Pr-1740/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I.B. OIB: …, iz K.G., zastupane po punomoćniku S.Š., odvjetniku u Splitu, protiv tuženika I.n.a.-I.n. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku mr.sc. I.B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2024. u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom i u prisutnosti punomoćnika tuženika, objavljene dana 19.4.2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovor o radu broj: 50000210/11-04-19/001/1711-10 od 8. svibnja 2019. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljici nije prestao.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Samostalnog referenta zaliha, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi."

II Nalaže se da tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.765,45 eur, sa zakonskom

stopi

zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, po zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 27.6.2019. tužiteljica navodi da je tuženik 8.5.2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 50000210/11-04- 19/001/1711-10 kojom je tužiteljici otkazao ugovor o radu broj 210-316613/16-H s primjenom od 1.1.2016. i svaki eventualni pripadajući aneks zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga. U obrazloženo odluke istaknuto je daje uslijed organizacijskih promjena ukinuto radno mjesto Samostalni referent zaliha-SP u organizacijskoj jedinici R.S. te da je stoga prestala potreba za radom tužiteljice na navedenom radnom mjestu. Prije donošenja odluke o otkazu, navedeno je da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem tuženika koje se izjasnilo da nije dalo suglasnost i da se protivi donošenju predmetne odluke. Protiv odluke o otkazu tužiteljica da je dana 31.5.2019. podnijela zahtjev za zaštitu ostvarivanja prava na koji zahtjev se tuženik oglušio. Tužiteljica osporava zakonitost odluke o otkazu. Tužiteljica ističe da se nalazi na bolovanju zbog teškog psihičkog stanja i smetnji koje su takve naravi da joj otežavaju normalnu aktivnost organizma i zahtijevaju veće napore u obavljanju životnih potreba, a zbog kojih smetnji ne funkcionira dugo vremena. Postavljene su joj dijagnoze F 43.1., F 43.2. i F 32.2. koje da su u uzročno-posljedičnoj vezi s radom i kod tužiteljice ostavile trajne posljedice (nalaz KBC-a od 8.5.17. dr. D.K.). U situaciji u kojoj je bolovanje otvoreno upravo, kao posljedica nastala ozljedom na radu, koje okolnosti da su bila poznate poslodavcu, poslodavac da nije mogao otkazati tužiteljici ugovor o radu, a kako je to propisano čl. 38. Zakona o radu. Da se radilo o mobingu da proizlazi i iz odluke Etičkog povjerenstva I.n.a. G. od 20.2.2017. u kojoj je utvrđeno kršenje Etičkog kodeksa I.n.a.G. t. 5.3.2. Zaštite dostojanstva. Tužiteljica ističe da je odluka o otkazu nastavak mobinga nad njom te da tužiteljici nije ponuđeno da bude raspoređena ni na neko drugo radno mjesto iako je sukladno njenom radnom stažu i kvalifikacijama to bilo moguće, s obzirom je poslodavca u zadnje vrijeme primao i nove radnike njene stručne spreme koji obavljaju po opisu poslove tužiteljičinog radnog mjesta koje je ukinuto, samo pod drugim nazivom pa da samim time nije prestala potreba za radom tužiteljice. Posebno se ističe, da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto u svim poslovnim jedinicama tuženika u Republici Hrvatskoj. Nadalje, tužiteljica da se nalazi u teškoj zdravstvenoj i materijalnoj situaciji s čime da je tuženik bio upoznat jer mu je na te okolnosti dostavljena sva potrebna dokumentacija pa da je sve to treba posebno vrednovati i ponuditi tužiteljici druge odgovarajuće poslove sukladno njenoj stručnoj spremi i radnom stažu. Tužiteljici da nikad nije dostavljena lista bodovanja. Stoga, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je da odluka o otkazu nije dopuštena i da tužiteljici radni odnos nije prestao, traži da se tuženiku naloži da vrati tužiteljicu na rad u roku od 8 dana i to, na njeno radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenoj stručnoj spremi te traži da joj tuženik naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu podnesen 21.8.2019. tuženik navodi da navodi iz tužbe nisu istiniti i nisu osnovani. Tuženik da je u cilju optimizacije i unaprjeđenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti dana 21.1.2019. donio Odluku o organizacijskoj primjeni u L. s datumom primjene 1.3.2019. Prije donošenja Odluke tuženik da je proveo postupak savjetovanja s R. v. I. d.d. Slijedom navedenih promjena da je ukinuto radno mjesto Samostalni referent zaliha – SP pa da je stoga prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu. S obzirom da je tužiteljica bila na bolovanju, neposredni rukovoditelj M. M. istu da je obavijestio o organizacijskim promjenama koje će se dogoditi u L. i konkretno u R. S. sa 1.3.2019.

2.1. Prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika u koju je uključena i tužiteljica, tuženik kao poslodavac da se u razdoblju od 1. do 11. ožujka savjetovao s radničkim vijećem tuženika radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika tijekom kojeg je Radničkom vijeću dostavljen i nacrt navedene Odluke. Odluku o kolektivnom višku radnika u I. d.d. tuženik je donio 13.3.2019. Dana 18.3.2019. HZZ, Područna služba Z., obaviješten je o provedenom savjetovanju s R. vijećem te mu je dostavljena i potpisana Odluka o kolektivnom višku radnika. Istog dana poslodavac da je obavijestio R. vijeće da je HZZ-u dostavio obavijest o provedenom savjetovanju, a R. vijeće da se izjasnilo da nije suglasno i da se protivi donošenju predmetne odluke.

2.2. Poslodavac da je dana 8.5.2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu i ista da je dostavljena tužiteljici na koju je izjavila zahtjev za zaštitu prava na koji poslodavac nije odgovorio. Naime, tužiteljica da ne spada u zaštićenu kategoriju i da mišljenje RV-a o odluci o otkazu nije obvezujuća. Nadalje, prije otkazivanja, poslodavac da je uzeo u obzir sve bitne karakteristike odnosa u vidu trajanja radnog odnosa tužiteljice, starost i obveze uzdržavanja, ali da to nije bilo od utjecaja budući je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto tužiteljice, odnosno prestala je potreba za radom svih izvršitelja radnog mjesta Samostalni referent zaliha-SP unutar organizacijske jedinice R. S.. Unutar R. S., koja je promijenila naziv u T. D., da su ukinuta sva radna mjesta između ostalog i radno mjesto S. referent zaliha-SP, a da su se otvorila 3 radna mjesta za koja su objavljeni natječaji te da je proveden selekcijski postupak. Na navedene natječaje, tužiteljica da se nije prijavila iako je o tome imala saznanja.

2.3. Nadalje, ističe tuženik, da tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu. Naime, tužiteljica da je od zavoda tražila da joj se prizna ozljeda na radu međutim, zavod R. ured u S. da svojim rješenjem od 11.8.2017. nije priznao tužiteljici naveden pravo te da je drugostupanjsko tijelo odbilo žalbu tužiteljice i potvrdilo prvostupanjsko rješenje R. u. S.. Nadalje, tužiteljica da je tražila procjenu svoje radne sposobnosti, ali da je Sektor za vještačenje zavoda donio ocjenu da kod iste ne postoji smanjenje radne sposobnosti, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

3. U podnesku od 12.6.2020. tužiteljica ističe da su napravljeni propusti prije, u postupku i nakon provedbe savjetovanja radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika, što je rezultiralo Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

3.1. Naime, poslodavac da nije uzeo u obzir da je tužiteljica na dugotrajnom bolovanju od tri godine i šest mjeseci i da u tom razdoblju nije imala nikakvu komunikaciju sa tuženikom i da poslodavac dugotrajno bolovanje nije prijavio Odboru zaštite na radu. Odbor čine poslodavac ili njegov ovlaštenik, stručnjak zaštite na radu koji obavlja poslove zaštite na radu kod poslodavca, specijalist medicine rada izabran u skladu s posebnim propisom te povjerenik radnika za zaštitu na radu ili njihov koordinator. Odbor se sastaje najmanje jedanput u tri mjeseca i o svojem radu vodi zapisnik. Poslodavac da je znao za uzrok bolovanja i praksa je da se na Odborima zaštite na radu, postavi pitanje dugotrajnih bolovanja i da se dogovori daljnje postupanje odnosno provjera radnih sposobnosti djelatnika koji je na dugotrajnom bolovanju, odnosno, dali je sposoban i dalje obavljati poslove koje je obavljao do tada. Kako poslodavac nije prijavio dugotrajno bolovanje dr. medicine rada D. B., isto tako nije htio ispuniti obrazac za prijavu ozljede na radu te nikada nije postavio pitanje radne sposobnosti tužiteljice. Poslodavac da je odugovlačio sa ispunjavanjem obrasca opisa poslova i nije ih ispunio sa istinitim podacima. Isto je bilo prilog zahtijeva za priznavanje ozljede na radu. Ozljeda na radu nije priznata zato što je odlukom zavoda, prihvaćena izjava poslodavca da je tužiteljica bila na godišnjem odmoru a zanemarili su, kao dokaz, doznake bolovanja.

3.2. Tužiteljica je sva događanja prijavila E.p.. Isto tako, E.p. su prijavljena kršenja transparentnosti financijskih izvješća i računovodstva, sukob interesa i zaštita dostojanstva. O izvješćima i rezultatima provedenih aktivnosti obaviještene su nadležne osobe, sukladno internim aktima. Međutim, spomenute nadležne osobe da su iste one osobe koje su navedene u prijavi i koje su odgovorne za tužiteljičino trajno narušeno zdravlje, ugroženu egzistenciju kao i za otkaz koji je dobila. Poslodavac da nije reagirao u razumnom roku i nije pružio zaštitu tužiteljici. Dugogodišnje bolovanje daje imalo odraza na tužiteljičin ugled, čast i dostojanstvo, kao i njenu obitelj te da je zbog višegodišnjeg bolovanja primala naknadu plaće koji iznos je manji od iznosa njene redovne plaće.

4. U podnesku od 11.9.2020. tuženik, među ostalim ističe, da je netočan navod tužiteljice da dugotrajno bolovanje nije bilo prijavljeno Odboru zaštite na radu. Bolovanje da je bilo prijavljeno Pododboru zaštite na radu na kojem je bila prisutna i dr. D. B. od koje da je zatraženo mišljenje. Vezano za prijavu ozljede na radu, poslodavac da ne odlučuje niti je u njegovoj ingerenciji da odlučuje što se smatra ozljedom na radu i da li će se nekome ista priznati ili ne, a i da sam radnik može prijaviti ozljedu na radu te da postoje ovlaštena državna tijela koja odlučuju o ozljedi na radu. U slučaju tužiteljice, zavod, R. u. S. da se dopisom od 14.06.2017. obratio tuženiku da se očituje povodom zahtjeva tužiteljice za priznavanjem ozljede na radu, a na što se očitovao neposredni rukovoditelj R. S., M. M. na način da nema saznanja i dokaza da su zdravstveni problemi tužiteljice uzročno-posljedično vezani uz obveze i procese rada. Zavod, R. ured S. svojim Rješenjem od 11.08.2017. istoj ne priznaje ozljedu na radu, a D. kao II tijelo zavoda odbija žalbu tužiteljice i potvrđuje prvostupanjsko Rješenje R. u. S.. Nadalje, tužiteljica da je tražila procjenu svoje radne sposobnosti, ali da je S.z.v., zavoda donio ocjenu da kod iste ne postoji smanjenje radne sposobnosti, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

4.1. Tuženik navodi da je točan navod da je tužiteljica podnijela Prijavu za pokretanje etičkog postupka od 19.08.2016., ali isto tako iz obrazloženja odluke E. p. da je jasno da nisu utvrđeni nikakvi elementi diskriminacije tužiteljice, pisane neprimjerene komunikacije ili uznemiravanja. E.p. da je između ostalog zaključilo, da Tužiteljica ne prihvaća negativnu povratnu informaciju, te u nekim slučajevima precjenjuje svoje mogućnosti, a što u konačnici kod nje dovodi do subjektivnog osjećaja nepravde i neravnopravnosti.

4.2. Tuženik ističe kako odbija bilo kakve optužbe tužiteljice da je nad istom provođen mobing, da je ista diskriminirana ili da je tuženik na bilo koji način utjecao na njeno zdravstveno stanje. Tužiteljica da se u tužbi konstantno poziva na svoje zdravstveno stanje, mobing i diskriminaciju na poslu, a što nije predmet tužbe te da nema nikakve veze sa činjenicom da je poslodavac proveo reorganizaciju, odnosno izvršio promjene u organizaciji i načinu rada što je posljedično dovelo do ukidanja svih radnih mjesta unutar L., kao i unutar R. S. te konkretno ukidanja i radnog mjesta tužiteljice. Poslodavac da ima autonomno pravo da reorganizira svoj način rad i ukida radna mjesta te smanjuje broj izvršitelja ukoliko smatra da će takvim načinom rada postići efikasnost i simplifikaciju poslovnih procesa što može doprinijeti boljem poslovanju same kompanije

.

5. Na ročištu od 6.4.2022. tuženik ističe, da tužiteljica tijekom dokaznog postupka navodi da bi osnova za predmetni otkaz ugovora o radu bio mobing koji je tužiteljica doživjela na poslu. Međutim, tužbeni zahtjev u slučaju mobinga da bi trebao biti kondemnatorne prirode dok da je tužiteljica u konkretnom slučaju podnijela tužbu na utvrđenje nedopuštenosti otkaza pa da je i više nego jasno, s obzirom na navode tužiteljice tijekom postupka, da je tužbeni zahtjev u potpunosti promašen.

5.1. Tužiteljica osporava osnovanost prigovora tuženika pa ističe da su razlozi zbog kojih osporava osnovanost odluke o otkazu navedeni u tužbi i da je odluka o otkazu nezakonit jer je donesena protivno odredbi čl. 38. Zakona o radu. U podnesku od 26.4.2022. tužiteljica objašnjava da se ovdje radi o specifičnom slučaju ozljede na radu koji nije vezan za obavljanje rada na točno određeni dan jer je nastao sistematskim i učestalim šikaniranjem vezanim za proces rada. Tužiteljica da se od 2016. g. nalazi na bolovanju i otkaz joj je dat dok je bila na bolovanju, a da se o tome uopće nije vodilo računa. Na to da je poslodavcu ukazano u zahtjevu za zaštitu ostvarivanja prava kojeg je tužiteljica podnijela protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu na koji se tuženik – poslodavac oglušio.

5.2. Tuženik u podnesku od 2.9.2022. ističe kako se ovaj postupak vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici i da bi se raspravljanje trebalo ograničiti samo na ta pitanja, a nipošto raspravljati o nekakvom mobingu kojeg nije bilo. Do ozljede na radu da nije došlo, a da je tomu tako proizlazi iz rješenja zavoda, R. u. S., Klasa: UP/I-502-03/17-02/98, Urbroj: 338-17-81-17-12 od 11. kolovoza 2017., kao i rješenja zavoda za zdravstveno osiguranje, D. K.: UP/II- 502-03/17-01/783, Urbroj: 338-01-21-17-03 od 14. studenoga 2017. te nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva R. u. zavoda u S., Klasa: UP/I-502-03/17- 02/98, Urbroj: 338-17-02-17-11 od 10. srpnja 2017. kojim je ocjenjeno da se dijagnoze povodom kojih je tužiteljici otvoreno bolovanje ne mogu priznati kao ozljeda na radu jer da opisana stanja nisu bila vezana za radni proces pa se ne mogu s istim dovesti u uzročno-posljedičnu vezu. Nadalje, postupanja tuženika kao poslodavca, i to u svakom pojedinom slučaju na koji se tužiteljica poziva u postupku, da nemaju obilježja mobinga, odnosno bilo kakvog sustavnog zlonamjernog ponašanja s ciljem eliminacije s radnog mjesta. To da je utvrđeno i u postupku pred E.p. tuženika pokrenutim od strane same tužiteljice, a čije odluke i zaključke tužiteljica tumači na način kako njoj odgovara.

6. Po prijedlogu tužiteljice sud je na temelju odredbe čl. 211. ZPP-a dopisom od 31.5.2021. obavijestio R. v. I. d.d. kao treću osobu o otpočetoj parnici, međutim R.v. I.n.a. d.d. nije dalo izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača, bilo na ročištu, bilo pisanim podneskom (čl. 206. ZPP).

7. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 50000210/11-04-19/001/1711-10 od 8. svibnja 2019., Zahtjeva za zaštitu ostvarivanja prava s povratnicom 31.5.2019., Odluke E.p. I.n.a. G. br. Re: 3/2017.-2.1. od 20.2.2017., Odluke o organizacijskim promjenama u L. na dan 1.3.2019. br. 50000225/001/196 od 21.1.2019., Izjave o djelomičnom odricanju prava na otkazni rok, Poziva za prijavu na interni natječaj za poziciju vodećeg specijalista za terminale i stručnjaka za terminale, rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija Klasa: UP/II-502-03/17-01/783, Urbroj: 338-01-21-17-03 od 14. studenoga 2017., Obavijesti Sektora za vještačenje, P. u. u S., klasa: 141-02/18- 01/6836, urbroj: 1424-04-05/7-18-5 od 20.6.2018., medicinske dokumentacije (list 48-89 spisa), Izjave F. M. (list 90-91 spisa), Odluke o kolektivnom višku I.n.a. d.d. br. Re: U-5-4.1/19 od 13.3.2019., Odluke o otpremninama od 13.3.2019., ispisa iz čitača ulaznog i izlaznog radnog vremena tužiteljice (list 26-81 spisa), e-mail prepiske (list 82-87 spisa), Zapisnika sa sastanka poslodavca i radničkog vijeća savjetovanje od 8.3.2019. (list 117-119 spisa), Odgovora poslodavca na očitovanje R.v. I.n.a. d.d. od 12.3.2019., Očitovanja R.v. I.n.a. d.d. br. RV -19/19/MP/MC od 11.3.2019. (list 121- 122 spisa), dopisa poslodavca radničkom vijeću br. Re: 50000210/001/961 od 1.3.2019. kojim traži savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika (list 123-141 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 19.3.2019. upućenog tuženiku i od 19.4.2019. upućenog radničkom vijeću (list 142-162 spisa), Očitovanja R.v. I.n.a. d.d. broj RV- 33/19/MP/MC od 29.4.2019. o namjeravanim odlukama o otkazu ugovora o radu (list 165-171 spisa), Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora za I.n.a. d.d. od 10.5.2016., Popisa od 607 radnika koji su uključeni u kolektivni višak radnika i Bodovanja radnika (list 279-286 spisa), Očitovanja M. M. od 28.6.2017. HZZO-u (list 299 spisa), Zapisnika 22. Pododbora ZNR br. 50324551-149/18 od 25.5.2018. (list 300-303 spisa), Zaključka zavoda od 2.6.2017. koji se poziva tuženik na dostavu očitovanja (list 304-305 spisa), rješenja zavoda od 3.7.2018. (list 383 spisa), pregledana je spisu druga priložena dokumentacija, a pročitani su i dokazi koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a) i to: Popis bolovanja tužiteljice od 25.4.2022. (list 387 spisa), specijalistički nalaza od 21.7.2022. (list 405 spisa), presuda Upravnog suda u R. br. 2 Us I-1383/2020-16 od 24.11.2021., izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka M. M., H. M., M. B., F. M., M. L., Z. M. i M. C. te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. N. S., spec. psihijatru.

8. Općinski sud u S. donio je presudu br. Pr-452/2019 od 20.7.2023. kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je ocijenio da je tuženik imao opravdan razlog da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog poslovnih (organizacijskih) razloga jer je tužiteljičino radno mjesto ukinuto kao i sva druga radna mjesta u toj organizacijskoj autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu jedinici, a

odgovara, dakle, da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući ukidanje pojedinih radnih mjesta, organizacijskih cjelina i oformljivanje novih radnih mjesta. Mišljenja je suda bilo, kako u konkretnom slučaju nije bilo radnika s kojim bi se u pogledu socijalnih kriterija tužiteljica mogla uspoređivati, da nije bilo potrebe i da nije bilo moguće primijeniti zakonsku odredbu iz čl. 115. st. 2 ZR-a. Sud je provedenim dokaznim postupkom utvrdio da su poslovi koje je tužiteljica obavljala, disperzirani na novooformljena radna mjesta, na kojima se obavljaju i drugi poslovi, a za koja radna mjesta tužiteljica nema potrebnu stručnu spremu, a poslodavac nema obvezu zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ga obrazovati i zaposliti na nekim drugim poslovima. Utvrđeno je da poslodavac u roku od šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu tužiteljici na istim poslovima zaposlio drugog radnika, da je postupak otkazivanja proveden u skladu s odredbom čl. 115. ZR-a, odredbom čl. 127. st. 1. ZR-a i odredbom čl. 150. ZR-a, prilikom provedbe kojeg postupka otkazivanja, nije utvrđeno da je bilo štetnih radnji tuženika (mobing). Nadalje, pravni stav ovog suda je bio, da kako pravomoćnim rješenjem zavoda tužiteljici nije priznata ozljeda na radu, kako nije utvrđeno da je tužiteljica oboljela od profesionalne bolesti i kako je nadležno tijelo ocijenilo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odredbi čl. 38 ZR-a i čl. 151. st. 1. t. 3. ZR-a.

9. Po izjavljenoj žalbi tužiteljice Županijski sud u B. je rješenjem br. Gž R-109/2023 od 21.9.2023. prihvatio žalbu tužiteljice, ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio ovom sudu predmet na ponovno odlučivanje. Županijski sud je stava da je potrebno ponovno ispitati zakonitost pobijane odluke o poslovno uvjetovano otkazu ugovora o radu imajući u vidu odredbu čl. 38. ZR-a prema kojoj se ne može otkazati ugovor o radu radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ili tijekom liječenja ili oporavka. Naime, prema shvaćanju tog suda, kod tužiteljice se radi o ozljedi na radu, unatoč tome što u upravnom postupku nije bilo utvrđeno da se radi o ozljedi na radu, a nakon čega tužiteljica nije pokrenula upravni spor pa da joj je stoga, u ovom postupku dopušteno dokazivati da se radi o ozljedi na radu zbog počinjenog mobinga. Nadalje, da drugostupanjski sud ističe kako se iz iskaza svjedoka, zaposlenika tuženika može zaključiti da je nad tužiteljicom od strane zaposlenika tuženika bilo pritisaka i neugodnih situacija zbog uočavanja nepravilnosti u radu, a što da je kod tužiteljice bio okidač za razvoj psihičkih bolesti zbog stresa koji je doživjela na poslu, a za koje bolesti je sudski vještak utvrdio da su u uzročnoj vezi s događajima na poslu pa da je tužiteljica osnovano prigovorila prvostupanjskom sudu kada zaključuje da u odnosu na tužiteljicu nije bilo mobinga.

10. U ponovnom suđenju tuženik je predložio da se obnovi vještačenje po drugoj osobi sudskog vještaka medicinske struke, spec. psihijatra, što je sud odbio raspravnim rješenjem od 14.2.2024. Naime, tuženik ističe da za provedeno vještačenje nije pribavljen osobni liječnički karton, da nije uzeta u obzir činjenica da je Povjerenstvo zavoda vještačilo na okolnosti ozljede na radu i da je E.p. tuženika odbacilo mogućnost da se radi o mobingu pa da je provedeno vještačenje po sudskom vještaku dr. N. S., spec. psihijatar manjkavo. Međutim, vještak S. se na ročištu od 9.5.2023. izjasnio, da mu za davanje nalaza i mišljenja nije bio potreban zdravstveni karton tužiteljice jer je spisu priložena obimna medicinska dokumentacija o psihijatrijskom liječenju tužiteljice pa da je procijenio da mu zdravstveni karton tužiteljice nije bio potreban. Nadalje, sudski vještak nije vezan mišljenjem Povjerenstva zavoda jer je isto, među ostalim dano 11.8.2017. godine, a vještak S. je pisano vještvo izradio 29.11.2022. godine prilikom čega je imao na uvid obimnu dokumentaciju tužiteljice vezano i za razdoblje koje slijedi, a poglavito za razdoblje provođenja postupka otkazivanja te je vještak psihijatar izvršio i klinički pregled tužiteljice. Također, vještak S. nije vezan ocjenom E.p. tuženika. Stoga je sud podneseni nalaz i mišljenje vještaka S. prihvatio kao jasan i potpun pa prijedlog tuženika za obnovu vještačenja po drugoj osobi sudskog vještaka nije osnovan. Dakle, sud je ostao pri izvedenim dokazima navedenim pod točkom 7. obrazloženja ove odluke.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 8.5.2019. nije dopuštena i zahtjev tužiteljice za vračanje na posao na radno mjesto samostalnog referenta zaliha, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom tužiteljice.

13. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu jer je u vrijeme otkazivanja bila privremeno nesposobna za rad zbog ozljede na radu i jer tuženik za odluku o otkazu nije dobio suglasnost radničkog vijeća.

13.1. Naime, tužiteljica da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila na bolovanju zbog psihijatrijskih dijagnoza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na poslu koja imaju obilježja mobinga pa kako joj je bolovanje otvoreno kao posljedica ozljede na radu, poslodavac da joj nije mogao otkazati ugovor o radu i da to nije mogao učiniti bez suglasnosti radničkog vijeća.

14. Tuženik tvrdi, da u postupanju tuženika ne postoji štetna radnja (mobing) prema tužiteljici i da tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu pa da ne postoji zakonska zabrana otkazivanja ugovora o radu.

15. Članak 38. Zakona o radu (Narodne novine" br. 93/14., 127/17., u tekstu ZR) propisuje da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

15.1. Članak 151. st. 1. t. 3. ZR-a propisuje da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom.

16. U dokaznom postupku utvrđeno je slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme (među strankama nesporno) i da je obavljala poslove radnog mjesta Samostalni referent zaliha - SP unutar organizacijske jedinice Split;

- da je tuženik 8.5.2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu;

- da je tužiteljica na dan otkazivanja ugovora o radu (8.5.2019.) bila privremeno nesposobna za rad zbog korištenja neprekidnog bolovanja od 29.7.2016. radi kontinuiranog ambulantnog i bolničkog liječenja psihijatrijskih dijagnoza (F43.1.- posttraumatski stresni događaj, F43.2.-poremećaj prilagodbe, F41.2. – anksiozno- depresivni poremećaj, F32.1.-umjerena depresijska dijagnoza) koje su u uzročno- posljedičnoj vezi s događanjima na poslu i radi kojih se tužiteljica i danas liječi tj. liječenje nije završeno, a kako to proizlazi iz Popisa bolovanja i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. N. S., spec. psih.;

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu u zakonskom roku, što je među strankama nesporno, podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik oglušio, a u kojem zahtjevu tužiteljica ističe da je na dugotrajnom bolovanju koje je posljedica ozljede na radu pa da joj tuženik ne može otkazati ugovor o radu; u kojem ističe psihijatrijske dijagnoze koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na poslu i zbog kojih se lijeći;

- da je tužiteljica zavodu podnijela zahtjev za priznavanje ozljede na radu od dana 29.7.2016., s obzirom su joj nastale psihijatrijske dijagnoze (F43.0-akutna reakcija na stres, F41.2. – anksiozno-depresivni poremećaj) koje da su uzrokovane mobingom na poslu, ali je njen zahtjev pravomoćno odbijen;

- da je tužiteljica tražila procjenu svoje radne sposobnosti, ali je Sektor za vještačenje, zavod, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 11.6.2018. ocijenio da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti,

- da R.v. I.n.a. d.d. nije dalo suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

16.1. Sud je pročitao spisu priloženo rješenje zavoda, Direkcija Klasa: UP/II-502- 03/17-01/783, Urbroj: 338-01-21-17-03 od 14. studenoga 2017. kojim se odbija žalba osiguranice (tužiteljice) i potvrđuje prvostupanjsko rješenje zavoda Klasa: UP/I-502- 03/17-02/98, Urbroj: 338-17-81-17-12 od 11. kolovoza 2017. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja zavoda navodi se, da je u prvostupanjskom postupku provedeno vještačenje pa da je Povjerenstvo regionalnog ureda zavoda u S. dalo nalaz i mišljenje od 10.7.2017. prema kojem se navedene dijagnoze ne mogu priznati ozljedom na radu vezano za događaj od 29.7.2016. jer da opisano stanje nije bilo vezano uz radni proces pa se i ne može s tim dovesti u uzročno-posljedičnu vezu. Po izjavljenoj žalbi tužiteljice doneseno je drugostupanjsko rješenje u obrazloženju kojeg se navodi da za predmetni događaj nije ispunjen uvjet za priznavanje ozljede na radu s obzirom se radi o događaju koji je nastao na dan kada osiguranica nije radila jer je 29.7.2016. osiguranica bila na godišnjem odmoru koji je prekinula radi otvaranja bolovanja.

17. Tužiteljica smatra da joj zavod nije priznao ozljedu na radu iz formalnih razloga jer službena tiskanica zavoda koju je ispunila traži definirani sat nastanka ozljede dok da nije predviđeno razbolijevanje kao posljedica ozljede na radu. Tužiteljica da je zbog citiranih dijagnoza bila na bolovanju od 29.7.2016. do 31.5.2019., a ne samo 29.7.2016. pa da se ne radi samo o jednom događaju već o trajnoj duševnoj bolesti sa teškim posljedicama zbog kojih se i danas liječi i koja je nastala kao posljedica ozljede na radu.

18. S obzirom na iskazano shvaćanje Županijskog suda u B. u rješenju br. Gž R- 109/2023 od 21.9.2023., prema kojem se kod tužiteljice radi o ozljedi na radu, sve kako je to više navedeno pod točkom 9. obrazloženja ove odluke, ovaj sud u ponovnom suđenju utvrđuje, da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja od ozljede na radu, bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća pa proizlazi, da pobijana odluka o otkazu nije dopuštena jer je u suprotnosti s odredbama čl. 38. ZR-a i čl. 151. st. 1. t. 3. ZR-a. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje da odluka o otkazu nije dopuštena i za vraćanje na posao (čl. 124. st. 1. ZR-a), valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

19. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife). Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to: jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 2. Tarife) za svaki prvostupanjski postupak, dakle, za postupak dok se vodio pod br. Pr-452/19 - 250 bodova i za ovaj postupak - 250 bodova, za sastavljanje žalbe od 3.8.2023. - jednokratna nagrada u visini od 100 bodova (Tbr. 10. t. 2. Tarife), što zbrojeno daje 600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.200,00 eur, a koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) pa se dobije 1.500,00 eur, na što je valjalo zbrojiti iznos od 265,45 eur na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 1.765,45 eu,r koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

19.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, slijedom čega je o trošku postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 19. travnja 2024.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis