- 1 -              Rev 961/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 961/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz D. OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., protiv tuženika G. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1242/2021-2 od 20. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-54/2020-9 od 14. svibnja 2021., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja se odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i poništenja Odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 10. listopada 2019., kao i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora i naknadu štete u iznosu od 44.000,00 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kuna sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2021. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, sudski raskid ugovora i isplata naknade štete.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu „mlinar“ na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. studenoga 2018.,

 

- da je tuženik 10. listopada 2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja,

 

- da je proveden postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom,

 

- da je tužitelju Ugovor o radu otkazan nakon što je tuženik 5. rujna 2019. donio Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta po kojemu je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu tužitelja (sa pet na četiri izvršitelja), tako da je tužitelj ostao neraspoređen, nakon što je tuženik utvrdio i primijenio kriterij trajanja radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja koje terete radnika te dodatnim kriterijem uspješnosti na poslu,

 

- da na tužiteljevo radno mjesto, nakon spornog otkaza, nitko nije zaposlen.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja, a polazeći od toga da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra za sebe najboljim, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da su se u okolnostima konkretnog slučaja (gospodarske poteškoće, ukidanje određenih radnih mjesta odnosno smanjenje broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima) ostvarile pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju iz članka 115. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR). Sudovi su pritom cijenili okolnost da je tuženik, u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR, dokazao opravdanost otkaznog razloga, s obzirom na to da je zbog opravdanih (organizacijskih) razloga smanjen broj izvršitelja tužiteljevog radnog mjesta, a odluku o tome kojeg će radnika na tom radnom mjestu zadržati tuženik je donio rukovodeći se kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR.

 

10. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno je li predmetni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu utemeljen na zakonu i kao takav dopušten.

 

11. Tužitelj smatra da se tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije rukovodio kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR, a niti je na pouzdan način utvrdio je li tužitelja moguće rasporediti na druge poslove odnosno obrazovati ga ili osposobiti za poslove drugog radnog mjesta.

 

12. Odredbom članka 115. stavak 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, ekonomskih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu), pri čemu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13. Imajući na umu činjenicu da je tuženik zbog organizacijskih razloga smanjio broj izvršitelja na tužiteljevom radnom mjestu, da je tužitelj prema kriterijima iz odredbe članka 115. stavak 2. ZR ostvario najmanje bodova u odnosu na druge radnike, pri čemu je u odnosu na radnika M. H. tužitelj bio po godinama starosti stariji, ali je navedeni radnik imao više radnog staža i 3 uzdržavana člana obitelji, u odnosu na tužitelja, dok su ostali radnici i po godinama radnog staža i godine života stariji od tužitelja, a svi radnici su imali veću ocjenu uspješnosti u radu, dok je tužitelj ostvario najmanju ocjenu, te u ukupnosti i najmanje bodova, onda je tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, slijedom čega je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 115. stavak 1. i 2. ZRS.

 

14. Revizijski navodi tužitelja da je otkaz nedopušten jer mu poslodavac nije ponudio drugo odgovarajuće radno mjesto, su neodlučni jer tuženik nije bio niti u obvezi sukladno članku 115. ZR koji ne zahtijeva za dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu pretpostavku da poslodavac radnika nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima (kako je to bilo regulirano odredbom članka 107. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 62/11, 82/12 i 73/13) koji je bio na snazi do 7. kolovoza 2014. Stoga su navodi tužitelja da mu poslodavac nije ponudio drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama, neodlučni za odluku u ovom sporu.

 

15. Tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva (da je tuženik nakon otkaza ugovora o radu tužitelju zaposlio na radnom mjestu tužitelja, nekog drugog radnika). Takvi činjenični navodi tužitelja izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 386. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužitelja, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

17. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.