REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-361/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Anici Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja T. j.d.o.o., M., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi trošarine na plinsko ulje, 22. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/116, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471- 01/22-18/234, URBROJ: 51302-7056/31-22-2 od 15. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/116, URBROJ: 513-04-23-2 od 22. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471-01/22-18/234, URBROJ: 513-02- 7056/31-
22-2 od 15. ožujka 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, određeno je da je tužitelj, posjednik 1.200 litara plavog dizela, dužan platiti iznos od 3.808,25 kn na ime trošarine na plinsko ulje za pogon na trošarinsku osnovicu od 1.200 l, u visini 3.060,00 kn/1000 litara i to: iznos od 3.672,00 kn na ime trošarine na plinsko ulje za pogon i iznos od 136,25 kn na ime zakonskih zateznih kamata. U točki II. izreke određeno je da je zakonska zatezna kamata u iznosu od 136,25 kn obračunata na iznos dospjelog trošarinskog duga za razdoblje od dana dospijeća porezne obveze, 15. srpnja 2021., do dana donošenja rješenja. U točki III. izreke je određeno da je tužitelj dužan samostalno obračunati i uplatiti daljnju zakonsku zateznu kamatu na trošarinski dug od dana donošenja rješenja, do dana plaćanja. U točki IV. izreke prvostupanjskog rješenja naveden je broj žiro računa Državnog proračuna Republike Hrvatske na koji je potrebno uplatiti utvrđeni iznos trošarinskog duga. U točki V. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši uplatu po ovom rješenju, naplata izvršiti ovrhom, dok je u točki VI. određeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv tužitelja pokrenut prekršajni postupak te da uvjeti za obračun i naplatu trošarine od tužitelja ovise o odluci nadležnog suda o prethodnom pitanju, odnosno od utvrđenja suda da li je tužitelj počinio prekršaj za koji se tereti ili nije, odnosno da li je nezakonito posjedovao predmetno plinsko ulje za pogon ili nije. Smatra da je upravno tijelo trebalo zastati s postupkom do donošenja konačne odluke u prekršajnom postupku. Navodi da je u prekršajnom postupku koji se vodi protiv tužitelja, 15. lipnja 2022. doneseno rješenje kojim je tužitelj proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 18.000,00 kn, a koju kaznu upravna tijela nisu uzela u obzir. Smatra da na takav način tužitelj trpi nerazmjernu štetu kao rezultat dupliciranja postupka i izrečenih sankcija, jer ga se takvim postupanjem dva puta kažnjava za isto ponašanje. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o povredi načela ne bis in idem, odnosno članka 4. Protokola broj 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer se protiv tužitelja za isti događaj vode dva postupka – prekršajni i upravni. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava izraženu u presudi Milošević protiv Hrvatske br. 12022/16 te ističe da upravna tijela nisu cijenila činjenicu da je predmetno plinsko ulje oduzeto tužitelju te da zbog toga nije mogao biti označen kao trošarinski obveznik jer je člankom 10. Zakona o trošarinama propisano da obračun i naplata trošarine nastaje tek puštanjem trošarinskih proizvoda u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje od 15. ožujka 2022., uz naknadu troška upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.
6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 6. stavkom 2. točkom 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/2018. i 121/2019.) propisano je da trošarinu plaća svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovog Zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito.
9. Odredbom članka 12. Zakona o trošarinama propisano je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje (stavak 1.). U smislu ovoga Zakona nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama ovoga Zakona nije obračunana i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunana i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se i svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano (stavak 2.).
10. Člankom 119. Zakona o trošarinama propisano je da se odredbe ovoga članka primjenjuju se na obračun trošarine u slučajevima nezakonitog postupanja s energentima (stavak 1.). Smatra se da su energenti iz članka 96. stavka 2. ovoga Zakona predmet nezakonitog postupanja ako se u provedbi nadzora ili provjere utvrdi da su korišteni kao pogonsko gorivo ili gorivo za grijanje suprotno odredbama ovoga Zakona (stavak 2.). Smatra se da su energenti iz članka 96. stavka 2. ovoga Zakona predmet nezakonitog postupanja ako se u provedbi nadzora ili provjere utvrdi da su namijenjeni za uporabu kao pogonsko gorivo suprotno odredbama ovoga Zakona, a osobito ako: 1. nemaju tarifnu oznaku koja je naznačena u prijevoznim, komercijalnim i/ili drugim ispravama koje prate kretanje pošiljke energenta ili koje se odnose na taj energent, 2. temeljem provedene analize uzoraka energent ne može biti razvrstan u tarifnu oznaku KN, 3. energent ne udovoljava zahtjevima iz posebnih propisa kojima se uređuju uvjeti stavljanja i korištenja energenata na tržištu, osim ako osoba koja posjeduje energente ili na drugi način njima raspolaže ne dokaže da su energenti pušteni u potrošnju u skladu s odredbama ovoga Zakona i da je na njih obračunana i plaćena trošarina, 4. je energent predmet protupravnog otuđenja, obavljanja nezakonite trgovine i/ili neregistrirane djelatnosti, 5. osoba koja postupa s energentima ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s energentima nezakonito postupano, 6. je s energentima postupano protivno odredbama članka 115. ovoga Zakona ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja iz članka 115. ovoga Zakona, 7. je s energentima postupano protivno odredbama ovoga Zakona o kretanju trošarinskih proizvoda u sustavu odgode plaćanja trošarine, 8. su energenti pušteni u potrošnju protivno odredbama ovoga Zakona, 9. je energent predmet zlouporabe prava u kretanju ili raspolaganju iz članaka 124. i 125. ovoga Zakona (stavak 3.). Ako se u provedbi nadzora ili provjere, temeljem knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija, uzimanjem uzoraka za analizu i ispitivanje ili na drugi način, utvrdi nezakonito postupanje s energentima, nastaje obveza obračuna i plaćanja trošarine na količine za koje se utvrdi da su bile predmet nezakonitog postupanja.
Carinska uprava će procjenom utvrditi količinu koja je bila predmet nezakonitog postupanja ako se ta količina ne može utvrditi na temelju knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija (stavak 4.). U slučaju iz stavka 2. ovoga članka trošarina se plaća prema iznosu propisanom za jednakovrijedno pogonsko gorivo, ovisno o vrsti energenta koji je bio predmet nezakonitog postupanja, osim ako osoba koja je nezakonito postupala ne dokaže da su energenti bili korišteni za grijanje
(stavak 5.). U slučaju iz stavka 3. ovoga članka trošarina se plaća prema iznosu propisanom za jednakovrijedno pogonsko gorivo, ovisno o vrsti energenta koji je bio predmet nezakonitog postupanja (stavak 6.). Obveznik plaćanja trošarine iz stavka 4. ovoga članka je svaka osoba koja je nezakonito postupala s energentima. Ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine, za plaćanje odgovaraju solidarno (stavak 7.).
11. Člankom 3. Uredbe o visini trošarine na energente i električnu energiju „Narodne novine“, broj 148/2020., dalje: Uredba) propisano je da visina trošarine za plinsko ulje za pogon iznosi 3.060,00 kn/1000 litara.
12. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su, 15. srpnja 2021., ovlašteni carinski službenici PJ Službe za mobilne jedinice V., kod tužitelja proveli porezni nadzor te su tom prilikom tužitelja zatekli u nezakonitom posjedu naftnih derivata i to 1.200 litara plavog dizela za koje tužitelj ne posjeduje dokumentaciju o porijeklu i za koje ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i raspolaganja. O navedenom poreznom nadzoru sačinjen je zapisnik KLASA: 471-01/21-18/2825, UR BROJ: 512-02-1984/10-21-1 od 15. srpnja 2021. Direktor tužitelja, Z. T. a u tijeku poreznog nadzora, izjavio je da ne posjeduje račune jer nema karticu za nabavku plavog dizela te da se ne bavi poljoprivredom niti ribarstvom.
13. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta KLASA: 471- 01/2118/2825, URBROJ: 513-02-1984/10-21-2 od 15. srpnja 2021. proizlazi da su od tužitelja oduzeta dva PVC spremnika pojedinačne zapremnine 1.000 litara, u kojima se nalazilo ukupno 1.200 litara plavog dizela.
14. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je provjerom u APPRRR o zaduženju plavog dizela za 2021. utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu.
15. Nadalje, iz prekršajnog naloga broj 66/2021 od 31. kolovoza 2021. utvrđeno je da su tužitelj kao i odgovorna osoba tužitelja, krivi jer su 15. srpnja 2021. zatečeni u nezakonitom posjedu naftnih derivata (1.200 litara plavog dizela) za koje ne posjeduju dokumentaciju o porijeklu i za koje ne mogu dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i raspolaganja, te je tužitelju izrečena novčana kazna u iznosu od 21.000,00 kn, a odgovornoj osobi tužitelja novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kn koju su dužni platiti u roku od osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga s tim da, ako uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
16. Iz činjeničnoga stanja utvrđenoga tijekom provedenoga upravnoga postupka nesporno je da je tužitelj 15. srpnja 2021. zatečen u nezakonitom posjedu naftnih derivata (1.200 litara plavog dizela) za koje ne posjeduje dokumentaciju o porijeklu i za koje ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i raspolaganja, u smislu članka 119. Zakona o trošarinama.
17. Dakle, nezakonitost posjedovanja predmetnog plinskog ulja, plavog dizela,proizlazi iz nesporne činjenice da tužitelj nije mogao dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i raspolaganja navedenim energentom pa se, sukladno članku 12. Zakona o trošarinama navedeno plinsko ulje smatra proizvodom na koji nije obračunata i plaćena trošarina te se i samo njegovo posjedovanje smatra protuzakonitim. 18. Vezano za navode tužitelja da je prekršajnim nalogom broj 66/2021 od 31.
kolovoza 2021. tužitelj već osuđen zbog počinjenog protupravnog djela zbog čega mu se ne može na teret stavljati obveza i u ovom postupku valja reći da isti nisu odlučni u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja trošarine u konkretnom slučaju. Naime, u postupku naplate trošarine istu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinske proizvode, u ovom slučaju plinsko ulje plavi dizel, bez obzira na njezinu krivnju i utvrđenu odgovornost u prekršajnom postupku. Naime, svrha naplate dužne trošarine je nadoknada manje plaćene odnosno nenaplaćene trošarine kao prihoda Državnog proračuna, a ne kažnjavanje s ciljem opće prevencije, pri čemu porezno- upravni postupak i naplata trošarine predstavlja provedbu odredbi poreznog prava s ciljem dužnog prikupljanja poreznog prihoda i time osiguranja funkcioniranja sustava oporezivanja trošarinskih proizvoda koji se odnosi na osobe koje u porezno-pravnom smislu raspolažu trošarinskim proizvodima i samo po sebi ne može imati kaznenu narav. Dakle, kazneni i upravni postupak međusobno su odvojeni i nezavisni postupci pa tijek i ishod jednog postupka ne utječe na tijek i ishod drugog. Za obračunavanje i plaćanje trošarine dovoljno je da je osoba nezakonito posjedovala proizvod, slijedom čega je i obveznik plaćanja trošarine dok se u kaznenom postupku utvrđuje odgovornost za kazneno djelo. S tim u vezi ovaj Sud smatra da u slučaju donošenja rješenja o obvezi plaćanja trošarine i utvrđenoj kaznenoj odgovornosti nije došlo do povrede načela „ne bis in idem“ odnosno do povrede članka 4. Protokola broj 7. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To stoga što posljedica zabrane iz članka 4. Protokola broj 7. ne može biti sprječavanje države da organizira svoj pravni sustav na način da će u jednom poreznom postupku odrediti plaćanje posebnog oblika poreza na trošarinske proizvode, a u drugom, kaznenom postupku, osuditi pojedinca u slučajevima kada neplaćanje poreza uključuje još i prijevarnu namjeru.
19. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su pobijana rješenja donesena temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredaba materijalnih propisa, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog, te je stava da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.
18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude. U Osijeku 22. travnja 2024.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje ove presude (članka 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
