Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-591/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u ostavinskom postupku iza pok. N. Z. pok. M., …., rješavajući žalbu nasljednika Đ. Z. podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj O-222/2019-57 od 8. kolovoza 2022., 19. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednika Đ. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj O-222/2019-57 od 8. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke određen je prekid postupka u ovom ostavinskom predmetu. Točkom II. izreke nasljednik Đ. Z. je upućen na pokretanje parnice protiv ostalih nasljednika radi utvrđenja neistinitosti i nevaljanosti oporuke ostavitelja od 10. svibnja 2011. te radi utvrđenja da je usmenom oporukom pokojni ostavitelj raspodijelio imovinu na način da je nasljedniku Đ. Z. ostavio u nasljedstvo kuću u O., a nasljednici M. F. stan u R.. Točkom III. izreke nasljedniku Đ. Z. je određen rok od 30 dana za pokretanje parnice, računajući od dana primitka rješenja, dok je točkom IV. izreke određeno da ako nasljednik Đ. Z. u određenom roku postupi po prednjoj uputi, prekid postupka će trajati parnice ne budu pravomoćno završene, a u protivnom prekinuti postupak će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve zbog kojeg je upućen na parnicu.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi nasljednik Đ. Z. zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), u vezi s čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19- dalje: ZN), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su iza ostavitelja ostali zakonski nasljednici prvog nasljednog reda supruga D. Z., sin Đ. Z. i kći M. F. te da je ostavitelj sačinio vlastoručnu oporuku od 10. svibnja 2011. kojom je raspolagao dijelom svoje imovine, svojim stanom u R. i kućom u O. na način da je svojom nasljednicom imenovao suprugu, a oporuku je proglasio javni bilježnik 20. studenog 2014. Nadalje, proizlazi da su nasljednice D. Z. i M. F. tu oporuku priznale istinitom i valjanom te se oporučna nasljednica D. Z. prihvatila nasljedstva na temelju iste kao i na temelju Zakona, dok je nasljednica M. F. prihvaćeni zakonski dio ustupila majci D. Z.. Nasljednik Đ. Z. osporio je pravovaljanost te oporuke uz tvrdnju da ne sadrži vlastoručni potpis ostavitelja, te je nadalje tvrdio da je ostavitelj naknadno sačinio usmenu oporuku pred svjedocima D. B. i Đ. V. kojom je stan u R. ostavio kćeri M., a kuću u O. sinu Đ.. U nastavku postupka ostavinski sud je saslušao svjedoka D. B. koji je iskazao da je predmetnu oporuku ostavitelj sačinio u bolnici desetak dana prije smrti, međutim nasljednice D. Z. i M. F. osporile su istinitost iskaza svjedoka B. te su u vezi toga dostavile medicinsku dokumentaciju o hospitalizaciji ostavitelja, te je prvostupanjski sud na temelju sadržaja te dokumentacije utvrdio da je u kritično vrijeme kada je usmena oporuka trebala biti učinjena, ostavitelj bio intubiran, na respiratoru i bez svijesti, zbog čega smatra da je iskaz svjedoka B. doveden u sumnju.

5.1. Stoga, cijeneći da nasljednik Đ. Z. osporava istinitost i valjanost vlastoručne oporuke ostavitelja od 10. svibnja 2011. te da je iskaz svjedoka B. doveden u sumnju, pozivom na čl. 222. st. 1. i 2. toč. 1. i 225. st. 1. ZN-a donosi pobijano rješenje.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka prema čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena ni jedna od bitnih postupovnih povreda na koje upućuje navedeni zakonski članak.

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene pretpostavke za prekid ostavinskog postupka i upućivanje nasljednika Đ. Z. u parnicu u smislu odredbe čl. 222. st. 1. i 2. toč. 1. ZN-a u vezi s čl. 225. st. 1. ZN-a.

8.1. Sukladno čl. 222, st. 1. i 2. toč. 1. ZN-a sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu, ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nasljedstvo, a naročito pravovaljanost oporuke, a sukladno čl. 225. st.1. ZN-a sud upućuje na parnicu onu stranku, čije pravo smatra manje vjerojatnim.

8.2. Protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud njega uputio na parnicu jer je pravilno ocijenio njegovo pravo manje vjerojatnim. Manje vjerojatno pravo je uvijek pravo oporučnog nasljednika usmene oporuke u odnosu na oporučnog nasljednika pismene oporuke. Osim toga, iz sadržaja spisa i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je sporno da li uopće postoji usmena oporuka i ako postoji, je li ona pravovaljana. Prema tome, postoji spor o činjenicama o kojima ovisi pravo na nasljedstvo, a naročito pravovaljanost i opstojnost usmene oporuke, pa je prema tome u smislu čl. 222. ZN-a samo u parnici moguće utvrditi da li ta oporuka postoji i je li ona pravovaljana. Zbog toga je manje vjerojatno pravo žalitelja kao oporučnog nasljednika usmene oporuke, čija je oporuka sporna, odnosno sporna je njezina opstojnost i pravovaljanost. Osim toga, u svakodnevnom pravnom prometu manje je vjerojatno pravo uvijek one osobe koja posjeduje usmene obavijesti o nekom stanju ili događaju, u odnosu na isto takvo pravo druge osobe koja posjeduje o tome pismenu ispravu.

8.3. Nadalje, nisu osnovane ni daljnje žalbene tvrdnje da je na parnicu radi osporavanja valjanosti vlastoručne oporuke trebala biti upućena njegova sestra M. F., kraj činjenice da je ona dala nasljedničku izjavu kojom je priznala pravovaljanom tu oporuku, kao uostalom i nasljednica D. Z., pa se pravo žalitelja, koji osporava valjanost proglašene vlastoručne oporuke, smatra manje vjerojatnim.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a trebalo je odbiti žalbu nasljednika Đ. Z. i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 19. travnja 2024.

Sutkinja

Barbara Bosner