Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1790/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-4/2024-2 od 7. veljače 2024., dana 19. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice HE kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-4/2024-2 od 7. veljače 2024. pod stavkom III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika PE kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-4/2024-2 od 7. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika PE za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 124,42 EUR.

III. Uvažava se žalba tuženika PE kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-4/2024-2 od 7. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika PE za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 186,63 EUR i rješava:

Nalaže se tužiteljici HE naknaditi tuženiku PE daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 186,63 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice HE za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

V. Nalaže se tužiteljici HE naknaditi tuženiku PE trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika PE za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 173,39 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-4/2024-2 od 7. veljače 2024. pod stavkom I. izreke konstatirano je da je postupak bio nastavljen po rješenju suda broj Pn-21/2019-5 od 5. travnja 2023. Stavkom II. izreke riješeno je da je tužba temeljem čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) povučena. Stavkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 995,40 EUR.

2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda pod stavkom III. izreke žali se tužiteljica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a. Predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR.

3. Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 311,05 EUR žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 204,64 EUR.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

8. Iz predmetnog spisa proizlazi da je tužiteljica podneskom od 9. listopada 2023. povukla tužbu u ovom predmetu, nakon čega je tuženik troškovnikom od 13. listopada 2023. zatražio trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.615,50 EUR (list 145-146 spisa).

9. Pobijanim rješenjem tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu od 15. siječnja 2013., sastava podnesaka od 8. travnja 2013. i 13. listopada 2023., te zastupanja na ročištima održanima 8. travnja 2013. i 17. lipnja 2015., u ukupnom iznosu od 995,40 EUR.

10. Prvostupanjski sud tuženiku nije dosudio daljnji trošak sastava podnesaka od 18. srpnja 2018., 18. listopada 2018. i 15. studenog 2022., te trošak zastupanja na ročištima održanima 21. veljače 2019. te 10. listopada 2023., s obrazloženjem da su sve radnje vezano za predlaganje nastavka postupka bile nepotrebne budući da su stranke i nakon predlaganja nastavka postupka suglasno ustrajale kod prijedloga da postupak bude ponovno prekinut. Također, tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe jer mu navedeni trošak nije ni nastao.

11. Tužiteljica u žalbi neosnovano ističe da je rješenje o trošku parničnog postupka pod stavkom III. izreke nezakonito jer se temelji na odredbama Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22), temeljem kojih odredaba je prvostupanjski sud priznao i dosudio tuženiku parnični trošak za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kuna/1,99 EUR[1] , iako je predmetna odredba tarife stupila na snagu 1. studenog 2022., dok je do tada na snazi bila tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat parnični trošak primjenom vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kuna/1,33 EUR.

12. Naime, dana 7. veljače 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka na snazi je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa) kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023.

13. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primjenom Tarife koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku postupka, a kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), tuženiku priznao pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 995,40 EUR, i to troška sastava odgovora na tužbu od 15. siječnja 2013., sastava podnesaka od 8. travnja 2013. i 13. listopada 2023., te zastupanja na ročištima održanima 8. travnja 2013. i 17. lipnja 2015., sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1. i 4., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 158. st. 1. ZPP-a.

15. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada mu pobijanim rješenjem nije dosudio trošak sastava podnesaka od 18. srpnja 2018., 18. listopada 2018. i 15. studenog 2022. (koje je tuženik zatražio u iznosu od po 49,77 EUR + pdv), te trošak zastupanja na ročištu održanom dana 21. veljače 2019. za koji tuženik u žalbi ističe da mu je trebao biti priznat po Tbr. 9. toč. 2. Tarife (99,54 EUR + pdv), iz čega proizlazi da tuženik rješenje prvostupanjskog suda pobija u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 311,05 EUR.

16. U odnosu na trošak sastava podnesaka od 18. srpnja 2018. i 18. listopada 2018. (u ukupnom iznosu od 124,42 EUR) valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada navedeni trošak nije dosudio tuženiku s obzirom da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, podneskom od 18. srpnja 2018. tuženik je predlagao nastavak prekinutog postupka, a zatim zajedno s tužiteljicom ustrajao kod prijedloga da predmetni postupak i dalje bude u prekidu. Podneskom od 18. listopada 2018. tuženik je obavijestio sud da je postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P- 1690/12 pravomoćno okončan, no na ročištu održanom 21. veljače 2019. stranke su suglasno predložile da predmetni postupak bude i dalje u prekidu do pravomoćnog okončanja predmeta P-88/13.

17. Međutim, tuženik ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu održanom 21. veljače 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 24,88 EUR, odnosno ukupno 124,42 EUR, sukladno Tbr. 9. toč. 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 158. st. 1. ZPP-a.

18. Također, tuženik ima pravo na naknadu troška sastava podneska od 15. studenog 2022. u iznosu od 49,77 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 12,44 EUR, odnosno ukupno 62,21 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 158. st. 1. ZPP-a. Naime, navedenim podneskom tuženik je predlagao nastavak predmetnog postupka, a koji je zatim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-21/2019-5 od 5. travnja 2023. i nastavljen (list 141-142 spisa).

19. Prema tome, tuženik ima pravo na naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 186,63 EUR, dok isti nema pravo na naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 124,42 EUR.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima I. i II. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

21. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

22. Tuženik, koji je žalbom pobijao iznos od 311,05 EUR, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 25,00 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 6,25 EUR, odnosno ukupno 31,25 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 173,39 EUR, pri čemu valja istaknuti da isti u smislu odredbe iz čl. 219. st.

1. ZPP-a nije dokazao da je sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 79,64 EUR zaista i platio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima V. i VI. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. travnja 2024.

Sutkinja:

Jadranka Travaš