- 1 -              Rev 754/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 754/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., protiv tuženika A. I. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-862/2022-2 od 22. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-886/2020-40 od 4. veljače 2022., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrđeno je da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 16. lipnja 2020. nedopuštena i ništetna, te da radni odnos tužiteljice nije prestao i naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove „skladišni administrator“ (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u visini koju bi ostvarila da je radila na radnom mjestu „skladišni administrator“ u ukupnom bruto iznosu od 76.395,00 kuna sa zateznim kamatama, pobliže navedenim u izreci presude, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu troškova prijevoza u iznosu od 7.820,00 kuna sa zateznim kamatama (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.107,50 kuna, dok je sa više zatraženim iznosom od 12.392,50 kuna zahtjev tužiteljice odbijen (točka IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe je odbijen (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tuženika pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

7.1. Ovdje treba napomenuti da tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i navode kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka suda drugog stupnja iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi članka 386. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se Odluka o redovitom otkazu utvrdi nedopuštenom, zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto „skladišni administrator“, kao i zahtjev za isplatom naknade plaće.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu „skladišni administrator“,

 

- da je tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 16. lipnja 2020. iz koje proizlazi da je tuženik tužiteljici dao otkaz Ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2020., zbog gospodarskih razloga, jer da je prestala potreba za obavljanjem posla „skladišnog administratora“,

 

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu u bitnome proizlazi kako će poslodavac tijekom 2020. imati smanjen obujam poslovanja, a time i manje prihode te da je iz toga razloga prisiljen na smanjenje troškova poslova i troškova radne snage, a da je smanjenje poslovnih aktivnosti nastalo zbog epidemije uzrokovane korona virusom, što da će se posebno osjetiti za vrijeme turističke sezone.

 

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili pozivajući se na odredbu članka 135. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) u vezi s odredbom članka 115. stavak 1. ZR. Nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik u Odluci o redovitom otkazu nije individualizirao i obrazložio postojanje gospodarskih razloga za ukidanjem radnog mjesta tužiteljice, već je samo naveo da će tijekom 2020. imati smanjen obujam poslovanja, a kao razlog navodi zbog epidemije uzrokovane korona virusom, što da će se osjetiti posebno za vrijeme turističke sezone, pa da je zato prisiljen racionalizirati poslovanje i smanjiti troškove. U situaciji kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz. U konkretnom slučaju poslodavac nije dokazao opravdan razlog za otkaz, jer nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljala tužiteljica. Naime, tuženik nije dao u obrazloženju Odluke o otkazu konkretne razloge koji bi opravdavali otkaz ugovora o radu tužiteljici i koji bi bili podložni ispitivanju njihove pravilnosti, već se općenito pozvao na uzroke koji dovode do poduzimanja mjera kod poslodavca. Iz tog razloga, sudovi zaključuju da je otkaz dan tužiteljici nezakonit.

 

11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe članka 135. stavak 3. ZR u vezi s člankom 115. stavak 1. točka 1. ZR.

 

12. Suprotno revizijskim navodima tuženika nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 16. lipnja 2020.

 

13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

14. Prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta - i da poslove tih (ukinutih) radnih mjesta objedini i njihovo obavljanje preuzme drugi već zaposleni radnik, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

 

16. Međutim, razlozi koji su bili odlučni za tuženikovu reorganizaciju i ekonomičnost poslovanja moraju se obrazložiti u Odluci o otkazu jer su oni bili temelj u konkretnom slučaju za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Odluka o otkazu ugovora o radu mora sadržavati obrazloženje takve odluke i poslodavac je dužan navesti sve okolnosti i činjenice koje ukazuju da postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu. U konkretnom slučaju tuženik nije dao u obrazloženju Odluke o otkazu konkretne razloge, nego je općenito naveo da će tijekom 2020. imati smanjen obujam poslovanja (razlog se navodi epidemija uzrokovana korona virusom).

 

17. U takvim su okolnostima pravilno sudovi u postupku koji je prethodio reviziji zaključili da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz i posljedično tome utvrdili da radni odnos tužiteljice nije prestao te u skladu s odredbom članka 124. stavka 1. ZR naložili vraćanje tužiteljice na rad. Suprotno revizijskim navodima, time sudovi nisu umanjili pravo tuženika kao poslodavca na autonomiju u svojoj unutarnjoj organizaciji radnih procesa, već su pravilno ukazali da, s obzirom na ozbiljnost posljedica do kojih dovodi odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, poslodavac mora postupati disciplinirano, savjesno, ozbiljno i odgovorno a ne paušalno se pozvati na gospodarski razlog otkaza, odnosno potrebu smanjivanja troškova poslovanja.

 

18. Nadalje, nižestupanjski sudovi smatraju da tužiteljici pripada naknada plaće u skladu s odredbom članka 95. stavak 3. i 5. ZR i to za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, s time da prema stavku 5. istog članka radnik u tom slučaju ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

 

19. S navedenim shvaćanjem u cijelosti je suglasan i revizijski sud. U konkretnoj situaciji da tuženik nije donio nezakonitu odluku otkazu ugovora o radu, ne bi došlo do posljedica u radnom statusu tužiteljice, pa niti glede plaće koju je ista ostvarivala.

 

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.