Broj: P-1858/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Željku Radačić, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Š., , OIB:…, zastupan po punomoćnici A.B., odvjetnici iz Š., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., , OIB:…, Uprava S., zastupan po pun. I. M., mag. iur., djelatnici tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 04. ožujka 2024.g. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja B. B., odvjetnika iz Š. i punomoćnice tuženika I. M., mag.iur., te po objavi odluke od dana 18. travnja 2024.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj M. V. iz Š., OIB: … vlasnik nekretnina čest. zem. 876/195 i čest. zem. 876/196 K.O. Č. za cijelo, pa se tužitelj ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodoban izbris istog prava sa imena: H. Š. d.o.o., Uprava ..Š.

"

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P-2954/2013 od dana 27. studenog 2014.g. (postala pravomoćnom dana 15. lipnja 2015.g.) tužitelj stekao pravo vlasništva dijela nekretnine oznake čest. zem. 876/1 Z.U. 775 K.O. Č. označenog na geodetskoj skici slovima A-B-C-D-E-A u površini od 1888 m2, izrađene od strane G. d.o.o. D. Nakon toga, prijavnim listom da je predmetna nekretnina cijepana te su formirane nove čest. zem. 876/195 i čest. zem. 876/196 sve K.O. Č.. Tužitelj da je navedenom presudom utvrđen vlasnikom dijela predmetne nekretnine, a prijavnim listovima su formirane nove čest. zem. i to čest. zem. 876/195 i čest. zem. 876/196 obje K.O. Č. Tužitelj da je u tom postupku ishodio presudu u odnosu na R. H. kao tuženika, ali da je u zemljišnoj knjizi ovog suda još uvijek kao vlasnik upisan tuženik H. š., pa da tužitelj smatra da nije potrebno voditi postupak u odnosu na RH i da će tuženik priznati vlasništvo predmetnih nekretnina tužitelju za cijelo. Dakle, tužitelj da je od naprijed navedenog, točno određenog dijela čest. zem. 876/1 K.O. Č., u upravnom postupku kod Uprave za katastarske i geodetske poslove u Š., formirao predmetne nekretnine na način da su iste dobile broj 876/195 i 876/196, obje K.O. Č., odnosno cijepane prijavnim listom kako je naprijed opisano. Kako tužitelj ima pravni interes srediti zemljišno-knjižno stanje predmetne nekretnine, to je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev pobliže naveden u izreci.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je R. H. vlasnik predmeta spora, a što da je razvidno iz zemljišnoknjižnog uloška br. 2232 zemljišne knjige ovog suda. Člankom 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN br. 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990.g. da je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju R. H., osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu. Dakle, da je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena 16. listopada 1990.g., te su od tog dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo društveno vlasništvo postali temeljem samog zakona vlasništvo R. H. Takvo stajalište da je zauzeo Vrhovni sud R. H. u svojim odlukama Rev-450/2011-2, Rev-2053/2010-2, Rev-208/2007-2, te Visoki trgovački sud R. H. u odluci Pž-2762/2015-3. Člankom 16. Zakona o šumama (NN br. 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020) da je propisano da šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu R. H. gospodari javni šumoposjednik, pa da tuženik šumama i šumskim zemljištem samo gospodari i nema pravo vlasništva. Matična nekretnina katastarske oznake čest. zem. 876 K.O. Č. s površinom od 5293246 m2 da je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem šibenskog užeg područja krša za razdoblje od 1981-1990.g., a dio čest. zem. 876/1 K.O. Č. s površinom od 5276921 m2 (suposjed državna imovina, O. V.) da je obuhvaćen izvanrednom revizijom Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu "H." za razdoblje od 01.01.2012.g. do 31.12. 2021.g. H. š. d.o.o. da su još 17. veljače 2005.g. putem Šumarije Š. predložile Općinskom državnom odvjetništvu u Š., građanskoupravnom odjelu da se predmetna čestica uknjiži na R. H., a isti prijedlog da je upućen i 27. rujna 2022.g. povodom predmeta P- 1653/2022 u postupku utvrđenja prava vlasništva u kojem je tuženik bio pasivno legitimiran. Nadalje ističe kako iz historijata tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a prvenstveno jer nisu priloženi dokazi koji bi potkrijepili navode tužitelja o posjedovanju predmetne nekretnine nastavno na svoje prednike, već da se tužitelj samo poziva na ishođenu presudu Općinskog suda u Š. br. P-2954/13 od dana 27. studenog 2014.g. Također da tužitelj nije naveo ni činjenice niti predložio dokaze kojima bi dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti, posebno što je znao ili morao znati ili s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetne nekretnine, tim više što u zemljišnoj knjizi nije bio upisan ni on ni njegovi preci kao vlasnici, pa se ne može smatrati poštenim posjednikom nekretnina te ih nije mogao steći dosjelošću. Predložio je donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U postupku sud je izveo dokaz pregledom presude ovog suda broj P-2054/2013 od dana 27. studenog 2014. g. kao i pregledom cjelokupnog spisa broja P-2054/2013 kao i svih dokaza izvedenih u tom postupku kako pisanih tako i personalnih, posebice čitanjem zapisnika s očevida od dana 26. svibnja 2014.g.,a na kojem su saslušani svjedoci D. E., J. T., B. M. i B. E. te tužitelj M. V., kao i zapisnika od dana 20. listopada 2014.g., na kojem je saslušan svjedok S. E., pregledom prijavnih listova za zemljišnu knjigu ( strana spisa 4865), kao i pregledom e -zemljišne knjige.

4. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva nekretnina katastarske oznake čest. br. 876/195 i čest. br. 876/196 sve K.O. Č., uz istovremeni izbris postojećeg upisa.

7. Pregledom spisa ovog suda br. P-2054/2013 utvrđeno je da je po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja M. V. protiv tuženika R. H. vođen pred ovim sudom parnični postupak koji je pravomoćno okončan presudom br. P-2054/2013 od dana 27. studenog 2014.g. (potvrđena presudom Županijskog suda u Š. br. Gž-43/2015-2 od dana 15. lipnja 2015.g.) i kojom je utvrđeno da je tužitelj M. V. temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je sklopio sa vanknjižnim vlasnicima stekao pravo vlasništva dijela čest. zem. 876/1 upisane u Z.U. 775 K.O. Č., narodnog imena "O.", površine 1888 m2, a što je na skici lica mjesta od 18. srpnja 2014. godine izrađenoj po G… d.o.o. D. označeno slovima A-B-CD-E-A.

8. Pregledom zemljišne knjige ovog suda za K.O. Č. kao i prijavnih listova Z3447/17 i Z-5326/17 utvrđeno je da je u Z.U. 775 na utuženim nekretninama katastarske oznake čest. br 876/195 kuća, dvorište površine 1041 m2 i čest br. 876/196 pašnjak, površine 847 m2 upisano pravo vlasništva na ime tuženika H. š. d.o.o., Uprava Šuma Podružnica S., Šumarija Š. za cijelo, te da su navedene nekretnine nastale parceliranjem-cijepanjem matične nekretnine oznake čest. br. 876/1 K.O. Č. temeljem prijavnog lista br. UPI-932-0717-02/130 od 18.04.2016. ( Z3447/17) i prijavnog lista br. UPI-932-07/17-02-249 od 18.04.2016. (Z-5326/17), dok je pregledom skice mjesta očevida od dana 18.07.2014. g. izrađene po dipl. ing. geod. Z. M. iz G…i d.o.o. D., te izvoda iz katastarskog plana za K.O. Č. priloženih prijavnim listovima, te njihovom usporedbom, utvrđeno da fizički dio matične nekretnine br. 876/1 K.O. Č. označen slovima A-B-C-D-E-A u navedenoj skici mjesta očevida po svom obliku i položaju odgovara novoformiranim nekretninama katastarske oznake čest. br. 876/195 i čest. br. 876/196 K.O. Č. prikazanim na katastarskom planu.

9. Valja napomenuti da pravomoćna presuda br. P-2054/2013 ne proizvodi pravni učinak prema tuženiku u ovom postupku budući isti nije kao tuženik sudjelovao u parničnom postupku pod posl. br. P-2054/2013, ali radi ekonomičnosti ovog postupka uz suglasnost stranaka sud nije izvodio ponovno dokaze očevidom i saslušanjem svjedoka na okolnosti stjecanja prava vlasništva prednika tužitelja utuženih nekretnina koje su nastale parceliranjem matične nekretnine oznake čest. br. 876/1 K.O. Č., već su u ovom postupku pročitani i pregledani dokazi iz predmeta br. P-2054/2013, a u odnosu na prigovor tuženika nedostatka pasivne legitimacije valja istaći da isti nije osnovan, jer se radi o parnici u kojem tužitelj potražuje utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu, a u kojoj parnici tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici odnosno vlasnik nekretnine upisani u zemljišnoj knjizi, a kako je tuženik nesporno upisan kao vlasnik za cijelo na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi, to je isti i pasivno legitimiran u ovoj parnici, a ne Republika Hrvatska koja nije upisana kao vlasnik, pa time niti pasivno legitimirana u ovoj parnici, iako je sudjelovala u parnici br. P-2054/2013 kao tuženik.

10. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog u Š. dana 17. svibnja 2010. g., a istog dana ovjerenog po javnom bilježniku V. V. iz Š. pod posl. br. OV-4749/10 (u spisu P-2054/2013 str.4.) proizlazi da su prodavateljice D. E., T. E. i T. Đ. prodale tužitelju M. V. kao kupcu dio nekretnine oznake čest. zem. 876/1 upisane u Z.U. 775 K.O. Č. u površini od cca 1500 m2 narodnog imena "O.", sa sve 4 strane omeđene suhozidom, koji sa sjeverozapadne strane graniči s putom, a na nekretnini su zasađeni bademi. Stranke su suglasno utvrdile da su prodavateljice opisani dio predmetne nekretnine stekle u suvlasništvo na jednake dijelove (svaka pi 1/3 dijela) nasljeđivanjem iza smrti svog oca odnosno muža R. E., da je ista njihovo izvanknjižno vlasništvo, a prethodno da je dugi niz godina bila u samostalnom i kvalificiranom posjedu pravnih prednika prodavateljica.

11.

11. Iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-458/90 od 24. listopada 1990. g. ( u spisu P- 2054/2013 str. 6.) donesenog iza smrti R. E. sina M. rođenog dana 06. lipnja 1945.g., a preminulog dana 09. svibnja 1990.g. proizlazi da su u postupku iza smrti R. E. njegovim 1  2

i T. E.

nasljednicima proglašene supruga D. E, kći T. E.

12. Iz zapisnika s očevida od dana 26. svibnja 2014.g. u predmetu P-2054/2013 je razvidno da je tom postupku predmetni dio matične nekretnine oznake čest. br. 876/1 K.O. Č. koju je pokazao tužitelj (od koje su parceliranjem formirane utužene nekretnine čest. br. 876/195 i čest. br. 876/196 K.O. Č.) ograđen sa svih strana suhozidom s tim da je sjeverni i južni suhozid u posjedu tužitelja dok su istočni i zapadni suhozid u posjedu jedne polovine tužitelja, a druge u posjedu susjeda.

13. Iz svjedočkih iskaza u predmetu P-2054/2013 proizlazi da su se prednici prodavateljica nalazili oduvijek u posjedu predmetnih nekretnina.

14. Svjedok D .E. (rođ. 1946.g.), prodavateljica po govoru o kupoprodaji je iskazala da se 1972. g. udala za pok. R .E., da po priči njenog muža i svekra M. E., E. posjeduju ovu zemlju još od 1800.g., da nikakvih sporova oko vlasništva nije bilo te da se njezin svekar podijelio sa svojim bratom Ilijom na način da svekru pripada predmetna čestica, a bratu I. susjedna.

15. Svjedok J. T. (rođ. 1936.g.) je iskazao da cijeli svoj život živi u G, da zna da ova zemlja pripada A. E. i njegovom ocu M., da je otac od M. i I. svojim sinovima podijelio ovu zemlju, da se svekar od D. E. zvao M., a njegov otac A., a otac od A .M., da su na ovoj zemlji držali životinje, imali zasađene pitome drače i bajame te da nikad nije čuo da bi bilo spora oko vlasništva ove zemlje.

16. Svjedok B. M. (rođ. 1935.g.) je naveo i da od svog rođenja živi u G., te da zna da je predmetna zemlja oduvijek pripadala E. i to pok. A. i njegovom ocu M. još od doba A.-U. Zna da su se braća podijelila tako da je zemlja do predmetne pripala S E od pok. I, a I. je sin od A E. Nadalje navodi da je sa pok. A zajedno čuvao ovce tako da zna da su upravo oni gradili suhozide te sporova oko vlasništva zemlje nije bilo.

17. Svjedok S. E. (rođ. 1947.g) je naveo da mu je dobro poznato vlasništvo ove nekretnine, jer je ista bila naslijeđe njegovog pradjeda i šukundjeda. Ta zemlja se prenosila s koljena na koljeno. Djed da se zvao A., a pradjed M. Kasnije je dio zemlje naslijedio njegov stric i njegov otac. Otac od pok. R. i njegov otac su dva brata. Njegova zemlja koju je naslijedio iza smrti svog oca Ilije je odijeljena suhozidom od tužiteljeve zemlje te da im nitko nikad nije branio da istu obrađuju. R. E. da je rođen 1944 g., da je njegov djed umro 1953.g., a da su to naslijedili njegov i R. otac. Svjedok se sjeća da je zemlja podijeljena još dok je djed bio živ oko 1939. g., da je djed A. umro 1953.g. sa 72. godine, da je isti imao 3 sina i i jednu kćer, a da je njegov otac I rođen 1922.g., a kako se već 1939. oženio djed je podijelio zemlju. U početku se radilo o velikoj parceli od cca 5,6 tisuća m2 ograđene suhozidom, a kasnije su se I i otac od R. A. podijelili na način da su stavili suhozid kojim su nastale dvije parcele. Po priči pok. oca sjeća se da je još pradjed radio taj suhozid.

18.Slijedom navedenog, a na temelju izvedenih dokaza, te ocjenom istih sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da je fizički dio nekretnine oznake čest. br. 876/1 K.O. Č. (predmet spora u predmetu P-2054/2013) od kojeg su parceliranjem nastale utužene nekretnine oznake čest. br. 876/195 i čest. br. 876/196 K.O. Č. oduvijek bio u posjedu prednika prodavateljica- obitelji E. i to pradjeda T. i T. E., A. E., zatim djeda M. E., kojeg je naslijedio sin R. E. (rođ. 1945.g.), a ovog kćeri T. E. i T. Đ., te supruga D. E., a koje su ga prodali tužitelju 2010.g. O posjedu A. E. i M. E. iskazivali su svjedoci rođeni 1936. - 1947. g., koji su svoja saznanja crpili po čuvenju, a neki i po viđenju kao žitelji G., to je sud njihove iskaze cijenio vjerodostojnim, a posebno cijeneći ograđenost suhozidovima predmet spora. Dakle, sud je utvrđenja da su prednici prodavateljica A. i M. E., utužene nekretnine stekli temeljem izvanredne dosjelosti sukladno pravnim pravilima OGZ-a jer su bili u nesmetanom, neprekidnom i poštenom posjedu (poštenje se presumira) više od 40 godina do 06.. travnja 1941.g., da je iste stekao nasljedstvom svog oca M. E., R. E., suprug i otac prodavateljica, koje su pak vlasništvo stekle nasljedstvom R. E., a da je tužitelj vlasništvo stekao temeljem valjanog osnova-pravnog posla- kupoprodajom od D., T. i T. E. sukladno čl. 114. i čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/04, 79/06, 148/08, 38/09, 153/09, 90/10,143/12,152/14, 81/15 pročišćeni tekst, 94/17, dalje ZV), slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i presuditi kao u izreci.

19.Slijedom svega navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, dana 18. travnja 2024.g.

S U D A C

Željko Radačić,v..r.