Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-141/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. L., L., adresa sjedišta: C., Švicarska konfederacija, OIB:..., zastupanog po punomoćnici A. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika P. M. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. iz Z., radi ovrhe, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3653/2023-5 od 17. siječnja 2024., dana 22. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3653/2023-5 od 17. siječnja 2024. u pobijanim dijelovima pod toč. I. i II. izreke.

II. Nepobijana toč. III. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od 14. prosinca 2023. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-524/17 od 19. prosinca 2022., dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka. Pod toč. III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

2. Nepobijanim zaključkom istog suda na koji primjenom odredbe čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH; 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - odluka US RH; dalje u tekstu: OZ) nije dopušten pravni lijek, upućen je ovršenik u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-524/17 od 19. prosinca 2022. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ.

3. Pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom ovršenik pobija toč. I. i II. izreke navedenog rješenja iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, a podredno isto preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbene navode.

5. Žalba ovršenika nije osnovana.

6. Ocijenivši da prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan, prvostupanjski sud pozivom na odredbu 65. st. 1. u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ zaključuje da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. – 11. OZ.

7. Kako je sud utvrdio da je ovršenik protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1972/2023 od 18. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-524/17 od 19. prosinca 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, smatra da je time ispunjena pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a u svezi s čl. 210. st. 2. istog Zakona, kojom je propisano da će sud odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ako je protiv odluke na temelju koje se provodi pljenidba i prijenos podnesen pravni lijek. Osim toga, ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ, slijedom čega sud smatra da je ispunjen i uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ.

8. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ, prvostupanjski sud je utvrdio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje. To obrazlaže na način da se za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. da se mora raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

9. Kako vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome da li je imovina istog dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, sud smatra da je ovršenik primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio jer u svom prijedlogu nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja, odnosno nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i koji bi bio prenesen ovrhovoditelju.

10. Osim toga, smatra da navodi ovršenika da je ovrhovoditelj strano društvo koje u Republici Hrvatskoj nema imovinu, te da bi u slučaju uspjeha s revizijom ovršenik imao poteškoća prilikom traženja povrata isplaćenih novčanih sredstava ovrhovoditelja ne ukazuju na vjerojatnost da bi prijenosom predmetne tražbine ovrhovoditelju, ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, već da su tvrdnje ovršenika paušalne i ne ukazuju na postojanje okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ovršeniku bio onemogućen eventualni povrat predmetnih novčanih sredstava, odnosno na okolnost o nelikvidnosti ovrhovoditelja.

11. U odnosu na navode ovršenika da je privatna zdravstvena ustanova koja temeljem ugovora sa Hrvatskim zdravstvenim zavodom za zdravstveno osiguranje pruža zdravstvene usluge velikom broju građana Republike Hrvatske i to najvećim dijelom iz onkologije i radioterapije, zbog čega pružanje navedenih zdravstvenih usluga predstavlja i javni interes građana Republike Hrvatske, a što zahtijeva kontinuirano pružanje usluga, dok zapljena novčanih sredstava od 85.000,00 EUR bitno utječe na trenutnu likvidnost ovršenika, te da godišnja financijska izvješća iz 2022. nisu jamstvo da zapljena novčanih sredstava u iznosu od 85.000,00 EUR ne utječe negativno na likvidnost i poslovanje ovršenika, prvostupanjski sud je na isto odgovorio pod toč. 9. i 10. obrazloženja navedenog rješenja, navodeći u bitnome da ovršenik nije dostavio baš nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi ovršeniku štetu, dok paušalno i neargumentirano navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala šteta samo po sebi ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista ista i nastala.

11.1. S tim u vezi, valja navesti da prema stajalištu ovoga suda, način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika nije šteta u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ, obzirom da provedba ovrhe ima negativan učinak na poslovanje ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, tada se ovrha nikada ne bi mogla provesti tj. tada ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje, jer bi svaki ovršenik koji se bavi određenom djelatnošću imao razlog za odgodu ovrhe, pa je prvostupanjski sud i prema ocjeni ovoga suda, pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

12. Kako ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom prava o zakonskim predmnijevama iz čl. 52. st. 4. OZ, sud je sukladno odredbi čl. 210. u vezi čl. 52. st. 3. OZ odlučio kao u izreci zaključka.

13. U žalbi ovršenik sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), ističući da prvostupanjski sud nije primijenio, odnosno da je nepravilno primijenio odredbe Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Ponavlja tezu da se od ovrhovoditelja neće moći naplatiti u slučaju pozitivnog ishoda povodom prijedloga za podnošenje revizije, pa da sud nije pravilno cijenio činjenicu da je ovrhovoditelj inozemno društvo sa sjedištem izvan Europske unije, što znatno otežava mogućnost naplate potraživanja ukoliko Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju ovršenika, jer bi na području Velike Britanije ili Švicarske konfederacije to zahtijevalo zastupanje ovršenika putem punomoćnika u Velikoj Britaniji, odnosno u Švicarskoj konfederaciji, a što bi rezultiralo visokim troškovima. Stoga tvrdi da je ovrhovoditelj bio dužan dostaviti dokaze raspolaže li imovinom iz koje bi se ovršenik mogao naplatiti u slučaju protuovrhe ili ponuditi odgovarajuće jamstvo. Pojašnjava kako bi se zapljena iznosa od cca 85.000,00 EUR u budućnosti mogla negativno odraziti na pružanje zdravstvenih usluga građanima Republike Hrvatske, zbog čega bi provedbom navedene ovrhe ovršeniku nastala značajna imovinska šteta jer bi pljenidba spornog iznosa negativno utjecala na pružanje zdravstvene usluge građanima Republike Hrvatske.

14. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, jer je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga ovršenika za odgodu provedbe ovrhe pravilno primijenio relevantne odredbe Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku. Osim toga, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bilo kojom drugom bitnom povredom na koje se primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

15. Nadalje, ponavljanjem žalbenih navoda na način kao u prijedlogu za odgodu, ovršenik nije doveo u sumnju zakonite, okolnosne i logične zaključke prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj sud, jer nije dokazao da bi provedbom u postupku izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu zbog činjenice da ne bi mogao u protuovrsi naplatiti svoje potraživanje u slučaja pozitivnog ishoda povodom prijedloga za podnošenje revizije, imajući u vidu da zapljena spornog duga nije ovršenika učinila insolventnim, a da je ovrhovoditelj podružnica društva C. L. koje je osnovano 1987. s temeljnim kapitalom od milijun funti, dok je sam ovrhovoditelj osnovan 1991. i posluje od osnutka do danas.

16. Stoga ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditelj nema imovine, pa da se ne bi mogao namiriti u slučaju eventualne protuovrhe, niti da bi vođenje eventualnog postupka u zemljama koje nisu članice EU bilo osobito tegotno za ovršenika. Nadalje, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da pružanje zdravstvenih usluga građanima Republike Hrvatske od strane ovršenika ne utječe na činjenicu da li će ovršenik moći naplatiti svoje eventualno potraživanje ili ne, posebno jer ovršenik nije postao insolventan zapljenom spornog iznosa, posljedično čemu je ocjena ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

17. Odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke prvostupanjski sud je donio temeljem odredbe čl. 14. st. 5. OZ. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da ovršenik pobija odluku o troškovima postupka iz toč. II. izreke samo za slučaj uspjeha sa žalbom, obzirom da isti ne konkretizira zbog čega istu pobija, to je imajući u vidu gore izneseno, valjalo žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ potvrditi pobijano rješenje pod točkom I. i II. izreke, dok je u odnosu na nepobijanu točku III. izreke navedeno rješenje ostalo neizmijenjeno.

U Varaždinu 22. travnja 2024.

Sudac

Milko Sambolek v.r.