1               Poslovni broj: Usž-3203/2023-2

Poslovni broj: Usž-3203/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. L. iz V. B., zastupanog po opunomoćeniku B. K., odvjetniku u V1., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1379/2022-9 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e

1.                 Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1379/2022-9 od 18. rujna 2023.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03515676315, URBROJ: 341-99-05/3-22-3751 od 19. listopada 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u V2., KLASA: UP/I-141-02/22-01/03515676315, URBROJ: 341-22-05/3-22-10467 od 18. svibnja 2022. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika 19. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. svibnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

3.               Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je kao osoba srpske nacionalnosti ostao živjeti i raditi na području H. P. za vrijeme privremene okupacije područja I. S. te je ostvario duži mirovinski staž od onog koji je utvrđen na temelju podataka iz službene evidencije tuženika. Radi dokazivanja ove činjenice predložio je svoje saslušanje jer nema materijalnog dokaza o konvalidaciji radnog staža, no taj dokazni prijedlog se ne prihvaća niti provodi tijekom dokaznog postupka. Smatra da mu je takvim postupanjem onemogućeno utvrđivanje odlučne činjenice. Dalje navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te da je o relevantnim činjenicama zauzet pogrešan stav. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova za sastav žalbe.

4.               Tuženik osporava navode iz žalbe i predlaže ju odbiti.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim  sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog  suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanima razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.               Iz spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 UsI-1525/2020-11 od 21. travnja 2021. kojom su poništena rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela i predmet je vraćen na ponovni postupak jer prilikom vještačenja ovlaštena tijela vještačenja nisu neposredno pregledala tužitelja.

7.1.               U ponovljenom postupku, na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 3. ožujka 2022. utvrđeno je da je kod tužitelja zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti 13. listopada 2021. Utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 3. ožujka 2022. potvrđeno je nalazom i mišljenjem Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava od 24. ožujka 2022. i nalazom i mišljenjem Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje od 4. travnja 2022.

7.2.               Budući da je tužitelj rođen ... te da je do 13. listopada 2021. (dana nastanka opće nesposobnosti za rad) navršio 60 godina i 1 mjesec života, radni vijek tužitelja kao osiguranika iznosi 40 godina. Uvidom u službenu evidenciju utvrđeno je da mirovinski staž tužitelja do dana 13. listopada 2021. iznosi ukupno 6 godina, 2 mjeseca i 20 dana.

8.               Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 56. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne Novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: Zakon) koji je citirao u obrazloženju presude.

9.               Za priznavanje prava na invalidsku mirovinu potrebno je kumulativno ispuniti dvije pretpostavke, gubitak radne sposobnosti osiguranika i trajanje mirovinskog staža koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. Zbog izostanka jedne od ove dvije pretpostavke, valja odbiti zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

10.               U upravnom postupku je trajanje mirovinskog staža tužitelja utvrđeno na temelju podataka iz baze podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojih proizlazi da je tužitelju u mirovinski staž uračunato razdoblje od 1. listopada 2010. do 20. prosinca 2016. koje je proveo u poljoprivrednom osiguranju. Službena evidencija tuženika ustrojena je na općem načelu istinitosti i točnosti podataka te se podaci upisani u službenu evidenciju smatraju istinitim i točnima dok se na zakonom propisan način ne dokaže suprotno. Tužitelj tijekom upravnog spora nije argumentirano osporio činjenice utvrđene na temelju podataka iz službene evidencije te u žalbi navodi da nema rješenje o konvalidaciji radnog staža kojim bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog mirovinskog staža.

11.               Budući da se za utvrđivanje mirovinskog staža ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka ili stranaka, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje stranaka (članak 122. stavak 3. Zakona).

12.               Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je Upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

13.                 Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda. 

U Zagrebu, 6. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.