Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3460/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. B. D., odvjetnici iz O. društva M. & partneri iz Z., protiv tuženika H. media d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz O. društva H. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2912/19-16 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća 19. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2912/19-16 od 15. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

″I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o., iz Z., …, OIB: … da na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju T. d.o.o., iz D., …, OIB: … isplati iznos od 80.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o., iz Z., …, OIB: … da tužitelju T. d.o.o., iz D., …, OIB: … naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju T. d.o.o., iz D., …, OIB: … da naknadi tuženiku H. M. d.o.o., iz Z., …, OIB: … trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.″

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 80.000,00 kn. 5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju žalitelj ističe u žalbi, jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je 24. kolovoza 2019. objavljen u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista članak s naslovom "Profesionalni žalitelji – nepotpunim žalbama usporili investicije od pola milijarde eura", te da je isti članak objavljen na internetskoj stranici J. lista;

- da je tuženik nakladnik tiskanog te internetskog izdanja J. lista;

- da je na naslovnoj stranici tiskanog izdanja J. lista navedeno: "Profesionalni žalitelji – u deset godina podnijeli osamdeset žalbi na javne natječaje, čak i na one na koje se nisu javili. Tako se štitimo od diskriminacije.";

- da je u članku navedeno: T. –. d. tvrtka u dva protekla mjeseca podnijela je čak osamdeset žalbi D. – nepotpunim žalbama usporili investicije od pola milijarde eura – u posljednjih deset godina tvrtke M. B. podnijele su više od osamdeset žalbi. Direktor objašnjava: "Na tim natječajima propisani su diskriminacijski uvjeti. Žalbama štitimo svoj ekonomski interes.";

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za objavu ispravka informacije i ispriku, a koji je tuženik uredno zaprimio;

- da tuženik nije objavio ispravak navedenih informacija;

- da je 25. listopada 2017. u registar Trgovačkog suda u Dubrovniku, temeljem izjave o osnivanju upisano osnivanje društva T. d.o.o., s adresom: D., …, koje zastupa M. B., a to trgovačko društvo je osnovano od strane društva C. d.o.o. iz D., …, čiji je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje M. B.;

- da je kod Trgovačkog suda u Dubrovniku bilo upisano osnivanje društva T. d.o.o., koje je promijenilo tvrtku u T. C. d.o.o., a zatim u C. d.o.o., s adresom: D., …, osoba ovlaštena za zastupanje M. B.;

- da je novinar V. M., a koji je radio u redakciji G. J. lista i koji je autor predmetnog članka, zatražio prije objavljivanja članka izjavu M. B., direktora tužitelja;

- da u razgovoru s M. B., koji je vlasnik obje pravne osobe, isti nije ostavio sumnju da govori u ime obje pravne osobe;

- da su podaci financijske prirode koji su navedeni u tekstu članka, preneseni iz oglasnika javne nabave, a vezano uz konkretan natječaj K., O. je kontaktiran naručitelj H. I., a vezano uz E. K. kontaktiran je H. kao naručitelj.

7.1. Također je u postupku utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja M. B., da je 2001. godine osnovana tvrtka T. koja je promijenila naziv u T. C. pa zatim samo u C. što je njezin današnji naziv, dok je 2017. godine osnovana nova tvrtka s nazivom T. da je on vlasnik tvrtke osnovane 2001. godine te je osnovao drugi T. 2017. godine, te potom prenio vlasništvo nad poslovnim udjelom na tvrtku C. koja je sada sto posto vlasnik tvrtke T. te je on direktor obje tvrtke, da ga je prije objave članka nazvao novinar koji je autor članka i postavio mu određena pitanja vezana uz žalbe koje je tvrtka T. izjavila na natječaje H. I. i H.-a, te je objasnio razloge zašto je izjavio žalbe, a to je stoga jer je diskriminiran i da se bori za slobodno tržište sa fer uvjetima, te da je točno da je izjavio "Na tim natječajima propisani su diskriminacijski uvjeti. Žalbama štitimo svoj ekonomski interes". Naime, smatra da gotovo na svim natječajima koje objavljuje H. pobjeđuje tvrtka E. s ponudama od oko 98 % od procjene vrijednosti nabave te se ne radi o fer postupcima javne nabave jer se često u njima traži veliki broj točno određenih stručnjaka koji su često vezani uz lokalne propise i lokalne uvjete koje vanjske tvrtke ne mogu zadovoljiti.

7.2. Također je u postupku utvrđeno, a temeljem iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, da se ne može konkretno govoriti o eventualno izgubljenim poslovima kao posljedici objave predmetnog članka, jer je svojim aktivnostima otklonio štetu u zadnjih godinu dana, te se ne može govoriti o pojedinačnim primjerima otkaza poslovne suradnje.

8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naknadu štete od tuženika kao nakladnika, smatrajući da se ostvario razlog za oslobođenje odgovornosti nakladnika za štetu iz čl. 21. st. 4. alineja 3 Zakona o medijima (Narodne novine, br. 59/04 – dalje: ZM), a jer su objavljene informacije utemeljene na točnim činjenicama, tj. na činjenicama za koje autor ima osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te je postupano u dobroj vjeri. Naime, prvostupanjski sud smatra da se riječi u tekstu članka, kao što su: "profesionalni žalitelji", "osporavanje investicija od pola milijarde kuna", "postavlja se pitanje što dubrovačka tvrtka na ovaj način želi postići", "i na taj natječaj T., se, ovaj puta kao T. C., dva puta žalio", T. i. T. C. žalili su se pet puta na natječaj H. I. za pripremu modernizacije pruge K. – S., četiri puta su odbijeni, peta žalba još se razmatra", "u posljednjih deset godina T. i T. C. podnijeli su ukupno osamdeset žalbi DKOM-u na natječaj raznorodnih profila i naručitelja", te prvostupanjski sud smatra da isti navodi nisu uvredljivi jer je sam direktor tužitelja u svom iskazu te je u očitovanju u tekstu dao do znanja da izjavljivanje svih tih žalbi pretežno nije u smislu pobijanja samih odluka, već zbog toga što tužitelj smatra da je odredbama i načinom provođenja predmetnih natječaja diskriminiran u odnosu na neke druge ponuditelje te da zapravo tim žalbama želi prvenstveno utjecati na to da se promijene po njemu diskriminacijski uvjeti u predmetnim natječajima, a ne sama odluka o pobjedniku natječaja, te da zapravo tako štiti svoj ekonomski interes.

8.1. Prvostupanjski sud smatra da takvim iskazom tužitelj osporava svoje činjenične navode iz tužbe jer ukazuje na to da za ulaganje žalbi nije isključivo bitna sama odluka na koju se žali, već ostvarivanje nekih drugih interesa u smislu promjene uvjeta javnih natječaja, pa da je autor teksta, posljedično i nakladnik, imao osnovanog razloga povjerovati da se tužitelj u velikom broju slučajeva žali ne iz razloga pobijanja same odluke na koju se žali, već iz potpuno drugih razloga, odnosno želio je ostvariti neki drugi interes u smislu promjene uvjeta za takav tip natječaja i poslova, te u tom smislu sud ne nalazi kao uvredljiv jedan od naslova da se radi o profesionalnom žalitelju, a tim više što je veliki broj tih žalbi odbačen kao nepravovremen, što samo po sebi govori o tome koliko je žalitelj uopće ozbiljno razmišljao o uspjehu svoje žalbe, te da je navod o podnošenju više od osamdeset žalbi od strane tužitelja točan jer su sve žalbe podnesene ili od strane tužitelja ili od strane s njim povezanih društava na način da su ta društva ili osnivači tužitelja ili je u svim tim društvima ista ovlaštena fizička osoba u pravnoj osobi, tj. M. B., direktor svih društava.

9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 80.000,00 kn.

10. Prema odredbi članka 21. st. 1. ZM, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ZM-om. Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta) – čl. 21. st. 2. ZM.

11. Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako je ZM-om drukčije određeno (stavak 3. istog članka).

12. Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te je postupano u dobroj vjeri (stavak 4., alinea 3. istog članka).

13. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz stavka 4. članka 21. ZM dokazuje tuženik (čl. 21. st. 6. ZM).

14. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se u ovom predmetu ostvario razlog za oslobođenje tuženika kao nakladnika od odgovornosti za štetu, a propisan člankom 21. stavak 4. alinea 3. ZM, tj. da je tuženik dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu (čl. 21. st. 6. ZM).

15. Naime, valjano je ocijenio prvostupanjski sud da su u članku objavljene informacije – činjenice za koje je autor, novinar imao osnovani razlog povjerovati da su točne te je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, pri čemu valja reći da je u postupku nesporno da je autor (novinar) kontaktirao zakonskog zastupnika i direktora tužitelja M. B., prije objave članka, te isto tako treba reći da je prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu takvih informacija te je u konkretnom slučaju postupano u dobroj vjeri.

16. Na navode žalitelja valja reći da je u svom iskazu na ročištu 14. travnja 2021. svjedok M. B. iskazao, između ostalog, da je bio vlasnik tvrtke koja je osnovana 2001. godine te je kao fizička osoba osnovao drugu tvrtku T. 2017. godine, da je direktor tvrtke C. koja je sada stopostotni vlasnik tvrtke T. te ne osporava da su iste tvrtke čijih je on bio vlasnik odnosno direktor, ili je to još uvijek, podnosile kontinuirano žalbe tijekom postupaka javne nabave, te je također iskazao da su razlozi za podnošenje žalbi ukazivanje na diskriminacijske uvjete jer smatra da se ne radi o fer postupcima javne nabave, jer se u njima često traži veliki broj točno određenih stručnjaka koji su često vezani uz lokalne propise i lokalne uvjete koje ni vanjske tvrtke ne mogu zadovoljiti, što govori u prilog tome da se radi o nefer natječajima na koje se može javiti samo točno određeni ponuditelj, te je razlog izjavljivanja žalbi borba za slobodno tržište s fer uvjetima, te da je točno da je izjavio: "Na tim natječajima propisani su diskriminacijski uvjeti. Žalbama štitimo svoj ekonomski interes.", pa smatra da se radi o nepoštenom i nepravednom zatvorenom krugu natječaja u H.-u i H. I.. Iz svega iznesenog proizlazi da su objavljene informacije utemeljene na činjenicama za koje je autor, novinar, imao osnovani razlog povjerovati da su točne jer je nesporno da je tužitelj uložio više žalbi u postupcima javnog natječaja, a svjedok M. B. je na istom ročištu iskazao, između ostalog, na poseban upit punomoćnika tuženika, da u članku ne piše u jednini da je podneseno osamdeset žalbi, te je na upit punomoćnika tuženika – koja je svrha bila uložiti devet žalbi od kojih je sedam odbačeno kao nepravovremeno, svjedok odgovorio da je svrha postignuta jer je u dva slučaja došlo do poništenja natječaja.

17. S obzirom na to da iz provedenog postupka proizlazi i da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu takvih informacija (jer se radilo o javnim natječajima i o velikim ponuđačima kao što su H. i H1.), te isto tako jer proizlazi da je autor članka, novinar, postupao pritom u dobroj vjeri, za zaključiti je da u konkretnom slučaju tuženik kao nakladnik ne odgovara tužitelju za štetu sukladno odredbama ZM, jer je dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

18. Na žalbene navode treba još reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni suda prvog stupnja suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

19. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 80.000,00 kuna, tj. kada je odlučio kao u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

21. Na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud valjano postupio kada je priznao tuženiku, kojeg zastupa punomoćnik – odvjetnik trošak pristupa na ročište 17. lipnja 2021., a jer je isto bilo potrebno u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a na koje ročište je pristupio punomoćnik tužitelja, u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22).

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.