Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-273/2022-25

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u ČK, po sutkinji S. O., u pravnoj stvari tužiteljice M. N., P., M. S., N. …, OIB: … zastupane po punomoćnici S. O., odvjetnici iz ČK protiv tuženika P. M. d.o.o., Zg, U. V. Š.

…, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz OD S, K, B i P iz Zg, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane … … 2024. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana … … 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.5.1. Ugovora o kreditu broj … od dana .. ….2008. godine, u dijelu u kojem je ugovoreno da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize R. A. d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

II/I. Nalaže se tuženiku P. M. d.o.o., Zg, U. V. Š.

…, OIB …, da tužiteljici M. N., P., M. S., N. .., OIB …, isplati iznos od … EUR (…. kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to: od 01. listopada 2005. do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, kako slijedi:

iznos 0,54 EUR (4,08 kuna) od 1. listopad 2005.

iznos 3,58 EUR (27,01 kuna) od 1. studeni 2005.

iznos 10,12 EUR (76,24 kuna) od 1. prosinac 2005.

iznos 13,20 EUR (99,48 kuna) od 1. siječanj 2006.

iznos 6,10 EUR (45,98 kuna) od 1. veljača 2006.

iznos 23,88 EUR (179,89 kuna) od 1. ožujak 2006.

iznos 25,26 EUR (190,30 kuna) od 1. travanj 2006.

iznos 17,76 EUR (133,82 kuna) od 1. svibanj 2006.

iznos 19,91 EUR (150,04 kuna) od 1. lipanj 2006.

iznos 20,61 EUR (155,29 kuna) od 1. srpanj 2006.

iznos 17,20 EUR (129,62 kuna) od 1. kolovoz 2006.

iznos 16,93 EUR (127,54 kuna) od 1. rujan 2006.

iznos 18,18 EUR (136,96 kuna) od 1. listopad 2006.

iznos 16,94 EUR (127,60 kuna) od 1. studeni 2006.

iznos 15,16 EUR (114,19 kuna) od 1. prosinac 2006.

iznos 18,74 EUR (141,18 kuna) od 1. siječanj 2007.

iznos 6,20 EUR (46,73 kuna) od 1. veljača 2007.

iznos 15,59 EUR (117,46 kuna) od 1. ožujak 2007.

iznos 17,03 EUR (128,30 kuna) od 1. travanj 2007.

iznos 18,19 EUR (137,03 kuna) od 1. svibanj 2007.

iznos 20,46 EUR (154,16 kuna) od 1. lipanj 2007.

iznos 24,67 EUR (185,91 kuna) od 1. srpanj 2007.

iznos 27,54 EUR (207,49 kuna) od 1. kolovoz 2007.

iznos 32,05 EUR (241,51 kuna) od 1. rujan 2007.

iznos 34,63 EUR (260,93 kuna) od 1. listopad 2007.

iznos 38,19 EUR (287,72 kuna) od 1. studeni 2007.

iznos 36,87 EUR (277,80 kuna) od 1. prosinac 2007.

iznos 38,83 EUR (292,57 kuna) od 1. siječanj 2008.

iznos 48,41 EUR (364,77 kuna) od 1. veljača 2008.

iznos 47,99 EUR (361,61 kuna) od 1. ožujak 2008.

iznos 60,73 EUR (457,60 kuna) od 1. travanj 2008.

iznos 52,24 EUR (393,61 kuna) od 1. svibanj 2008.

iznos 46,39 EUR (349,52 kuna) od 1. lipanj 2008.

iznos 52,03 EUR (392,01 kuna) od 1. srpanj 2008.

iznos 61,33 EUR (462,06 kuna) od 1. kolovoz 2008.

iznos 74,97 EUR (564,86 kuna) od 1. rujan 2008.

iznos 70,85 EUR (533,80 kuna) od 1. listopad 2008.

iznos 67,11 EUR (505,67 kuna) od 1. studeni 2008.

iznos 60,97 EUR (459,39 kuna) od 1. prosinac 2008.

iznos 61,04 EUR (459,94 kuna) od 1. siječanj 2009.

iznos 65,62 EUR (494,39 kuna) od 1. veljača 2009.

iznos 69,75 EUR (525,50 kuna) od 1. ožujak 2009.

iznos 70,59 EUR (531,85 kuna) od 1. travanj 2009.

iznos 68,79 EUR (518,31 kuna) od 1. svibanj 2009.

iznos 68,10 EUR (513,09 kuna) od 1. lipanj 2009.

iznos 70,45 EUR (530,83 kuna) od 1. srpanj 2009.

iznos 70,64 EUR (532,20 kuna) od 1. kolovoz 2009.

iznos 68,84 EUR (518,65 kuna) od 1. rujan 2009.

iznos 67,51 EUR (508,68 kuna) od 1. listopad 2009.

iznos 62,66 EUR (472,12 kuna) od 1. studeni 2009.

iznos 68,68 EUR (517,46 kuna) od 1. prosinac 2009.

iznos 69,43 EUR (523,09 kuna) od 1. siječanj 2010.

iznos 68,77 EUR (518,16 kuna) od 1. veljača 2010.

iznos 61,66 EUR (464,58 kuna) od 1. ožujak 2010.

iznos 64,94 EUR (489,32 kuna) od 1. travanj 2010.

iznos 65,57 EUR (494,04 kuna) od 1. svibanj 2010.

iznos 69,32 EUR (522,27 kuna) od 1. lipanj 2010.

iznos 61,24 EUR (461,38 kuna) od 1. srpanj 2010.

iznos 61,79 EUR (465,58 kuna) od 1. kolovoz 2010.

iznos 62,91 EUR (473,96 kuna) od 1. rujan 2010.

iznos 62,36 EUR (469,85 kuna) od 1. listopad 2010.

iznos 64,49 EUR (485,90 kuna) od 1. studeni 2010.

iznos 66,39 EUR (500,21 kuna) od 1. prosinac 2010.

iznos 66,50 EUR (501,01 kuna) od 1. siječanj 2011.

iznos 68,82 EUR (518,55 kuna) od 1. veljača 2011.

iznos 66,50 EUR (501,06 kuna) od 1. ožujak 2011.

iznos 75,33 EUR (567,60 kuna) od 1. travanj 2011.

iznos 77,25 EUR (582,01 kuna) od 1. svibanj 2011.

iznos 75,67 EUR (570,15 kuna) od 1. lipanj 2011.

iznos 73,09 EUR (550,71 kuna) od 1. srpanj 2011.

iznos 74,27 EUR (559,57 kuna) od 1. kolovoz 2011.

iznos 75,77 EUR (570,92 kuna) od 1. rujan 2011.

iznos 76,69 EUR (577,84 kuna) od 1. listopad 2011.

iznos 76,78 EUR (578,49 kuna) od 1. studeni 2011.

iznos 77,08 EUR (580,77 kuna) od 1. prosinac 2011.

iznos 80,28 EUR (604,88 kuna) od 1. siječanj 2012.

iznos 80,28 EUR (604,85 kuna) od 1. veljača 2012.

iznos 75,90 EUR (571,84 kuna) od 1. ožujak 2012.

iznos 75,85 EUR (571,46 kuna) od 1. travanj 2012.

iznos 76,11 EUR (573,43 kuna) od 1. svibanj 2012.

iznos 76,11 EUR (573,43 kuna) od 1. lipanj 2012.

iznos 75,78 EUR (571,00 kuna) od 1. srpanj 2012.

iznos 75,78 EUR (571,00 kuna) od 1. kolovoz 2012.

iznos 75,78 EUR (571,00 kuna) od 1. rujan 2012.

II/II. Tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, a za isplatu iznosa od 1,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupaka postupka u iznosu od ….. EUR sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan … … a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan … …a te godine tekućom od … … 2024. sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana … …. 2022. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi se navodi da dana .. …2008. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, sklopljen je ugovor o kreditu broj … sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini, solemniziran od strane javnog bilježnika I. K. iz Čk, broj: …-…/…, od dana .. ….2008 (u daljnjem tekstu: …), sa namjenom financiranja kupnje vozila; da u ugovoru o kreditu i pripadajućem Sporazumu, tužiteljica je navedena kao K. M., M. S., P., M., JMBG ….; da temeljem Ugovora o kreditu broj …, tužiteljici je odobren i stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od ….. CHF prema prodajnom tečaju za devize R. A. d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja; da odredbom članka …. Ugovora o kreditu utvrđeno je da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize R. A. d.d., Zg, za CHF vrijedećem na dan plaćanja; da tužiteljica kao prosječni potrošač nije imala saznanja o riziku ugovaranja kredita u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak vezano za intervalutarne promjene, zbog čega joj je bila nerazumljiva ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, jer da tuženik u vrijeme i prije zaključenja Ugovora nije informirao tužiteljicu o općem riziku vezanim za valutnu klauzulu kao ni o činjenici da je veći rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak odnosno da je izvjestan rast švicarskog franka; te da zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, tužiteljica je temeljem Ugovora više platila iznos od ….. kune.

1.2. Slijedom naprijed navedenog, tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica traži utvrđenje da je ništetna odredba čl.5.1. Ugovora o kreditu broj …. od dana …..2008. godine, u dijelu u kojem je ugovoreno da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize R. A. d.d., Zg, za CHF vrijedećem na dan plaćanja (točka 1. tužbenog zahtjeva); da naloži se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od … kuna (… EUR) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana (točka 2. tužbenog zahtjeva); te da naloži se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupaka postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude sve do isplate, u roku od 15 dana (točka 3. tužbenog zahtjeva).

2. U danom odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja. Tuženik ističe i prigovor aktivne legitimacije.

2.1. Usprkos istaknutim prigovorima, tuženik se opreza radi očituje na tužbu te u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, te kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tuženik osporava primjenu Zakona o zaštiti potrošača na konkretan slučaj, a dodatno, kad bi se ZZP i primjenjivao, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 53. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Također tuženik navodi da je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni, da štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu, što tuženik dokazuje i dostavom primjerka ugovora o kreditu sklopljenog s valutom u EUR, te tuženik ističe da je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji viceguverner HNB-a B. V. prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru, da dakle, očito je kako se godinama prije nego što je tužitelj zaključio predmetni ugovor raspravljalo u javnom prostoru o stabilnosti CHF valute i njezinom značaju za korisnike kredita u istoj te je isto tako s navedenim informacijama raspolagao i tužitelj, te da tuženik je povrh svega, upravo na traženje klijenata počeo nuditi ugovore u CHF valuti, objašnjavajući svakom kupcu i klijentu kako predmetna valuta nije stabilna te ne može garantirati njezinu stabilnost, da drugim riječima, tužitelj je taj koji je tražio od tuženika financiranje kredita u valuti CHF! Nastavno tužitelj ukazuje sudu na standard dužne pažnje i informiranost „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud EU koji ne podrazumijeva potrošača koji se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Tuženik u cijelosti osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje u točki II. petita. Također se navodi da tuženik nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u Republici A.koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti, a navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema važećoj valuti CHF-a.

2.2. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužiteljica je, osporavajući navode iz odgovora na tužbu, ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Tuženik je ostao kod svih navoda i prigovora iz odgovora na tužbu.

5. Podneskom od … … 2023., zaprimljenim kod suda dana .. … 2023., tužiteljica je, pozivajući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, uredila tužbeni zahtjev, tako da i nadalje pod točkom 1. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl.5.1. predmetnog Ugovora; zatim pod točkom 2. tužbenog zahtjeva sada potražuje isplatu iznosa od …. EUR / …. kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate; te pod točkom 3. tužbenog zahtjeva naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

6. Očitujući se na prednje navedeni podnesak tužiteljice, tuženik se protivi učinjenom povlačenju, odnosno ne pristaje na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti zahtjev tužitelja, odnosno odbiti djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od .. ...2008. (listovi br. ..-.. spisa), Ugovor br. … od … ….2008. solemniziran po javnom bilježniku I. K. iz Čk dana .. ...2008. pod brojem: ..-…/.. (listovi br. ….spisa), Pregled izvršenih uplata po kreditu (listovi br. ..-.. spisa) i Promjene kamatne stope za Ugovor br. … (list br. .. spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: primjerke Ugovora o kreditu u EUR i Ugovora o kreditu u EUR s Planom otplate (listovi br. ..-.. spisa), te stručnu literaturu, novinske članke i sudsku praksu (listovi br. ..-.. spisa); dokumentaciju priloženu od strane tužiteljice: Izvadak iz sudskog registra za tuženika od .. ….2022. (listovi br. ..-.. spisa); kao i po tuženiku priloženu sudsku praksu (listovi br. ..-.. spisa);

7.1. Nadalje je provedeno saslušanje svjedoka M. P. i D. B., te saslušanje tužiteljice.

7.2. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo, N. J. iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čk te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka od .. ...2023. (listovi br. ..-… spisa).

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen je u cijelosti osnovanim.

9. Nedvojbeno je da je dana .. … 2008. zaključen Ugovor br. … između ovdje tuženika P. M. d.o.o., Zg, V. Š.

…, kao davatelja kredita, te K. M. iz P., M. .., JMBG: … kao korisnice kredita, a po kojem je Ugovoru N. D. iz P., N. …, bio jamac platac.

10. Iz sadržaja predmetnog Ugovora razvidno je da se radi o kreditu za financiranje kupnje osobnog vozila Š., O., Tour 1.6, kod trgovca A. kuća J. iz Čk, u iznosu od … CHF, u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize R.A. d.d. Zg, za CHF vrijedećem na dan plaćanja, uz ugovorenu nominalnu godišnju kamatnu stopu od …% godišnje, sa rokom otplate …mjeseca i to u jednakim mjesečnim obrocima od … CHF, a glede plaćanja obveza po predmetnom kreditu u čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu utvrđeno je da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize R. A. d.d., Zg, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

11. U daljnjoj dokumentaciji priloženoj u spis: Pregledu izvršenih uplata po kreditu i Promjenama kamatne stope za Ugovor br. …, a vjerodostojnost koje dokumentacije tuženik ne spori, kao dužnik po predmetnom Ugovoru o kreditu navodi se N. M., OIB: …, ovdje tužiteljica. Stoga je nedvojbeno da je upravo tužiteljica ranije prezimena K. i sa adresom P., M. … a sada prezimena N. i sa adresom P., N. …, sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu korisnika kredita.

12. Prema definiciji iz članka 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Shodno prednje iznesenom, nedvojbeno je da tužiteljica ugovorna strana, i to potrošač iz predmetnog Ugovora o kreditu, pa stoga i aktivno legitimirana tražiti zaštitu svojih prava kao potrošača iz tog Ugovora, a uslijed čega je po tuženiku istaknuti prigovor aktivne legitimacije utvrđen neosnovanim.

14. Osnovom ranije izloženog, nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.

15. Odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15.1. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, odredbom članka 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, a prema odredbi članka 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

15.2. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

16. Prema odredbi čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

17. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO-a propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, prema odredbi članka 7. ZOO-a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO- propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

18. Odredbom čl. 320. ZOO-a propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema naprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

18.1. Odredbom članka 322. ZOO-a je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18.2. Sukladno odredbi članka 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Prema presudi Europskog suda pravde broj C-../.. od .. 2014. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

20. Tužiteljica je saslušana u svojstvu stranke iskazala da podnijela je tužbu iz razloga što je njoj rata kredita povisila se za nekih … … kn, da dok je vidjela da joj je rata porasla, dobivala je uplatnice, zvala je u P. i oni su joj rekli da prema tečaju švicarca takav je iznos rate, te da onda je pratila tečaj svaki mjesec i tako su joj dolazile uplatnice po tom tečaju na dan. Dalje iskazala da dok je kupovala auto, odlučili su se za A. kuću J.u Čk odabrali su auto, i kad je ona pitala za kredit u kojoj banci bi bio kredit onda joj je u J. bilo rečeno da postoji P. M., znači nije imala mogućnost nikakve druge banke, odabir druge banke, a da kad je pitala za kako će biti kredit, da rečeno joj je da će biti u švicarcima da je to trenutno najpovoljnije, te da suprug i ona su dali dokumente, svoje podatke, uzeli kredit na .. godina. Na pitanje svoje punomoćnice kako se sklapao ugovor o kreditu da li je pregovarala o nečemu s prodavateljem odnosno osobom koja je realizirala kredit, tužiteljica je odgovorila da pregovarala nije, samo su dali podatke za ugovor koji je bio napravljen prema nekakvoj špranci, kojega je prvi put pročitala kod javnog bilježnika. Na pitanje a gdje se onda sklapao taj ugovor o kreditu, odgovorila je da potpisala ga je kod javnog bilježnika u Čk, tu u sudskoj ulici. Na pitanje da li joj je ponuđena još koja valutna klauzula odgovorila je da ne, samo švicarac. Na pitanje da li joj je kod sklapanja ugovora objašnjeno što znači valutna klauzula, odgovorila je da da, iznos na dan tečaja, to je znala i prije. Na pitanje da li ju je netko upozorio da je sklapanje ugovora s valutnom klauzulom švicarca riskantno, odgovorila je da je nitko nije upozorio, bilo je najpovoljnije u to vrijeme. Na pitanje zamjenice punomoćnika tuženika je li pročitala ugovor prije potpisivanja, odgovorila je da pročitala ga je kod javnog bilježnika dok ga je potpisala. Na pitanje je li joj javni bilježnik pročitao ugovor, odgovorila je da sama ga je čitala, ona i suprug, sve je pročitala. Na pitanje je li ovjerila ugovor kod javnog bilježnika, odgovorila je da je. Na pitanje je li joj tuženik odredio kakav rok u kojem je morala vratiti potpisani ugovor, odgovorila je da je svoj primjerak dobila nakon potpisa kod bilježnika, a za ostale primjerke ne sjeća se sad točno, da zna da u Porsche nije nosila ništa, a da li je nosila u A.k. J. sad se više ne sjeća. Na pitanje koliko je vremena prošlo od odabira vozila do potpisivanja predmetnog ugovora, odgovorila je da nije sigurna, ali misli da je bilo oko mjesec dana, ne sjeća se točno. Na pitanje je li pitala može li sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u euru, odgovorila je da joj je bilo rečeno da samo u švicarcima, da pitala je da li može u eurima, bilo joj je rečeno da samo u švicarcima i Porsche mobiliti. Na pitanje je li pitala zašto, odgovorila je da je, da oni imaju P. m., da nemaju preko banke i da je samo švicarski franak. Na pitanje je li tuženiku dostavljala kakvu dokumentaciju, odgovorila je da ona osobno nije, ona je dokumentaciju predala J., a sve ostalo je riješio J., u Zg nije išla. Na pitanje je li tuženik odnosno P. m. od nje zahtijevao dostavu dokumentacije, odgovorila da iz P. m. ona nikog ne pozna i sa P. m. nije kontaktirala, odnosno zvala ih je samo jednom dok je vidjela da joj je iznos rate kredita porastao. Na pitanje je li joj poznato da se tečajevi stranih valuta mijenjanju, odgovorila je da je. Na pitanje je li joj tko garantirao da se tečaj neće mijenjati, odgovorila je da kako bi joj garantirao kad zna da je plaćanje na dan kakav je tečaj. Na pitanje koliko je dugo plaćala ugovorenu ratu prije povećanja anuiteta, odgovorila je da nije sigurna, misli da godinu dana, ali ne bi htjela krivu informaciju dati. Na pitanje je li joj iz ugovora sve bilo jasno, odgovorila je da je.

21. Iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno je da isti pri ugovaranju predmetnog kredita nisu sudjelovali.

21.1. Svjedok M. P.iskazao je da je zaposlenik ovdje tuženika P. M. d.o.o. Zg, zadnjih .. godina. Na pitanje da li mu je poznato nešto konkretno o ugovaranju ovdje predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između P. M. d.o.o. Z. kao davatelja kredita, te ovdje tužiteljice M. N., tada prezimena K., kao korisnika kredita, uz sudjelovanje D. N. kako jamca platca, a u svrhu financiranja kupnje vozila marke Š. O. kupljenog u AC J.u Čk, koji ugovor o kreditu je sklopljen dana ….2008., odgovorio je da ne. Na pitanje da navede na kojim poslovima radi u P. M. d.o.o, odnosno je radio 2008. i gdje, odgovorio je da znači radio je kao vanjska služba, i njegov posao je bio edukacija prodavača vezano za njihove proizvode, dalje navodeći da u to vrijeme im je euro bio primarna valuta, a tržište je tražilo financiranje u švicarskim francima, pa su uveli novi proizvod, financiranje u francima, te da edukacija se sastojala od obilaska auto salona i posjeta prodajnim savjetnicima, prodavače bi educirali u smislu kako prezentirati proizvod, koja je potrebna dokumentacija i kreditna sposobnost stranke i da obilazak prodavača je bio barem jedan puta tjedno. Na pitanje zamj. pun. tuženika, s obzirom na ugovore o kreditu, 2008. i u to vrijeme, koje su mogućnosti postojale, što se tiče valutne klauzule, odgovorio je da stranka je dobila ponudu u eurima, i francima švicarskim. Na pitanje, prema njegovom saznanju jesu li se klijentima predočavali obračuni rata u eurima i francima, odgovorio je da da, predočavali su se u eurima i francima, a stranke bi se odlučile za franak, jer im je bila niža rata i bila im je potrebna manja kreditna sposobnost. Na pitanje, u vezi spomenutog da je bila manja, rata, zna li zašto, da malo pojasni to, odgovorio je da kamata se sastojala od njihove fiksne marže, libora koji je u to vrijeme bio niži od euribora, i pdv-a na kamate, a na pitanje utječe li libor na kamatu, a posljedično i na ratu, odgovorio je da da. Na pitanje suda, zar se to nije odnosilo i na kredite nuđene u eurima, odgovorio je da euro je bio skuplji, jer se tamo kamata nije vezala za libor, nego za euribor koji je bio viši, u odnosu na libor. Na pitanje vežu li se za valutu, odgovorio je da euribor se veže za euro, a libor za franak, odnoso CHF. Na pitanje zamj. pun. tuženika je li ikada dao ili dobio uputu da educira prodavače da nude ugovore u CHF, umjesto euro valuti, odgovorio je da nisu, jer im je euro bila primarna valuta uvijek. Na pitanje je li mu poznato u kojoj se valuti zaduživao tuženik, tj. njegov poslodavac, odgovorio je da je, za kredite u eurima su se zaduživali u eurima, za kredite u CHF u CHF, u njihovoj matičnoj banci P. banka A.. Na pitanje jesu li klijenti koji dođu u auto salon imali mogućnosti kontaktiranja njega osobno, odnosno tuženika, i ako da, na koji način, odgovorio je da mogli su ih kontaktirati putem maila, telefona, ili dogovoriti sastanak u auto salonu. Na pitanje koliko otprilike traje proces sklapanja ugovora, tj. ima li klijent neki rok ograničeni u kojem mora vratiti potpisani ugovor o kreditu, odgovorio je da obrada bi trajala 5 do 7 radnih dana, tada bi ugovore slali u auto kuću, i kupac bi ih trebao ovjeriti kod bilježnika u roku od 30 dana, ukoliko ih ne bi vratio u roku od 30 dana, smatrali bi da je odustao. Na pitanje zna li eventualno, za slučajeve kad bi se ugovorne odredbe u smislu ugovora o kreditu, mijenjale ili uklanjale na zahtjev klijenta, odgovorio je da zna, a na pitanje je li ja imao takav slučaj, odgovorio je da imao je, gdje je stranka željela da se neke stvari izmjene, te da oni bi kontaktirali njihovu pravnu službu, ako bi to bilo moguće, prilagodili bi želje stranci. Na pitanje je li ikada govorio prodavačima u auto kućama, ili on osobno govorio klijentima da je tečaj CHF-a siguran, odnosno da se nikada ne mijenja, odgovorio je da ne, da stranci bi uvijek rekli da iznos rate je vezan za prodajni tečaj R., za CHF na dan plaćanja. Na pitanje pun. tužiteljice tko je izrađivao ugovore o kreditu, odgovorio je da oni, P. M., konkretno ugovorni odjel, koji se nalazi u zagrebu. Na pitanje suda, u svezi sa prednje spomenutom situacijom, kada su se na zahtjev klijenta izmijenile određene odredbe ugovora o kreditu, može li navesti na što su se te izmijenjene odredbe odnosile, odgovorio je da to se može odnositi na datum dospijeća rata, opći uvjeti, plaćanja poreza, cestarina, osiguranja, obrade štete.

21.2. Svjedok D. B. iskazao je da on je zaposlenik A. J. iz Čk, te da on je radio u AC J u vrijeme zaključenja ovih ugovora o kreditu, zaključenog .. ...2008., no da tužiteljicu ne poznaje, te da mu okolnosti ugovaranja ugovora o kreditu zaključenog između P. M. d.o.o. Z. kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnika kredita, a u svrhu financiranja kupnje vozila Š. O. od trgovca A. J. Čk, nisu poznate. Na pitanje da li je u to vrijeme A. k. J. inače imala dogovor sa P. M. d.o.o. Zagreb vezano za financiranje kupnje vozila u A. kući J., odgovorio je da je, a na pitanje može li opisati okolnosti realizacije kredita u P. M. u to vrijeme, odgovorio je pa slično kao i danas, znači kupac dođe kod njih u auto salon, odabere vozilo koje mu odgovara i onda odabere prodajnog savjetnika u njihovoj firmi koji mu ponudi uvjete financiranja i sve informacije koje su potrebne oko samog vozila i samog financiranja, koje je aktualno, da imaju uvijek više varijanti, a da u ono vrijeme je bio P. M. i P. leasing, koji se leasing nudio uglavnom pravnim osobama. Na pitanje da li mu je poznato kakve je sve kredite P. M. nudio u to vrijeme, obzirom na valutu, odgovorio je da euro i švicarski franak. Na pitanje može li navesti tko je dogovarao uvjete kreditiranja između P. mobilitija i korisnika kredita za kupnju vozila, odgovorio je da same uvjete prodaje automobila je dogovarao prodajni savjetnik sa kupcem, a uvjete kredita, to su dobili kao i danas, od P. l. danas, a onda od P. M., koje su oni imali za kupnju vozila, a na pitanje da li je u toj ponudi bilo više mogućnosti izbora kredita, odgovorio je da rok trajanja, kamata i valuta eventualno. Na pitanje zamj. pun. tuženika je li klijent mogao direktno kontaktirati P. M. u slučaju nejasnoća, odgovorio je da misli da je mogao. Na pitanje je li mu P M. dao ikada uputu da mora prezentirati kredite u švicarcima, a ne u eurima, odgovorio je da ne, da uvijek su dali ponudu, a stranka si je sama mogla birati što je bilo povoljnije, kao i danas. Na pitanje je li ikada nagovarao potencijalnog klijenta da sklopi ugovor u švicarcima, a ne u eurima, odgovorio je da ne. Na pitanje je li ikada klijentima govorio da se tečaj neće mijenjati, da će ostati isti tijekom otplate, odgovorio je da ne. Na pitanje jesu li njegovi kolege dobili iste upute za rad kao i on, odnosno ima li saznanja da li su postupali isto kao i on, odgovorio je da svi su radili otprilike isto. Na pitanje pun. tužiteljice da li je on bio prodajni savjetnik ili financijski savjetnik, odgovorio je da prodajni savjetnik. Na pitanje suda tko je pripremao, izrađivao ugovore o kreditima, odgovorio je da banka, odnosno leasing, tj. tada P. M.. Na pitanje gdje se je potpisivao ugovor o kreditu, odgovorio je da sad nije siguran, danas zna da jedan dio ide k bilježniku, a ostalo se u salonu potpisuje, tako da ugovor o kreditu sa P. M. potpisivao se kod njih u salonu, ako je trebala ovjera, onda se išlo k javnom bilježniku. Na pitanje da li je kupcima vozila, a kao korisnicima kredita u salonu čitao odredbe ugovora o kreditu, odgovorio je da ne. Na pitanje da li je davao klijentima da pročitaju ugovor o kreditu, odgovorio je da prije potpisivanja svatko je dobio ugovor na čitanje, i onda su potpisali.

22. Nesporno je da je tužiteljica potpisala predmetni Ugovor. Međutim, nedvojbena je činjenica da je Ugovor sačinio i pripremio za potpis upravo tuženik, te da radilo se o tipskom ugovoru o kreditu, a da tužiteljica i tuženik kao ugovorne strane o pojedinačnim odredbama toga Ugovora nisu posebno pregovarali. Naime, uvjet pojedinačnog pregovaranja bio bi ispunjen kada bi tužiteljica imala stvarnu mogućnost utjecati na sadržaj odredbi odnosno ishoditi promjenu pojedinih, od strane tuženika ponuđenih odredaba ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik nije dokazao da je tužiteljici na razumljiv i jasan način pojašnjeno značenje valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF.

23. Stoga sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je prilikom ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici dao sve relevantne informacije osnovom kojih bi tužiteljica bila u mogućnosti donijeti promišljenu odluku o preuzimanju obveza po predmetnom kreditu ugovorenom uz valutnu klauzulu u CHF.

24. Kako se o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, ukazuje se da pri zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije ovdje tužiteljicu kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača.

25. Naime, tuženik je prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustio informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama odnosno o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, da je rast tečaja CHF u kontekstu uvođenja Eurozone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja CHF, te je još veći i zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a i neizvjestan je iznos i glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti u CHF što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.

26. Odredbom čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i člankom 87. st. 1. ZZP/03 odnosno člankom 102. st. 1. ZZP/07, koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu odnosno tijekom otplate kredita po istom. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužiteljica kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

27. Shodno svemu prednje iznesenom, nedvojbeno je da je u tužbi naznačena ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu CHF, nepoštena i time ništetna.

28. Zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih odnosno neosnovano plaćenih iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu restitucijski je zahtjev kao posljedica činjenice da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za CHF, ništetna. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine, a u konkretnom slučaju tužiteljici je plaćanjem anuiteta otplate kredita obračunatih u skladu s prednje utvrđenom ništetnom odredbom predmetnog Ugovora o kreditu, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

29. Nedvojbeno je da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen. No valja navesti kako odredbama ZOO-a nisu propisana ograničenja za postavljanje restitucijskog zahtjeva u slučaju da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen (izvršen), jer ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.).

30. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

31. U presudi F. G. N. i A.M. P. M. protiv C. B. i B. B. V. A. SA u spojenim predmetima C./., C-./. i C-./. Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

32. Obzirom da je čl. 87. ZZP/07 propisano da nepoštena ugovorna odredba je ništava (st. 1.), a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.), te odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez navedene ništetne odredbe (presumpcija da nepoštena odredba nije nikad ni bila ugovorena). U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označena odredba a bez koje ugovor može i nadalje egzistirati.

33. Kako je ugovorna odredba predmetnog Ugovora, a koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetna, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ugovorne odredbe Ugovora primio, a što je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 1111. ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U ovoj pravnoj stvari tuženik je kao stjecatelj nepošten od samog dana sklapanja Ugovora jer je, kako je prethodno rečeno, utvrđeno da je riječ o nepošteno ugovorenoj valutnoj klauzuli.

34. Nalazom i mišljenjem imenovanog sudskog vještaka N. J. utvrđeno je da tužiteljica je tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od ….2005. do ...2012. godine više platila …. EUR (… kuna), koja je razlika iskazana u pojedinačnim mjesečnim iznosima u danom zaključku iz Nalaza i mišljenja vještaka.

35. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka, jer je dan stručno i objektivno, na temelju dokumentacije u spisu i u skladu s povjerenim mu zadatkom vještačenja, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

36. Shodno iznesenom, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od … EUR (… kuna).

37. Osnovom odredbe članka 1115. ZOO-a tužiteljici na navedeni glavnični iznos pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dospijeća pojedinačnih preplaćenih odnosno neosnovano plaćenih iznosa navedenih u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice /u skladu s danim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka/, do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

38. U odnosu na prigovor zastare sud ističe kako se prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, što znači da ne podliježe zastarnim rokovima, dok na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. st. 1. ZOO-a). Imajući navedene odredbe u vidu deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti prednje naznačenih spornih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu nije u zastari. Neosnovan je prigovor zastare i u odnosu na novčani tužbeni zahtjev tužitelja, budući u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja zastara nije nastupila jer je u ovom slučaju tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje novčane obveze tek kad se utvrdi da je sporna odredba ugovora ništetna (čl. 215. st. 1. ZOO-a), a kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u Zaključku sa svoje sjednice od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a isti stav o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito proizlazi i iz pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda održane 31. siječnja 2022. Kod instituta stjecanja bez osnove zakon ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a koji petogodišnji zastarni rok u smislu prednje izloženog bi počeo tek od pravomoćnosti sudske presude kojom se u ovom sudskom postupku utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu, pa stoga u konkretnom slučaju zastara nije ni počela teći.

39. Na temelju svega iznesenoga, konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF, te za isplatu preplaćenog osnovom te ništetne ugovorne odredbe u ukupnom iznosu od … EUR (…. kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u cijelosti je usvojen, kako je to odlučeno u točkama

I. i II/I. izreke presude.

40. U odnosu na preostali dio prvotno utuženog novčanog iznosa, od … EUR (… EUR - … EUR) sa zakonskom zateznom kamatom, koji tužiteljica više ne potražuje, sud utvrđuje da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, no kako se tuženik tom djelomičnom povlačenju tužbe usprotivio, tužiteljica je sa navedenim iznosom odbijena, kako je to odlučeno u točci II/II. izreke presude.

41. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 5. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa).

41.1. Tužiteljica je sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti, dok u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi, slijedom čega tužiteljici pripada pravo na naknadu 100% opravdanih troškova postupka.

41.2. Tužiteljici su priznati troškovi sastava tužbe od ….2022. u iznosu od … EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 10.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 30.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 9.1.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 15.2.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 6.4.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 6.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 17.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 6.3.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 1.800,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 450,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,00 EUR, ukupno 2.545,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja s kojim je visina troškova određena pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

Čakovec,

…. 2024.

Sutkinja:

S. O.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužiteljica po punomoćnici

2. tuženik po punomoćniku