 2017.,

- na iznos 25,71 EUR / 193,73 kuna teče od 15. rujna 2017.,

- na iznos 25,15 EUR / 189,53 kuna teče od 15. listopada 2017.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana I potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto u ukupnom iznosu od 10.497,25 kn zajedno s pripadajućom:

 

- zakonskom kamatom koja na iznos od 521,94 kuna teče od 15. siječnja 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 635,93 kuna teče od 15. veljače 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 493,91 kuna teče od 15. ožujka 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 559,24 kuna teče od 15. travnja 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 540,47 kuna teče od 15. svibnja 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 567,83 kuna teče od 15. lipnja 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 534,76 kuna teče od 15. srpnja 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 544,07 kuna teče od 15. kolovoza 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 607,41 kuna teče od 15. rujna 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 534,50 kuna teče od 15. listopada 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 582,32 kuna teče od 15. studenoga 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 517,55 kuna teče od 15. prosinca 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 597,95 kuna teče od 15. siječnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 402,09 kuna teče od 15. veljače 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 373,28 kuna teče od 15. ožujka 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 353,00 kuna teče od 15. travnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 426,46 kuna teče od 15. svibnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 347,84 kuna teče od 15. lipnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 381,30 kuna teče od 15. srpnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 403,13 kuna teče od 15. kolovoza 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 193,73 kuna teče od 15. rujna 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 189,53 kuna teče od 15. listopada 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 189,00 kuna teče od 15. studenoga 2017. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak od 4.375,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

 

2. Rješenjem ovoga suda broj Revd-809/2022-2 od 13. rujna 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

 

"Primjenjuje li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?".

 

3. Postupajući po navedenom rješenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. pozivajući se na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti  drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom revizijskom postupku s obzirom da je drugostupanjska presuda donesena 29. prosinca 2021., ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka jest zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu i na osnovicu za plaće za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

9. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je u predmetnom razdoblju, bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor (TKU), kojeg su sklopili Vlada Republike Hrvatske i 6 Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske),

 

- da je čl. 51. TKU-a propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (stavak 4.),

 

- da iz Sporazuma sa njegovim Izmjenama i Dopunama proizlazi:

 

- da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3% - ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.),

 

- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenoga 2006.),

 

- da će osnovica za obračun plaće iznositi 718,74 EUR / 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja – rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a – dva uzastopna tromjesečja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.),

 

- da se Izmjene i Dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (članak XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja 2017.,

 

- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 718,74 EUR / 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,

 

- da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,

 

- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%,

 

- da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj 25/13) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125),

 

- da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom članka 51. stavkom 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama,

 

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.,

 

- da prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. – V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 718,61 EUR / 5.414,37 kuna.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., odnosno da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 718,74 EUR / 5.415,37 kuna.

 

10.1. Nadalje su zaključili da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 718,74 EUR / 5.415,37 kuna, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, a kako razlika između obračuna po osnovici od 718,74 EUR / 5.415,39 kuna i isplaćene bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 672,47 EUR / 5.066,70 kuna, prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

11. Tuženik, u podnesenoj reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

11.1. Obrazlažući navedenu tvrdnju tuženik je u reviziji naveo da sudovi nisu imali u vidu odredbu čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da su isti istekli 26. listopada 2016., da je njihovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017., pa prema tome u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 824,34 EUR / 5.211,02 kuna.

 

12. Tužiteljica pak navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim navodeći da je Izmjenama i Dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. u članku XI. ugovorena njihova primjena u trajanju od 5 godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju rast BDP-a je bio manji od manje od 3%, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina uz dodatna 3 mjeseca, zbog primjene odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo u studenom 2017.

 

13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

 

14. Odredbom članka 199. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

 

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

 

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.".

 

15. S obzirom na sadržaj članka XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u "dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%". Tim Izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu, stranke, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako među godišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će "u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka", dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredili posljedice ukoliko se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

 

15.1. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR te na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/2016) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kune i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

 

16. Pogrešno su nižestupanjski sudovi stoga primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

 

17. Podaci o razlici plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 53,37 EUR / 402,09 kuna, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na 5 preostalih dana siječnja 2017., odnosno za ukupni iznos 8,61 EUR / 64,85 kuna i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

 

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

 

19. Stranke su u jednakim omjerima uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP.

 

20. Primjenom odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR = 7.53450 kuna).

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.