Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-571/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja G. T. r. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv protivnika osiguranja Z. M. iz O., OIB:…, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 1320/24-2 od 13. ožujka 2024., dana 22. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, preinačava se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1320/24-2 od 13. ožujka 2024., te se rješava:

Odbacuje se prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja čiji zahtjev za osiguranje glasi:

"1. Zabranjuje se protivniku osiguranja da na bilo koji način kontaktira i pritom uznemirava predlagatelja osiguranja i njegove radnike podnescima, pozivima, mailovima, telefonskim poziva, sms porukama, kao i putem privatnih profila radnika na društvenim mrežama.

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja spora u kojem se privremena mjera ima opravdati.

3. Protivniku osiguranja izriče se obveza plaćanja novčane kazne u visini od 130,00 eura koju će sud izreći protivniku osiguranja ako se isti ne pokori nalogu suda, a u slučaju potrebe, sud će protivniku osiguranja zaprijetiti takvim novim kaznama te ih izricati sve dok protivnik osiguranja ne postupi po nalogu suda.

4. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja namiri troškove ovog postupka u roku od 15 dana".

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranjem nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere kojom je predlagatelj zahtijevao da se protivniku osiguranja zabrani da na bilo koji način kontaktira i pritom uznemirava predlagatelja osiguranja i njegove radnike podnescima, pozivima, mailovima, telefonskim poziva, sms porukama i putem privatnih profila radnika na društvenim mrežama, kao i da mu se izrekne obveza plaćanja novčane kazne u visini od 130,00 eura koju će sud izreći protivniku osiguranja ako se isti ne pokori nalogu suda, a u slučaju potrebe, sud će protivniku osiguranja zaprijetiti takvim novim kaznama te ih izricati sve dok protivnik osiguranja ne postupi po nalogu suda. Također, odbijen je i zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troškova osiguranja.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u kojem nije naznačio tražbinu radi čijeg osiguranja predlaže određivanje privremene mjere. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 341. st. 2. OZ prijedlog za određivanjem privremene mjere odbio.

5. Predlagatelj osiguranja osporava pobijano rješenje navodeći u žalbi da je iz sadržaja prijedloga jasno o kojoj se nenovčanoj tražbini radi i da je tražbina predlagatelja da se protivniku osiguranja onemogući daljnje uznemiravanje zaposlenika predlagatelja osiguranja ističući pritom i da je točno i opisno iznio o kakvoj se vrsti nenovčane tražbine radi.

6. Međutim, takvi žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja. Naime, odredbom čl. 341. st. 2. OZ propisano je da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

7. Dakle, odredbom čl. 341. st. 2. OZ, jasno je propisano da tražbina čije se osiguranje traži mora biti navedena u zahtjevu za osiguranje. Stoga nije dovoljno da je tražbina čija je osiguranje traži bude navedena u činjeničnim navodima prijedloga, već ista, da bi prijedlog za određivanje privremene mjere bio potpun, mora biti naznačena u zahtjevu za osiguranja (petitu prijedloga), a kako je to propisano citiranom odredbom čl. 341. st. 2. OZ. U konkretnom slučaju, u zahtjevu za osiguranje nije uopće naznačena bilo kakva tražbina čija se osiguranje traži, pa stoga čak i kada bi se i prihvatilo shvaćanje predlagatelja osiguranja da je tražbina jasno i točno naznačena u činjeničnim navodima prijedloga to ne bi imalo utjecaja na utvrđenje suda prvog stupnja da prijedlog nema sadržaj propisan odredbom čl. 341. st. 2. OZ. Pritom je potrebno i napomenuti, a kako je ranije već i navedeno, da tražbina koja se osigurava treba biti označena u zahtjevu za osiguranje, te da ista, formalnopravno gledajući, i ne treba uopće biti naznačena u činjeničnim navodima prijedloga. Stoga sud nije dužan iz činjeničnih navoda prijedloga utvrđivati i zaključivati koju tražbinu predlagatelj osiguranja predlaže osigurati, već je istu predlagatelj dužan jasno naznačiti u zahtjevu za osiguranje.

8. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da prijedlog za osiguranje u zahtjevu za osiguranje ne sadrži naznaku tražbine čije se osiguranje zahtijeva, pogrešno je primijenio odredbu čl. 341. st. 2. OZ kada je prijedlog za osiguranje odbio. Naime,u konkretnom slučaju prijedlog za osiguranje nije neosnovan, već nepotpun. Stoga je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ valjalo uvažiti žalbu predlagatelja osiguranja i preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlog za osiguranje odbacuje.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 2024.

Sudac:

Robert Jambor