Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1318/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice HN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak, protiv tuženika PLETER - USLUGE društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, OIB 50056328499, Čerinina 23, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Ivanišević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1015/2019-29 od 19. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1015/2019-29 od 19. studenoga 2020., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku PLETER – USLUGE d.o.o. Zagreb, Čerinina 23, OIB: 50056328499 isplatiti tužiteljici HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] razliku plaće za razdoblje od 1. travnja 2014.g. do 8. ožujka 2019.g. u iznosu od 62.259,40 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 1.093,05 kn počam od 09.05.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.081,56 kn počam od 07.06.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.096,12 kn počam od 10.07.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 796,49 kn počam od 08.08.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.172,48 kn počam od 10.09.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.086,27 kn počam od 08.10.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.153,74 kn počam od 08.11.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.086,27 kn počam od 10.12.2014.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.033,75 kn počam od 09.01.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.073,49 kn počam od 06.02.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.091,09 kn počam od 06.03.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.091,09 kn počam od 08.04.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 963,48 kn počam od 13.05.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 990,89 kn počam od 10.06.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.108,81 kn počam od 09.07.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 947,19 kn počam od 11.08.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.046,56 kn počam od 10.09.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.101,13 kn počam od 10.10.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.088,73 kn počam od 10.11.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.065,59 kn počam od 11.12.2015.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.074,37 kn počam od 12.01.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.190,77 kn počam od 09.02.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.099,65 kn počam od 08.03.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.201,30 kn počam od 09.04.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.182,49 kn počam od 10.05.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.227,58 kn počam od 09.06.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.239,44 kn počam od 09.07.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.153,63 kn počam od 09.08.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 996,26 kn počam od 10.09.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.110,29 kn počam od 08.10.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.081,40 kn počam od 10.11.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.230,87 kn počam od 09.12.2016.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.178,93 kn počam od 12.01.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.198,56 kn počam od 10.02.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.201,94 kn počam od 09.03.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.208,50 kn počam od 08.04.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.195,39 kn počam od 11.05.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 983,11 kn počam od 09.06.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.009,95 kn počam od 08.07.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.196,02 kn počam od 10.08.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.137,46 kn počam od 09.09.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 607,24 kn počam od 10.10.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.208,50 kn počam od 10.11.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.206,51 kn počam od 09.12.2017.g. pa do isplate;

- na iznos od 761,04 kn počam od 10.01.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.078,67 kn počam od 10.02.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.060,53 kn počam od 10.03.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 1.213,80 kn počam od 10.04.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 905,65 kn počam od 10.05.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 926,56 kn počam od 09.06.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 828,87 kn počam od 10.07.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 882,57 kn počam od 11.08.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 779,81 kn počam od 08.09.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 910,35 kn počam od 10.10.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 758,85 kn počam od 10.11.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 799,67 kn počam od 08.12.2018.g. pa do isplate;

- na iznos od 881,27 kn počam od 11.01.2019.g. pa do isplate;

- na iznos od 973,82 kn počam od 09.02.2019.g. pa do isplate;

- na iznos od 821,79 kn počam od 09.03.2019.g. pa do isplate;

- na iznos od 388,21 kn počam od 09.04.2019.g. pa do isplate;

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (TD 5) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB se u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (TD 5) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB se u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 14.212,80 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i II. izreke pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu žalbu pobijanu presudu preinačiti, i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti, i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz nadoknadu troškova postupka, uvećanih za troškove žalbe.

3. Tuženik pobija žalbom presudu u dijelu pod točkom III. izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te mu, pored dosuđenih troškova postupka, dosuditi daljnje troškove postupka, sve prema priloženom troškovniku od 9. listopada 2020., uvećane za troškove žalbe.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate naknade razlike isplaćene plaće i plaće obračunate prema koeficijentu kojim se u utuženom razdoblju od 1. travnja 2014. do 8. ožujka 2019. obračunavala plaća za radno mjesto slastičara.

6. U postupku koji je prethodio žalbi nisu bile sporne činjenice:

- da je tužiteljica s tuženikom dana 8. veljače 2007. sklopila Ugovor o radu kojim je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog radnika (članak 1.) s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 0,62 (članak 6.);

- da su se Sporazumom o privremenom rasporedu na drugo radno mjesto od 27. ožujka 2018. (list 7 spisa predmeta), Sporazumom o privremenom rasporedu na drugo radno mjesto od 29. lipnja 2018. (list 8 spisa predmeta) i Sporazumom o privremenom rasporedu na drugo radno mjesto od 31. prosinca 2018. (list 21 spisa predmeta) tužiteljica i tuženik suglasili da će tužiteljica zbog poslovnih i organizacijskih poslova obavljati poslove pomoćnog ugostiteljskog radnika od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2019. te da će joj se plaća obračunavati prema koeficijentu 0,70;

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju plaću isplaćivao prema Ugovoru o radu, odnosno navedenim Sporazumima.

7. U postupku je (bilo) sporno ima li tužiteljica pravo na naknadu razlike isplaćene plaće i plaće obračunate prema koeficijentu kojim se u utuženom razdoblju obračunavala plaća za radno mjesto slastičara.

7.1. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tuženik tužiteljici kraj isplaćene plaće za pomoćnog radnika, odnosno pomoćnog ugostiteljskog radnika, isplaćivao i dodatak na plaću za rad noću za razdoblje rada od 5,00 do 6,00 sati ujutro te da je u mirovini od 9. ožujka 2019. (iskaz tužiteljice);

- da je između stranaka zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pomoćnog radnika, s time da je prema Sporazumima o privremenom rasporedu na drugo radno mjesto tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2019. bila raspoređena na radno mjesto pomoćnog ugostiteljskog radnika;

- da se tužiteljica (kako tvrdi) žalila tuženiku i svojim nadređenima te da se tuženiku tijekom 2012. obraćala putem sindikatu radi isplate plaće za radno mjesto slastičara, da tuženik s njom nikada nije sklopio ugovor o radu za radno mjesto slastičara, niti je u bilo kojem trenutku došlo do izmjena tog ugovora (iskazi tužiteljice i zakonskih zastupnika), da niti jedna od parničnih stranaka ne tvrdi, a niti dokazuje, da je doista i došlo do takvog sporazuma (makar i usmenog) koji bi verificirao tužiteljičin rad na drugim poslovima.

7.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljica i tuženik nikada nisu sklopili ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta slastičar, zbog čega tužiteljica pravo na isplatu utužene razlike plaće ne može ostvariti s te osnove.

7.3. Nadalje, prema odredbi članka 65. Pravilnika o radu tuženika, ako radnik po nalogu obavlja poslove radnog mjesta više složenosti poslova od radnog mjesta na koje je raspoređen, u trajanju dužem od 7 dana, plaća mu se isplaćuje sukladno plaći radnog mjesta poslova koje je obavljao po nalogu.

7.4. Prema opisu poslova za radno mjesto slastičara (koeficijent je 0,82, stručna sprema SSS, VKV, KV i ugostiteljska-slastičar) slastičar priprema i obrađuje sirovine i namirnice za pripremanje slastica, priprema sve vrsta slastica, primjenjuje normative o utrošku namirnica i pripadajućih receptura, naručuje potrebne sirovine za proizvodnju slastica, preuzima iste kvantitativno i kvalitativno, brine se o ispravnom skladištenju roba i gotovih proizvoda te vodi brigu o roku trajnosti sirovina, namirnica gotovih proizvoda, vrši kontrolu pripremljenih slastica prije izdavanja korisnicima usluga, prezentira slastice te odgovara za njihovu pravovremenu isporuku, poduzima sve mjere za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane, obavlja poslove čišćenja kuhinjskog prostora, opreme i inventara, obavlja poslove u skladu s tehničkim uputama i propisima o zaštiti na radu i zaštiti od požara, uz poštivanje sanitarnih higijenskih uvjeta obavlja poslove u skladu s HACCP sustavom, po potrebi obavlja poslove pomoćnog radnika u kuhinji i obavlja druge poslove po nalogu nadređenog. 7.5. Na temelju suglasnih iskaza zakonskih zastupnika tuženika PN i JN te svjedoka GN, voditelja restorana od 2017., utvrđeno je da je kod tuženika postojala Centralna slastičarna u Zvonimirovoj ulici u kojoj je radilo nekoliko slastičara gdje su se izrađivale slastice za osam lokacija na širem području Zagreba, kao i slastice za organizaciju većih događaja te da su se izrađivali i kolači za prodaju.

7.6. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u utuženom razdoblju radila u kuhinji na Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski" na Črnomercu u smjeni od 4,30 do 13,00 sati, pekla je jednu vrstu kolača za 300, a kasnije i za 400 kadeta, i to svaki dan u tjednu, osim jedan dan, da je taj kolač bio desert u sklopu menija kadeta, da je osim toga, pekla još 200-250 komada po tri vrste za prodaju, da je po potrebi pekla i štrudle, da je kolače pekla i za dolazak Predsjednice Republike Hrvatske i za razna druga događanja i domjenke, išla je natjecanje preko sindikata s čim je tuženik bio upoznat, nikakve druge poslove pomoćnog radnika nije obavljala, jer nije stizala, po potrebi su joj pomagale BN i LN, a kod pečenja kolača zadnjih pet godina pomagala joj je ON koja također nema kvalifikacije za slastičara, jedno su vrijeme iz Centralne slastičarne stizali kolači, ali ih ljudi nisu htjeli kupovati, jer su bili od umjetnih krema, iz Centralne je slastičarne dolazila samo lambada.

7.7. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika JN i svjedoka GN uvida u e-mail HNĐ od 7. ožujka 2012. (list 30 spisa predmeta) i VN od 14. ožujka 2012. (list 31 spisa predmeta) utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju u restoranu na Hrvatskom vojnom učilištu svakodnevno pripremala desert na koji su kadeti imali pravo u okviru menija, u koji su bili uključeni pekarski proizvodi, klipići, savijače, pite, štrudle, štrukle, mramorni kolač i slično, da je tužiteljica pekarske proizvode, savijače i štrukle nekada radila od smrznutih polugotovih proizvoda, a nekada od svježih namirnica i sama mijesila tijesto, da je kraj navedenog, tužiteljica izrađivala i tri vrste kolača koji su bili za linijsku prodaju koje su mogli kupovati kadeti i ostali korisnici restorana, što su, prema objektivnom i životnom dijelu iskaza svjedoka GN, mogli biti samo pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, da su osim kolača koje je tužiteljica izrađivala, korisnici restorana mogli kupovati i kolače koji su u restoran dolazili iz Centralne slastičarne, da su se u prostorijama restorana ponekad održavala razna događanja i domjenci te je u posjet dolazila i Predsjednica Republike Hrvatske, za koje prigode je kolače izrađivala tužiteljica, a ako se radilo o većim događanjima kolače je izrađivala i Centralna slastičarna.

7.8. Sud prvog stupnja je usporedbom opisa poslova za radno mjesto slastičar s prethodnim utvrđenjima zaključio kako je tužiteljica u utuženom razdoblju u jednom dijelu svog radnog vremena obavljala dio poslova slastičara, i to onaj dio koji se odnosi na pripremu i obradu sirovina i namirnica za pripremanje slastica te pripremu nekih slastica u kojem dijelu je primjenjivala normative o utrošku namirnica i pripadajuće recepture, no tužiteljica nije naručivala potrebne sirovine za proizvodnju slastica, iste preuzimala, brinula o njihovom skladištenju i roku trajnosti, odgovarala za njihovu pravovremenu isporuku, brinula o mjerama za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane i slično, dok je u preostalom dijelu svog radnog vremena obavljala poslove pomoćnog radnika, odnosno pomoćnog ugostiteljskog radnika, a koji poslovi uključuju i obradu sirovina i namirnica te sudjelovanje u pripremi jednostavnih i složenih jela (pekarski proizvodi, klipići, štrukle, savijače, pite, štrudle i sl.).

7.9. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio da nije dovoljno da je tužiteljica dio svog radnog vremena obavljala dio poslova slastičara, već je potrebno da je cijelo radno vrijeme obavljala poslove slastičara kako bi mogla ostvariti pravo na naknadu plaće za radno mjesto slastičara, a da tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila, niti dokazivala da je kod tuženika u cijelom utuženom razdoblju za cijelo vrijeme trajanja svog radnog vremena po nalogu tuženika obavljala poslove radnog mjesta slastičara na način kako je to tuženik predvidio svojom sistematizacijom poslova.

7.10. Sud prvog stupnja je obrazložio kako pritom nisu relevantna mišljenja stranaka i saslušanih svjedoka o pojmu slastica, kolača, jednostavnih i složenih jela, već da je relevantan opis poslova za radno mjesto slastičar u njihovoj ukupnosti, pa da tako radno mjesto slastičar na način kako ga je ustrojio tuženik pretpostavlja radnika koji je zadužen i odgovoran za kompletan proces izrade slastica, koji uključuje naručivanje potrebnih namirnica, preuzimanje istih, njihovo skladištenje na pravilan način, pripremu svih vrsta slastica uz poštivanje normativa o utrošku namirnica i pripadajućih normativa, prezentaciju i isporuku slastica te poduzimanje svih mjera za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane, a ne samo pripremu nekih vrsta slastica uz poštivanje normativa o utrošku namirnica i pripadajućih receptura.

7.11. Kraj činjenice da tužiteljica nije dokazala da je u relevantnom razdoblju obavljala poslove slastičara, sud prvog stupnja je utvrdio kako se tužiteljica ugovorom o radu za radno mjesto pomoćnog radnika, odnosno pomoćnog ugostiteljskog radnika obvezala obavljati i druge poslove po nalogu nadređenog, slijedom čega tuženik nije bio u obvezi u utuženom razdoblju isplaćivati joj plaću za radno mjesto slastičara.

7.12. Slijedom prethodno iznesenih razloga, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Tužiteljica u žalbi osnovano upire kako su u pobijanoj presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire žaliteljica u žalbi.

8.1. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8.) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano upire tužiteljica u žalbi u pogledu usmenog naloga njezina poslodavca/tuženika za obavljanje poslova slastičara u utuženom razdoblju, a imajući u vidu iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je dvije godine nakon sklapanja ugovora o radu od 8. veljače 2007. za radno mjesto pomoćnog radnika, raspoređena u slastičarnicu te da je na kolačima radila do umirovljenja, te da osim izrade kolača druge poslove nije obavljala, a koji iskaz je u tom dijelu suprotan utvrđenju suda prvog stupnja - da tužiteljica u postupku nije niti tvrdila pa tako niti dokazala da je po usmenom nalogu tuženika obavljala poslove slastičara – kada, dakle, tužiteljica izričito tvrdi da je u utuženom razdoblju isključivo obavljala navedene poslove, a za koje nije bila plaćena (prema koeficijentu složenosti poslova 0,85).

8.2. S prethodno navedenim u vezi, ne može se prihvatiti niti zaključak suda kako tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je po usmenom nalogu poslodavca utuženom razdoblju obavljala poslove slastičara, kada je sud prvog stupnja, svoju odluku utemeljio na iskazima svjedoka predloženih po tuženiku i to predsjedniku Uprave tuženika PN koji nema neposrednih saznanja o radu tužiteljice u kuhinji koju nije obilazio, i članu Uprave tuženika AN i svjedoku GN koji je voditelj predmetnog restorana (tek) od 2017., i koji stoga nema neposrednih saznanja o radu tužiteljice u cjelokupno utuženim razdoblju (od 2014.), dok je odbio dokazne prijedloge da se saslušaju ostali predloženi svjedoci, koje su djelatnici tuženika, i koji imaju neposredna saznanja o radu tužiteljice (djelatnice tuženika koje su u utuženom razdoblju radile s tužiteljicom i pomagale joj u radu u kuhinji), i pritom, nije dao valjane razloge zbog kojih je navedene dokazne prijedloge parničnih stranaka odbio, a na što osnovano upire žaliteljica u žalbi.

8.3. Pored navedenog, tužiteljica u žalbi osnovano upire kako je sud prvog stupnja propustio ocijeniti razliku između opisa poslova radnog mjesta pomoćnog radnika (radno mjesto tužiteljice prema ugovoru o radu), pomoćnog ugostiteljskog radnika (radno mjesto prema sklopljenim Sporazumima) i radno mjesto slastičara (koje je tužiteljica, kako tvrdi, u utuženom razdoblju obavljala po usmenom nalogu poslodavca), a prema dostavljenom opisu poslova, a imajući u vidu odredbu članka 7. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR) kojom je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, kao i odredbu članka 65. Pravilnika tuženika.

8.4. Naime, citiranu odredbu članka 7. stavka 1. ZR, valja tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktički rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Stoga, u situaciji kada tužiteljica i tuženik nisu sklopili ugovor o radu za obavljanje poslova slastičara, a kada bi tužiteljica, kako tvrdi i predlaže dokaze na naveden sporne okolnosti, a koje je dokazne prijedloge sud prvog stupnja odbio bez valjanog obrazloženja, po nalogu i uz suglasnost tuženika faktički obavljala te poslove ili dio tih poslova (što je sud prvog stupnja i utvrdio), tada bi imala pravo na plaću u visini predviđenoj za poslove slastičara, odnosno na razmjeran dio te plaće (VSRH, Revr 704/14 od 2. prosinca 2014., Revr 925/17 od 2. svibnja 2018.), a kako to osnovano upire u žalbi.

9. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja počinio je (i) bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 1. u vezi s odredbama članka 8. i 220. stavka 2.ZPP, na koju povrede osnovano upire tužiteljica u žalbi, a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

10. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je žalbu tužiteljice u pogledu odluke o glavnoj stvari i troškovima postupka te žalbu tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka, uvažiti, i presudu suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će izvesti dokaze predložene po strankama, i potom će ocijeniti sve materijalne i personalne dokaze u smislu citiranih propisa i izloženog pravnog shvaćanja, i tek potom će moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 19. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor