Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-624/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. B. iz S., OIB:…, II. tužitelja D. B. iz S., OIB:… i III. tužitelja P. M. iz S., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku u S., protiv tuženika H. r., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici N. O., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O. i H. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. tužiteljice, II. tužitelja i III. tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-56/2019 od 2. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 19. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tužiteljice, II. tužitelja i III. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-56/2019 od 2. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn- 56/2019 od 2. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 829,52 eura / 6.250,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

Nalaže se tužiteljima da tuženiku u roku od 15 dana nadoknade daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 eura / 6.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

III. Nalaže se I. tužiteljici, II. tužitelju i III. tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,21 eura / 468,75 kuna.

IV. Odbija se zahtjev I. tužiteljice, II. tužitelja i III. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 622,14 eura / 4.687,50 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev I. tužiteljice za isplatom naknade štete u iznosu od 60.000,00 kuna, tužbeni zahtjev II. tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 50.000,00 kuna, te tužbeni zahtjev III. tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 60.000,00 kuna, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama također tekućim od presuđenja do isplate (točka I. izreke). Tužiteljima je naloženo i da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu su podnijeli I. tužiteljica, II. tužitelj i III. tužitelj (dalje u tekstu presude tužitelji) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke u dijelu u kojem zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen podnio je i tuženik također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se odluka o troškovima preinači.

4. Tuženik je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja im je prouzročena objavom informacija koje su objavljene na H. r.² S. dana 18. svibnja 2015. u intervjuu koji je u radijskoj emisiji "U središtu dana" dao Z. M.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je dana 18. svibnja 2015. na H. r.² S. emitirana emisija "U…",

- da je u navedenoj radijskoj emisiji gostovao Z. M. kojeg je intervjuirala novinarka D. L. i koji je u navedenom razgovoru, između ostalog, naveo :

a) "da je presuda donesena u S. gdje je istini za volju tužiteljeva sestra županijski sudac koja je utjecala na tijek suđenja i samu presudu",

b) "da na fakultetu radi prof. B. koji je ujedno suprug njegove sestre i koji mu je bio mentor u cijeloj toj priči",

c) "da postavlja pitanje valjanosti diplome (III. tužitelja) na osnovu podataka koje ima",

- da su dana 16. lipnja 2015. tužitelji uputili zahtjev za ispravak informacije i ispriku nakladniku,

- da je tuženik dana 9. srpnja 2015 objavio ispravak i ispriku koja je objavljena u programu H. r.² S. i web stranicama R. S.

8. Između stranaka gore navedene činjenice i nisu sporne. Ono što je između stranaka tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno, je da li su objavom predmetnih informacija ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za štetu i posljedično tome, pretpostavke za popravljanje iste dosuđivanjem pravične novčane naknade.

9. U odnosu na podobnost objavljenih informacija da tužiteljima prouzroče neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na čast ugled i dostojanstvo potrebno je navesti da su objavljene informacije podobne da tužiteljima nanesu imovinsku štetu. Naime, u predmetnoj radijskoj emisiji tuženika objavljeno je da je I. tužiteljica utjecala na tijek suđenja i na samu presudu koja je donijeta u postupku koji je II. tužitelj vodio protiv svog poslodavca, što bi ukazivalo da je zapravo počinila kazneno djelo. U odnosu na III. tužitelja objavljeno je da ima nevaljanu odnosno lažnu diplomu, dok je u odnosu na II. tužitelja objavljeno da je bio mentor III. tužitelju na fakultetu na kojem nikada nije predavao.

10. Prema stavu ovog suda radi se o informacijama za koje osnovano tužitelji tvrde da su dovele do povrede njihova prava osobnosti na čast (subjektivno pravo svakog čovjeka na osobni osjećaj vrijednosti), ugled (pravo na priznanje te vrijednosti od strane drugih pripadnika zajednice) i dostojanstvo (pravo na poštovanje). Međutim, neovisno o tome što je tužiteljima spornim informacijama povrijeđeno pravo osobnosti, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Pritom je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 21. st. 4. Zakona o medijima ("Narodne novine", br. 59/04, 84/11, 81/13 – dalje: ZM), ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu tužitelja trebalo odlučiti na jednak način.

11. Odredbom čl. 22. st. 1. ZM, propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

13. Dakle, sukladno čl. 22. st. 1. ZM, šteta koju nakladnik prouzroči informacijom objavljenom u medijima popravlja se objavljivanjem ispravka i isprikom nakladnika, ali i isplatom novčane naknade. Pritom sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO za dosuđivanje pravične novčane naknade nije dovoljno samo da je došlo do povrede prava osobnosti, već je potrebno i da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju.

14. U konkretnom slučaju, u postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik nakon što su mu tužitelji uputili zahtjev za ispravkom i isprikom dana 9. srpnja 2015. objavio ispravak i ispriku koja je objavljena u programu H. r.² S. i web stranicama R. S.. Imajući u vidu da je tema radi kojeg je Z. M. davao intervju predstavljala temu od javnog interesa, da su sporni navodi iznijeti u razgovoru uživo na koji novinarka tuženika nije mogla utjecati, da se radi o tri sporna navoda koji su iznijeti u razgovoru uživo koji je trajao preko 8 minuta, objavom ispravka i isprike od strane tuženika neimovinska (nematerijalna) šteta je popravljena odnosno nadoknađena. Dakle, naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja, u situaciji kada je tuženik objavio ispravak i ispriku ne samo u mediju u kojem su sporne informacije objavljene, već i na internet stranicama medija, ne opravdavaju, uz objavu isprike i ispravka, popravljanje neimovinske štete i dosuđivanjem pravične novčane naknade, tako da je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti, ali ne primjenom odredbe čl. 21. st. 4. ZM, već primjenom odredbi čl. 22. st. 1. ZM i čl. 1100. st. 1. ZOO.

15. Nisu osnovani dakle, žalbeni navodi tužitelja da su u postupku dokazali kumulativno postojanje svih pretpostavki potrebnih za nastanak izvanugovorne odgovornosti za štetu. U konkretnom slučaju naime, a kako je ranije navedeno, tužiteljima je povrijeđeno pravo osobnosti, ali okolnosti konkretnog slučaja, ne opravdavaju da se šteta, uz objavu isprike i ispravka, popravlja i dosuđivanjem pravične novčane naknade. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da su ispunjene sve pretpostavke za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

16. Tužitelji u žalbi ističu i da je novinarka tuženika nije za radijsku emisiju pripremila na primjeren način i da je postupala neprofesionalno pri čemu uopće nije cijenila činjenicu da je III. tužitelj ishodio pravomoćnu presudu upravo zbog ponašanja i postupanja njenog gosta u radijskoj emisiji Z. M. prema III. tužitelju. Međutim, navedene okolnosti čak i kada bi se prihvatile ne znače i da su u konkretnom slučaju, ostvareni uvjeti da se tužiteljima dosudi novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. U žalbi tužitelji ističu i da je tuženik lako mogao utvrditi točnost odnosno netočnost navoda iznesenih unutar njegove emisije, te da je dopustio jednostrano plasiranje tendencioznih insinuacija. Također, tužitelji u žalbi ističu da sud nije cijenio ulogu i poslove koje tužitelji obavljaju u svakodnevnom životu. Međutim, u konkretnom slučaju, potrebno je imati u vidu da su informacije koje su u postupku sporne i koje se odnose na tužitelje iznijete u razgovoru uživo i da se radi o informacijama koje su iznijete sporadično i obuhvaćaju manji dio intervjua. Stoga u tim okolnostima kao i naprijed navedenim okolnostima konkretnog slučaja, neovisno o društvenom položaju kao i ugledu koji tužitelju uživaju u zajednici, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 22. st. 1. ZM i čl. 1100. st. 1. ZOO da se šteta popravlja i dosuđivanjem novčane naknade.

18. Tužitelji u žalbi ističu i da je razlozi presude nejasni, neobrazloženi i proturječni dokazima izvedenim tijekom postupka, te da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda u dovoljnoj mjeri obrazložena, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tužitelji.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je u odnosu na glavnu stvar i odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen, temeljem čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

20. Kako je ranije navedeno, tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 6.250,00 kuna / 829,52 eura. Tuženik tako u žalbi ističe da sud prvog stupnja za zastupanje na ročištu tuženiku nije dosudio troškove zastupanja, te da mu je za zastupanje na ročištima održanim dana 10. studenog 2017. i 3. listopada 2019. priznao 125 bodova, umjesto pravilno, 250 bodova. Takvi žalbeni navodi tuženika su osnovani.

21. U odnosu na zastupanje na ročištu koje je održano dana 6. lipnja 2017. potrebno je navesti da je na istome tuženik bio zastupan po punomoćniku, te se na istome raspravljalo o glavnoj stvari tako da je tuženiku za zastupanje na tom ročištu bilo potrebno priznati 250 bodova.

22. U odnosu za zastupanje na ročištima koja su održana dana 10. studenog 2017. i 3. listopada 2019. potrebno je navesti da ako je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, tada se smatra da se radi o ročištu na kojem se raspravlja o glavnoj stvari pa punomoćnik ima pravo na trošak za takvo ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), a ne primjenom Tbr. 9. toč. 2. OT (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.).

23. U konkretnom slučaju, ročišta koja su održana 10. studenog 2017. i 3. listopada 2019. predstavljaju ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, pa stoga tuženik za zastupanje na istima ima pravo na trošak u visini od 250 bodova za svako ročište, a ne 125 bodova kako je to priznao sud prvog stupnja pobijanom presudom.

24. Tuženiku je dakle, osim troškova koji su mu dosuđeni prvostupanjskom presudom, valjalo dosuditi i troškove zastupanja u visini od 500 bodova (250 + 125 + 125 boda). S obzirom da vrijednost boda sukladno Tbr. 50. OT iznosi 10,00 kuna, tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP valjalo dosuditi dalje troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 1.250,00 kuna, sveukupno iznosi 6.250,00 kuna / 829,52 eura.

25. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 829,52 eura / 6.250,00 kuna, te naložiti tužiteljima da tuženiku nadoknade i te troškove parničnog postupka.

26. Tuženiku su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, na dosuđene troškove postupka dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske presude, kao presude kojom je tužiteljima naloženo plaćanje daljnjih troškova postupka, pa do isplate.

27. S obzirom da je tuženik uspio sa žalbom, tuženiku su dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 375,00 kn (Tbr. 10.5. OT) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost koji iznosi 93,75 kn, što ukupno iznosi 468,75 kuna / 62,21 eura.

28. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

29. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.