Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1343/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. Č. iz Z., OIB: …, protiv 1. tuženice Š. M. iz Z., OIB: …, 2. tuženice I. G. iz Z., OIB: …, 3. tuženice K. L. iz Z., OIB: …, 4. tuženika S. H. iz Z., OIB: …, 5. tuženika M. H. iz Z., OIB: …, 6. tuženika B. H. iz Z., OIB: …, 7. tuženice A. K. iz P. B., OIB: … i 8. tuženika M. B. iz D. B., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-308/2023-3 od 17. veljače 2023., dana 18. travnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-308/2023-3 od 17. veljače 2023. u odnosu na peto tuženika.
Uvažava se žalba tužiteljice i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-308/2023-3 od 17. veljače 2023. u odnosu na prvo do četvrto tuženike te u odnosu na šesto do osmo tuženike te se u odnosu na te tuženike predmet vraća na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je tužba odbačena.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica ne navodeći zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022. - dalje: ZPP) niti ne predlaže donošenje drugostupanjske odluke određenog sadržaja.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Prvostupanjski je sud polazeći od činjenice da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari istaknula tužbeni zahtjev radi utvrđenje vlasništva na nekretnini tuženika, ocijenio da su svi upisani zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine (ovdje tuženici) jedinstveni i nužni suparničari koji svi moraju biti obuhvaćeni tužbom, pa odsutnost jednog sudionika predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice. S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena, između ostalih, i protiv 5. tuženika M. H. koja je umro …, dakle prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (16. siječnja 2023.), prvostupanjski sud je zaključio da se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti, slijedom čega se po shvaćanju prvostupanjskog suda navedena procesna smetnja u odnosu na imenovanog suparničara proteže i na ostale suparničare zbog čega je pobijanom odlukom tužbu odbacio.
5. Sukladno odredbi čl. 82. ZPP-a u tijeku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično sposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kada je ono potrebno. Prema odredbi čl. 83. ZPP-a kada sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj nedostatak se može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Člankom 83. st. 5. ZPP-a propisano je da u situaciji kada se nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku koji su zahvaćeni tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprječavaju daljnje vođenje parnice.
6. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda gubitak stranačke sposobnosti zbog smrti tuženika prije podnošenje tužbe je neotklonjiv nedostatak u smislu odredbe čl. 83. ZPP-a, a posljedica toga je odbacivanje tužbe u odnosu na tog tuženika. S tim u vezi ukazuje se i da je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. prihvaćen zaključak po kojemu gubitak stranačke sposobnosti zbog smrti tužitelja i tuženika ukoliko su tužitelj i tuženik fizičke osobe, prije podnošenja tužbe predstavljale neotklonjiv nedostatak u smislu čl. 83. ZPP-a (zaključak pod rednim brojem 10.).
7. Dakle, peto tuženik koji je umro prije podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari, je trenutkom svoje smrti izgubio stranačku sposobnost, a što je sukladno naprijed navedenom neotklonjiv nedostatak i razlog za odbačaj tužbe, ali u konkretnoj situaciji samo u odnosu na njega.
8. Kako se radi o neotklonjivom nedostatku koji se u tijeku postupka nije mogao otkloniti niti da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe pa do donošenja pobijane odluke navela pravne slijednike peto tuženika to je dostava rješenja o nasljeđivanju iza smrti peto tuženika uz žalbu te naznačavanje njegovih pravnih slijednika u žalbi, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke, a ujedno predstavlja i iznošenje novih činjenica i dokaza što u žalbenoj fazi postupka nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u odnosu na peto tuženika.
10. No, ne može se prihvatiti odluka prvostupanjskog suda o odbačaju tužbe i u odnosu na ostale tuženike, pa je u tom dijelu žalba tužiteljice osnovana. Naime, u konkretnom slučaju, tuženici su suvlasnici nekretnine čije je suvlasništvo u zemljišnoj knjizi upisano u točno određenim suvlasničkim dijelovima. U tom slučaju u kojem se traži utvrđenje vlasništva na cijeloj nekretnini koja je u suvlasništvu drugih osoba ti suvlasnici nisu nužni suparničari budući se u pravnom prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar kojom se može samostalno raspolagati sukladno čl. 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i Nastavno, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1287/1993. od 152/14).
7. rujna 1994., u situaciji kada su suvlasnici nekretnine bili tuženi radi priznavanja prava vlasništva stečenog dosjelošću, zauzet je stav da "tuženici u ovoj parnici nisu u položaju jedinstvenih nužnih suparničara."
11. Iznimka od toga je samo u slučaju kada se traži utvrđenje vlasništva na točno određenom geometrijskom dijelu nekretnine u suvlasništvu u kojem slučaju su svi suvlasnici predmetne nekretnine nužni suparničari i kao takvi moraju biti obuhvaćeni tužbom. Navedeno iz razloga se utvrđenjem vlasništva na točno određenom geometrijskom dijelu nekretnine zadire u pravo svih suvlasnika jer se za dio površine zemljišne čestice na kojoj se traži utvrđenje vlasništva umanjuje ukupna površina nekretnine, a time i opseg prava vlasništva svakog pojedinog suvlasnika. U konkretnom predmetu to nije slučaj jer se radi o utvrđenju vlasništva na cijeloj nekretnini temeljem instituta dosjelosti zbog čega tuženici nemaju položaj jedinstvenih nužnih suparničara.
12. Slijedom navedenog je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 18. travnja 2024.
Sutkinja
Gabriela Topić Kordej, v.r.
