REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-505/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EINLAGENSICHERUNG AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4, Austrija, OIB 47072980367, kojeg zastupa punomoćnik Josip Marohnić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marohnić, Tomek & Gjoić iz Zagreba, Ulica Ante Kovačića 3, protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 23, radi isplate iznosa od 162.011,74 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022. u dijelu točaka I. i II. njene izreke kao i u točki III. njene izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.485,90 eur / 94.075,00 kn s kamatama tekućim od 24. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022. u dijelu točke III. izreke kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.025,68 eur / 15.262,50 kn s kamatama tekućim od 24. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana te sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove u iznosu od 2.025,68 eur / 15.262,50 kn s kamatama tekućim od 24. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.201,94 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1629/2020 od 28. listopada 2022. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, da tužitelju EINLAGENSICHERUNG AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4, Austrija, OIB: 47072980367 isplati iznos od 1.220.677,49 kn /162.011,741eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 729.373,57 kn / 96.804,511eura teku od 1. listopada 2016. godine pa do isplate, na iznos od 491.303,98 kn / 65.207,241eura od 30. prosinca 2016. pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, da tužitelju EINLAGENSICHERUNG AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4, Austrija, OIB: 47072980367da nakon pravomoćnosti ove presude novčani iznos utvrđen u točki I izreke isplati tužitelju na IBAN:AT83 1200 0100 2216 7786 BIC: BKAUATWWXXX.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944 nadoknaditi tužitelju EINLAGENSICHERUNG AUSTRIA Ges.m.b.H, Beč, Wipplingerstrasse 34/4/DG4, Austrija, OIB: 47072980367 parnični trošak u iznosu od 109.337,50 kn / 14.511,58 2eura, sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2022. godine pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.631,25 kn / 1.012,842 eura, kao i za isplatom zakonske zatezne kamate preko stope zatezne kamate dosuđene u točke I i III izreke ove presude.“

2. Protiv citirane presude, u dijelu u kojem nije uspio u postupku, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tvrdi da je sud primijenio pogrešno materijalno pravo, Direktivu 2014/49/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. travnja 2014., a trebao je primijeniti tada važeći Zakon o osiguranju depozita („Narodne novine“ broj 82/15). Ponavlja materijalnopravne prigovore iznesene tijekom prvostupanjskog postupka o nedostatku aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, zastare i pobija odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud presudom preinači prvostupanjsku presudu te da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka prema njegovu troškovniku od 16. rujna 2022. kao i za trošak žalbe uvećano za zatezne kamate do isplate, a podredno da rješenjem ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 34.881,25 kn / 4.629,54 eur.

3. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj osporava osnovanost njegovih žalbenih navoda, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti, kao neosnovanu. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 24.125,00 kn / 3.201,94 eur.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni one na koju tuženik ukazuju u žalbi.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 162.011,741 eur sa zateznim kamatama s osnove plaćenih premija osiguranja depozita građana u Republici Hrvatskoj koji je platila kreditna institucija - BKS d.d. Mljekarski trg 3, Rijeka, OIB 61436608168 tijekom 12 mjeseci koji prethode njezinom prelasku u drugu državu članicu čime je upravo tužitelj postao novi upravitelj sustava osiguranja depozita.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- tuženik upravlja sustavom osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj;

- društvo BKS d.d. Mljekarski trg 3, Rijeka, OIB 61436608168 prestalo je biti članom tuženika te je postalo članom tužitelja pripajanjem društvu BKS Bank AG sa sjedištem u Austriji, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, upisanom u registarsku knjigu Zemaljskog suda u Klagenfurtu pod brojem FN 91810, 30. rujna 2016;

- BKS d.d., Mljekarski Trg 3, Rijeka, OIB 61436608168 (dalje „BKS") nakon pripajanja BKS Bank AG-u sa sjedištem u Austriji, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, upisanom u registarsku knjigu Zemaljskog suda u Klagenfurtu pod brojem FN 91810 (dalje „BKS AG“) prestao je biti kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a sva imovina, uključujući prava i obveze BKS-a prenesena su na BKS AG;

- BKS d.d., Mljekarski Trg 3, Rijeka je u razdoblju od 12 mjeseci prije pripajanja uplatio tuženiku ukupan iznos od 1.220.677,49 kn i to iznos od 229.586,28 kn za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2015. dana 6. studenoga 2015., iznos od 243.487,55 kn za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2015. dana 4. veljače 2016., iznos od 256.299,68 kn na razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. ožujka 2016. dana 2. svibnja 2016., iznos od 241.052,33 kn za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. lipnja 2016. dana 29. prosinca 2016. te iznos od 250.251,65 kn za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 30. rujna 2016. dana 29. prosinca 2016.

9. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

10.1. Naime, Zakonom o osiguranju depozita („Narodne novine“ broj 82/15 koji je bio na snazi u vrijeme spornih uplata i ima se primijeniti u konkretnom slučaju) i Zakonom o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne novine“ broj: 44/94, 79/98, 19/99, 35/00, 60/04, 12/12 i 15/13) uređuju se pravila i postupci koji se odnose na osnivanje, funkcioniranje, upravljanje i financiranje sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj, status, položaj, ciljevi, zadaci i ustroj Hrvatske agencije za osiguranje depozita, djelokrug, zadaci i nadležnost Agencije u poslovima osiguranja depozita te djelokrug, zadaci i nadležnosti Agencije sukladno posebnom propisu kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija. Sustav osiguranja depozita jest sustav koji omogućuje zaštitu deponenata od gubitka depozita u slučaju nastupa osiguranog slučaja, očuvanje povjerenja deponenata i doprinosi stabilnosti cijeloga financijskog sustava. Članice sustava osiguranja depozita su sve kreditne institucije koje su od Hrvatske narodne banke (HNB) dobile odobrenje za rad i podružnice tih kreditnih institucija u drugoj državi članici. Sustavom osiguranja depozita upravlja Hrvatska agencija za osiguranje depozita, kao tijelo koje ima ovlasti i provodi postupke propisane Zakonom. Dakle, sustavi osiguranja depozita su sustavi u svakoj državi članici kojima se isplaćuju deponenti (do određene granice), ako njihova banka propadne i depoziti postanu nedostupni. Osiguranje depozita jedna je od mjera kojom se utječe na stabilnost bankovnog i čitavog financijskog sustava, budući da se sustavom osiguranja depozita ponajprije štite deponenti koji su položili novac u bankama, a zatim i same banke čije se poslovanje znatno oslanja na navedene depozite. Jedan od ciljeva stvaranja bankovne unije jest poboljšati postojeća pravila EU-a o zaštiti deponenata u slučaju propadanja banke. Tim poboljšanjima ujednačava se zaštita deponenata diljem EU-a te se njima sprečava masovno podizanje depozita (ili navale klijenata u banke), ako je ugrožen opstanak banke. To je potrebno kako bi se očuvala ukupna financijska stabilnost jedinstvenog tržišta E.U.

10.2. Zakon o osiguranju depozita/2015 implementirao je DIREKTIVU 2014/49/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita. Međutim, nije implementirao i odredbu članka 14. te Direktive u pogledu suradnje u okviru Unije koje odredbe propisuju:

„1. SOD-ovi osiguravaju deponente u podružnicama koje su u drugim državama članicama osnovale kreditne institucije koje su članovi SOD-ova.

2. Deponente u podružnicama koje su kreditne institucije osnovale u drugoj državi članici isplaćuje SOD u državi članici domaćinu u ime SOD-a u matičnoj državi članici. SOD države članice domaćina provodi isplate u skladu s uputama SOD-a matične države članice. SOD države članice domaćina ne snosi nikakvu odgovornost za djelovanja u skladu s uputama SOD-a matične države članice. SOD matične države članice osigurava potrebno financiranje prije isplate i nadoknađuje SOD-u države članice domaćina nastale troškove. SOD države članice domaćina također pruža informacije deponentima o kojima je riječ u ime SOD-a matične države članice te ima pravo primati dopise od tih deponenata u ime SOD-a matične države članice.

3. Ako kreditna institucija prestane biti članom SOD-a i pridruži se drugom SOD-u, doprinosi, uplaćeni tijekom 12 mjeseci koji prethode prestanku članstva, uz iznimku izvanrednih doprinosa u okviru članka 10. stavka 8., prenose se u drugi SOD. To se ne primjenjuje ako je kreditna institucija isključena iz SOD-a u skladu s člankom 4. stavkom 5. L 173/168 Službeni list Europske unije 12. lipnja 2014. Ako se neke aktivnosti kreditne institucije prenesu u neku drugu državu članicu i tako počnu biti predmet nekog drugog SOD-a, doprinosi koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu, uz iznimku izvanrednih doprinosa u skladu s člankom 10. stavkom 8., prenose se u drugi SOD razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita.

4. Države članice osiguravaju da SOD matične države članice razmjenjuje informacije iz članka 4. stavka 7. ili stavaka 8. i 10. s onima u državama članicama domaćinima. Primjenjuju se ograničenja određena u tom članku. Ako kreditna institucija namjerava izvršiti prijenos iz jednog SOD-a u drugi u skladu s ovom Direktivom, o toj svojoj namjeri obavješćuje najmanje šest mjeseci unaprijed. Tijekom tog razdoblja kreditna institucija i dalje je obvezna doprinositi svojem prvotnom SOD-u, u skladu s člankom 10., kako u smislu ex ante, tako i u smislu ex post financiranja.

5. Radi olakšavanja djelotvorne suradnje među SOD-ovima, osobito s obzirom na ovaj članak i članak 12., SOD-ovi ili, prema potrebi, imenovana tijela, imaju pisane sporazume o suradnji. U tim se sporazumima uzimaju u obzir zahtjevi određeni u članku 4. stavku 9. Imenovano tijelo obavješćuje EBA-u o postojanju i sadržaju takvih sporazuma te EBA može izdati mišljenja u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako nadležna tijela ili SOD-ovi ne mogu postići dogovor ili ako postoji spor oko tumačenja nekog sporazuma, bilo koja stranka može uputiti pitanje EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, a EBA postupa u skladu s tim člankom. Izostanak takvog sporazuma ne utječe na potraživanja deponenata u okviru članka 9. stavka 1. ili kreditnih institucija u okviru stavka 3. ovog članka.

6. Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih postupaka kako bi se SOD-ovima omogućila razmjena informacija i učinkovito komuniciranje s drugim SOD-ovima, njihovim pridruženim kreditnim institucijama i odgovarajućim nadležnim i imenovanim tijelima u okviru njihovog vlastitog djelokruga te s drugim agencijama na prekograničnoj osnovi, prema potrebi.

7. EBA i nadležna tijela te imenovana tijela međusobno surađuju i izvršavaju svoje ovlasti u skladu s odredbama ove Direktive i Uredbe (EU) br. 1093/2010. Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o identitetu svojeg imenovanog tijela do 3. srpnja 2015.

8. Pri analizi sistemskog rizika u vezi sa SOD-ovima EBA surađuje s Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) koji je osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (1).“

11.1. Sukladno navedenom, razvidno je da tuženik upravlja sustavom osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj. Budući da je BKS d.d., Mljekarski Trg 3, Rijeka, OIB 61436608168 nakon pripajanja BKS Bank AG-u sa sjedištem u Austriji, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, upisanom u registarsku knjigu Zemaljskog suda u Klagenfurtu pod brojem FN 91810 (dalje „BKS AG2“) prestao biti kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, sva imovina uključujući njegova prava i obveze prenesena su na BKS AG. Prijenosom imovine na društvo BKS AG svi depoziti pohranjeni kod BKS-a do trenutka pripajanja de jure su preneseni u BKS AG. Posljedično, s obzirom da je društvo BKS AG preuzelo obvezu plaćanja premije za osiguranje koja se odnosi na navedene depozite te da je društvo BKS AG član tužitelja, došlo je do promjene članstva te je tužitelj postao novi sustav osiguranja depozita prenesenih iz BKS-a zbog čega mu pripada predmetni iznos koji se odnosi na doprinose zaračunate u razdoblju od 12 mjeseci prije prestanka članstva BKS-a u tuženiku.

11.2. Kako Republika Hrvatska nije potpuno prenijela odredbu članka 14. stavka 3. Direktive na konkretan slučaj valja primijeniti ustaljenu praksu Suda Europske Unije te priznati odredbi stavka 3. članka 14. Direktive izravan učinak jer iz njenih odredaba proizlaze prava i obveze koji su dovoljno jasno, bezuvjetno i precizno utvrđeni zato što izravno propisuje obvezu sustava osiguranja depozita u kojem je članstvo kreditne institucije prestalo, da prenese doprinose zaračunate i uplaćene tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu članstva na drugi SOD kojeg je kreditna institucija postala članom. Osim toga, odredba Direktive je i bezuvjetna jer se može izravno primijeniti bez provođenja dodatnih mjera države. U tom smislu je neosnovan i žalbeni navod o pogrešnom pravnom putu, odnosno o tome da je tužitelj trebao tužiti Republiku Hrvatsku za naknadu štete zbog toga što nije implementirala u potpunosti predmetnu Direktivu.

12. Vezano za žalbene navode ističe se da je sud ovlašten po službenoj dužnosti izvršiti uvid u sudski registar pa zaključak prvostupanjskog suda da „...pravni učinci pripajanja nastupaju danom upisa pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, te da tog dana na preuzimatelja prelazi imovina pripojenog društva, a stavkom 4. istog članka propisano je da se upisom u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelja prestaju pripojena društva bez potrebe da se ista brišu iz sudskog registra u koji su upisana, pa je u skladu s istima dana 30. rujna 2016. došlo do prijenosa članstva i nastala je obveza prijenosa doprinosa kako bi se osigurala sredstva tužitelju za osiguranje prenesenih depozita...“ je valjana budući da je sud ovlašten po službenoj dužnosti izvršiti uvid u sudski registar.

13. Tuženik dalje u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud tužitelju na temelju pogrešne primjene materijalnog prava dosudio iznos od čak 491.303,98 kn jer da su dvije rate plaćene nakon 12 mjeseci, a koje prethode prestanku članstva u SOD-u. Nesporno je da je tužitelj utužio iznos koji je tuženik primio od BKS Rijeka tijekom i za razdoblje posljednjih 12 mjeseci članstva što proizlazi iz dostavljenih računa i dokaza o uplatama. Kako je BKS uplatio tuženiku doprinose u iznosu od 1.220.677,49 HRK za posljednjih 12 mjeseci članstva pri tuženiku, tuženik je dužan navedeni iznos zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prenijeti tužitelju.

14. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare navodeći da potraživanje koje traži tužitelj proizlazi iz odnosa osiguranja, a tražbina ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijeva za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala i to temeljem članka 234. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Između tuženika i tužitelja ne postoji odnos osiguranja jer sukladno članku 291. ZOO-a, odnos osiguranja podrazumijeva odnos osiguranika i osiguratelja, a u predmetnom slučaju i tuženik i tužitelj nastupaju kao osiguratelji. Naime, ovdje se radi o izvanugovornom potraživanju i za pitanje primjene materijalnog prava primjenjuje se UREDBA (EZ) br. 864/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) i to članak 10. koji u pogledu neopravdanog bogaćenja upućuje na pravo one države u kojoj je do neopravdanog bogaćenja došlo, a u konkretnom slučaju na pravo Republike Hrvatske i to odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a. Uzevši u obzir navedeno, na potraživanje tužitelja prema tuženiku ne primjenjuje se rok od tri godine, već opći zastarni rok od pet godina koji je propisan člankom 225. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

16. Odlučujući o troškovima postupka pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 12.210,00 kn prema VPS-u od 1.220.677,49 kn (Tbr. 7.1. Tarife), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 14. prosinca 2020., 20. svibnja 2022. i 4. srpnja 2022., svaki u iznosu od po 12.210,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 1. lipnja 2022. i 16. rujna 2022., svako u iznosu od po 12.210,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), dakle ukupno iznos od 85.470,00 kn, uvećano za PDV po stopi od 25% kao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 94.075,00 kn. Međutim neosnovano je priznat tužitelju trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 15.262,50 kn, koji se ne može dosuditi tužitelju osim u slučajevima iz članka 186.a ZPP-a, a o čemu ovdje nije riječ jer tuženik nije Republika Hrvatska.

17. Odbijanjem tuženikove žalbe kao neosnovane, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 4.629,54 eur, na što nije od utjecaja djelomično preinačujuća drugostupanjska presuda u odnosu na odluku o sporednom zahtjevu.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 373. točke 3. u vezi s člankom 166. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na troškove postupka, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

19. Trošak tužiteljevog odgovora na žalbu nije bio nužno potreban, pa je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

20. Na temelju odredaba članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn.

Zagreb, 18. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: 9-30866-7927b

Kontrolni broj: 02876-8c466-b61a3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.