Poslovni broj: Usž-1250/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. L., S., kojeg zastupa opunomoćenik J. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5154/2023-15 od 28. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5154/23-15 od 28. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-141-02/18-01/03399028190, URBROJ: 341-99-05/3-18-009128 od 27. veljače 2019. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-141-02/18-01/03399028190, URBROJ: 341-25-05/3-18-034128 od 7. studenoga 2018. (točke I. i II. izreke) te se tužitelju, počevši od 22. listopada 2018., priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti čiji je uzrok 35% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 65% bolest izvan tih okolnosti (točka III. izreke). Točkom IV. izreke naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana donese odluku o određivanju visine tužiteljeve mirovine, počevši od 22. listopada 2018. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 9.775,00 eura na ime troškova spora, dok je točkom VI. izreke odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu.

2. Rješenjem tuženika od 27. veljače 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 7. studenoga 2018. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, korisniku invalidske mirovine, i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 20% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolešću izvan tih okolnosti.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne primjene članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). U žalbi u bitnom ističe da nije bilo činjenične i pravne osnove da sud u cijelosti pokloni vjeru isključivo nalazu i mišljenju sudske vještakinje u pogledu uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Navodi da prema nalazima i mišljenjima tijela vještačenja oba stupnja iz upravnog postupka kod tužitelja nije došlo do većih promjena psihičkog stanja koje bi bilo od utjecaja na utvrđivanje većeg omjera uzroka invalidnosti u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad u omjeru 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP) i 80% bolesti zadobivene izvan tih okolnosti (depresivni poremećaj, ankilozantni spondilitis, kronični gastritis i cervikobrahijalni sindrom). Tužitelju je utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida s 20% oštećenja organizma za stalno po osnovi bolesti PTSP- a. U odnosu na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, viši vještaci Zavoda za vještačenje Središnjeg ureda dostavili su očitovanje iz kojega proizlazi da u medicinskoj dokumentaciji ne postoje elementi pogoršanja ratnog PTSP-a niti depresije. Od zadnjeg pregleda psihijatra 2014. nije učinjeno preporučeno psihologijsko testiranje, slijedom čega se ne slažu s predloženim omjerom uzroka – PTSP 35% i bolesti koje nisu u svezi s Domovinskim ratom 65%.

4. Navodi da je u očitovanju viših vještaka Zavoda za vještačenje od 4. siječnja 2024. jasno i argumentirano navedeno zbog čega nema osnove za promjenu ocjene, odnosno zbog čega kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad s nepromijenjenim omjerom uzroka invalidnosti, čime je osporen nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tuženik naglašava i činjenicu da je sudska vještakinja u zaključnom mišljenju navela da prema dokumentaciji u spisu (koja datira do 2017.) nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, već je, naprotiv, u tom razdoblju došlo do poboljšanja psihičkog stanja tužitelja.

5. Nadalje ističe da nova medicinska dokumentacija, nastala nakon okončanja predmetnog drugostupanjskog postupka vještačenja, ne može biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti i pravilnosti provedenog vještačenja u upravnom postupku i osporavanog rješenja. Upire na članak 128. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18.; u daljnjem tekstu: ZOMO) kojim je propisan dan koji se utvrđuje kao dan nastanaka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, iz čega proizlazi da se zdravstveno stanje osiguranika procjenjuje u odnosu na taj trenutak i medicinsku dokumentaciju dostavljenu u spis predmeta upravnog postupka do tog dana, odnosno do dana nalaza i mišljenja višeg vještaka Zavoda za vještačenje, a nova medicinska dokumentacija može biti temelj za podnošenje novog prijedloga za ocjenu radne sposobnosti.

6. Tuženik smatra da je sud u točki III. izreke presude pogrešno tužitelju (ponovno) priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti jer je tužitelju ranijim pravomoćnim rješenjem već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

7. Posebno ističe da je člankom 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.; u daljnjem tekstu: ZoHBDR) propisano da svaka ocjena radne sposobnosti na temelju koje se stječe pravo na invalidsku mirovinu, ako su ispunjene pretpostavke iz članka 30. stavaka 1. i 2. ili članka 142. toga Zakona, koju donosi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom propisu, prije donošenja rješenja podliježe reviziji koju obavlja Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti.

8. Tuženik smatra da je naknada troška, koja je određena točkom V. izreke osporene presude, neopravdana odnosno preuranjena, jer je tuženiku dana zakonska mogućnost korištenja pravnog lijeka kako bi eventualno uspio u sporu.

9. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu u cijelosti.

10. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana te da sadrži paušalne navode koje je tuženik u više navrata isticao tijekom postupka, nastojeći napraviti konstrukciju predmeta na način koji isključivo odgovora tuženiku, a koji je u cijelosti protivan Ustavu Republike Hrvatske.

11. Smatra da tuženik i dalje ignorira sve do sada izneseno tijekom ovog postupka, a posebno odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III- 5650/2020 od 8. veljače 2023. i presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž- 2376/23 od 4. listopada 2023.

12. Navodi da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je vještačenje prim. dr. sc. M. Z. provedeno detaljno, iscrpno i objektivno te da je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, jasno i precizno uz odgovore na sva pitanja suda i stranaka.

13. Pozivajući se na ustavno pravo na pravičan postupak, ističe da je u više navrata istaknuo kako nije bio neposredno pregledan po vijeću vještaka prilikom donošenja odluke u upravnom postupku, a što tuženik ignorira te i dalje tvrdi da je ocjena radne sposobnosti tužitelja donesena na temelju njegova neposrednog pregleda. Smatra da su upravo time što mu je nakon gotovo pet godina omogućeno neovisno vještačenje, zaštićena njegova Ustavom zajamčena prava. Između ostaloga prvostupanjski sud zaključuje da vještačenja iz upravnog postupka nisu bila pravilna, pa su samim time rješenja donesena na temelju njih nepravilna i nezakonita. Prema tome, ne samo da je osporenom presudom pravilno utvrđeno činjenično stanje, već je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, pri čemu nije počinjena niti jedna povreda odredaba postupka.

14. Zaključno, tužitelj smatra bitnim uputiti na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske od 27. ožujka 2008. i presudu u predmetu Korošec protiv Slovenije od 8. listopada 2015., koje, kako smatra, upućuju na osnovanost njegovih navoda. Predlaže odbijanje žalbe. Traži naknadu troška odgovora na žalbu.

15. Žalba nije osnovana.

16. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

17. U postupku je utvrđeno da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. rujna 2005. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, čiji je uzrok 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP), a 80% bolest izvan tih okolnosti.

18. Predmetni postupak vođen je po prijedlogu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 27. veljače 2018. radi nove ocjene radne sposobnosti tužitelja uslijed bitnih promjena u njegovom zdravstvenom stanju.

19. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene tužiteljeve radne sposobnosti. Tijela vještačenja su ocijenila da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad kojoj je uzrok 20% bolest u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP) i 80% bolesti izvan tih okolnosti (povratni depresivni poremećaj, bolni sindrom vratne i LS kralježnice, ankilozatni spondilitis i kronični gastritis) te da kontrolni pregled nije potreban.

20. Osporena prvostupanjska presuda donesena je u izvršenju presude ovoga Suda, poslovni broj: Usž-2376/23-2 od 4. listopada 2023. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-672/23-7 od 24. travnja 2023., donesena u istoj upravnoj stvari nakon odluke Ustavnog suda RH, broj: U-III-5650/2020 od 8. veljače 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U toj je presudi ovoga Suda, između ostalog, navedeno da je tužitelj u upravnom sporu osporavao nalaz i mišljenje tijela vještačenja iz upravnog postupka na temelju kojeg je doneseno rješenje tuženika te radi potpunog i pravilnog utvrđivanja spornih medicinskih činjenica kao i omjera uzroka invalidnosti predložio provođenje sudsko- medicinskog vještačenja, a kojem prijedlogu sud nije udovoljio, čime je u konkretnom slučaju dovedeno u pitanje tužiteljevo ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje. Stoga je zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi otklanjanja učinjenih postupovnih propusta koji su rezultirali povredom navedenih ustavnih i konvencijskih jamstava.

21. Postupajući po presudi ovoga Suda od 4. listopada 2023. prvostupanjski je sud prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje sudskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. M. Z., specijalistici medicine rada, na okolnost je li i kada kod tužitelja nastupila promjena njegove radne sposobnosti, odnosno promjena omjera uzroka njegove radne nesposobnosti, u smislu članka 39. ZOMO- a odnosno članka 30. ZoHBDR-a.

22. Nakon provedenog vještačenja sudska vještakinja je zaključila da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a. S obzirom na opis poslova tužitelja i zahtjeve radnog mjesta (tajnika u udruzi), vještakinja smatra da u vještačenjima iz upravnog postupka nije pravilno ocijenjen omjer uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Mišljenja je da ratni PTSP participira s 35% u djelomičnom gubitku radne sposobnosti tužitelja, a ostale bolesti (koje nisu u vezi s Domovinskim ratom) sa 65%, počevši od dana provedenog prvostupanjskog vještačenja u upravnom postupku (22. listopada 2018.). Od tada je tužitelj sposoban raditi administrativne poslove na kojima ima slobodan ritam rada uz određene kontraindikacije.

23. Prvostupanjski sud je na raspravi usmeno saslušao sudsku vještakinju prim. dr. sc. M. Z. koja je u svom iskazu na ročištu ponovno ukazala na opis poslova tužitelja te istaknula da su tužiteljeve psihičke bolesti predominantne u smislu utjecaja na njegovu radnu sposobnost. Vještakinja je precizirala da tužitelj boluje od povratnog depresivnog sindroma s povratnim psihotičnim promjenama, u vezi s čim mu nije priznat status HRVI, te od PTSP-a u vezi s kojim mu je priznat status HRVI. Smatra da zbog opisa poslova tužitelja ove dvije bolesti predominantno sudjeluju u ocjeni radne sposobnosti i to u ukupnom omjeru od 70%, svaka od njih u jednakom dijelu, što znači da je PTSP, na temelju kojega je tužitelju priznat status HRVI, uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti u omjeru od 35%. Osim psihičkih bolesti, druge bolesti sudjeluju u tužiteljevom djelomičnom gubitku radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 30%, a riječ je o ankilozantnom spondilitisu, koji je doveo do sindroma vratne i lumbalne kralježnice te o povremenoj smetenosti, za koju nije bilo do kraja utvrđeno predstavlja li ekvivalent epileptičkim napadima.

24. Prvostupanjski je sud vještačenje ocijenio detaljnim, iscrpnim, objektivnim i stručnim. Stoga je u cijelosti prihvatio to vještačenje, poništio rješenja javnopravnih tijela oba stupnja i priznao tužitelju, počevši od 22. listopada 2018. (datum vještačenja u prvostupanjskom upravnom postupku) pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti s uzrokom 35% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 65% bolest izvan tih okolnosti, uz nalog prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana donese odluku o određivanju visine tužiteljeve mirovine, počevši od 22. listopada 2018.

25. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu koje tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi da je sudska vještakinja svoj nalaz i mišljenje iznijela i dodatno pojasnila usmeno na raspravi pri čemu se očitovala o primjedbama tuženika na provedeno sudsko vještačenje. Iskazom sudske vještakinje pred prvostupanjskim sudom, u nazočnosti obiju stranaka koje nisu imale daljnjih primjedbi, otklonjene su sve sumnje u rezultate vještačenja jer je sudska vještakinja jasno, precizno i uvjerljivo otklonila primjedbe prema kojima kod tužitelja i dalje postoji isti omjer uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

26. Osvrćući se na žalbeni navod tuženika da medicinska dokumentacija nastala nakon okončanja vještačenja u upravnom postupku ne može biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti i pravilnosti provedenog vještačenja u upravnom postupku i osporavanog rješenja valja reći da je nalaz i mišljenje sudske vještakinje utemeljen na cjelokupnoj medicinskoj (i drugoj) dokumentaciji u spisu, koja u pretežnom dijelu datira iz razdoblja prije vještačenja u upravnom postupku. Međutim, u postupcima kao što je konkretni, u kojima protek vremena dovodi (ili može dovesti) do promjena u zdravstvenom stanju koje su od utjecaja na ispunjenje uvjeta za priznanje odnosno opseg prava, zahtjevi ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje traže od suda da u sporu pune jurisdikcije utvrđuje odlučne činjenice na način koji će tim pravima dati djelotvornost, što znači da je konkretnu situaciju nužno sagledati u kontekstu (svih) okolnosti predmeta. Polazeći od toga, a imajući na umu okolnost da predmetni postupak traje od veljače 2018. te da je vještačenje u upravnom sporu provedeno nakon više od pet godina od pokretanja predmetnog upravnog postupka, ocjena je ovoga Suda da u konkretnoj situaciji nema opravdanja da se ocjena tužiteljeve radne sposobnosti odnosno omjer uzroka smanjenja radne sposobnosti (a što se utvrđuje sudskim vještačenjem u upravnom sporu) temelji isključivo na medicinskoj dokumentaciji iz vremena koje je prethodilo vještačenju u upravnom postupku. Ovakvo je stajalište na tragu prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice, odluka Ustavnog suda, broj: U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019.) i Europskog suda za ljudska prava (primjerice, Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, br. 24810/06, presuda od 22. prosinca 2009.).

27. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da svaka ocjena radne sposobnosti na temelju koje se stječe pravo na invalidsku mirovinu, koju donosi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom propisu, prije donošenja rješenja podliježe reviziji Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti, valja istaknuti da se navedena odredba odnosi na ocjenu radne sposobnosti koja je donesena u upravnom postupku, a ne na situaciju u kojoj je ta ocjena donesena u upravnom sporu u kojemu je nadležni upravni sud, koristeći ovlasti suda pune jurisdikcije, odlučio o pravu stranke odnosno priznao joj traženo pravo.

28. S obzirom na navedeno, Sud smatra da ni ostali žalbeni navodi tuženika ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporene presude.

29. Budući da je tuženik izgubio ovaj upravni spor, to nije osnovan njegov (paušalni) žalbeni navod kojim osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima spora, a koja odluka je donesena pravilnom primjenom članka 79. stavka 4. ZUS-a.

30. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao točki I. izreke.

31. Tužitelju nije priznato pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer, prema ocjeni ovoga Suda, odgovor na žalbu nije bio od utjecaja na ishod ovoga žalbenog postupka.

U Zagrebu 18. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić