REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1139/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOTELI ZOVKO d.o.o., OIB 87837937493, Zagreb, Slavonska avenija 59, kojeg zastupa punomoćnica Martina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AGROOPSKRBA- MATEJ, d.o.o., OIB 98048977427, Zagreb, Maksimirska 68, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1132/2022-11 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1132/2022-11 od 26. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji kosilice sklopljen između tužitelja i tuženika za uređaj marke HONDA kosa motorna UMK 435E UEET. Odbijen je i zahtjev da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti iznos od 3.336,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. ožujka 2015. do isplate, kao i trošak postupka, a tužitelju je naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 15 dana. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja, obrazlažući da na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu koja se tiče nedostatka kupljene stvari, kosilice marke HONDA, koju je tužitelj nesporno kupio kod tuženika i koju je u kolovozu 2015., nakon nekoliko mjeseci, dostavio tuženiku na popravak zahtijevajući popravak u garantnom roku. Sud se nakon analize izvedenih dokaza, isprava u spisu te iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika uz primjenu odredbe članka 410. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) pozvao na pravila o teretu dokazivanja i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Odluka o trošku donijeta je uz primjenu odredaba članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku postupka. Smatra da presudu nije moguće ispitati jer je sud kao dokaz prihvatio jedino iskaz zakonskog zastupnika tuženika, ne dovodeći taj dokaz u vezu s ostalim dokazima pa presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud se pozvao na odredbu članka 410. ZOO-a koja je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama tog Zakona („Narodne novine“ broj 126/21), iako se tako izmijenjeni zakon ne primjenjuje na odnose koji su nastali prije 1. siječnja 2022., a ovdje se radi o ugovornom odnosu od 5. ožujka 2015. Stoga je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženik u jamstvenom roku nije popravio kosilicu niti ju ju vratio tužitelju pa žalitelj ističe da ju je zadržao neosnovano, uslijed čega zahtijeva da se ugovor o kupoprodaji raskine, odnosno da se isplati utuženi iznos na ime plaćene kupoprodajne cijene. Žalitelj smatra da osnovano sukladno odredbi članka 426. ZOO-a traži raskid ugovora budući da je tuženiku dao primjereni rok za popravak uređaja, ali kvar nije popravljen, poziva se na odredbu članka 423. stavka 1. ZOO-a o tome da prodavatelj jamči za ispravnost stvari u toku određenog vremena, a kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja popravak stvari u razumnom roku, odnosno predaju ispravne stvari, bez obzira na to kada se taj nedostatak pojavio, kako je to propisano odredbom članka 424. stavka 1. ZOO-a. Smatra da opravdano zahtijeva raskid ugovora o kupoprodaji i ima pravo na povrat kupoprodajne cijene, jer je tuženik stvar zadržao kod sebe ne želeći je vratiti tužitelju. Žalitelj ukazuje da je jamstvo na uređaj bio 24 mjeseca, a da je tužitelj izvršio isplatu kupoprodajne cijene 5. ožujka 2015., pa s obzirom na to da tužitelj opravdano traži raskid ugovora o kupoprodaji sukladno odredbi članka 426. ZOO-a te ima pravo i na povrat kupoprodajne cijene sukladno odredbi članka 368. stavka 2. i 5. ZOO-a. Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška tužitelju, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama istaknutih žalbenih navoda pri čemu ovaj sud po službenoj dužnosti pazi na povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita, jer ju je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo potvrditi.
6. Nisu ostvarene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, sud je analizirao sve izvedbene dokaze te iz razloga obrazloženja pobijane presude proizlazi koje je odlučne činjenice ocjenom izvedenih dokaza utvrdio. Stoga je neosnovan žalbeni navod da je presuda zasnovana samo na iskazu zakonskog zastupnika tuženika, jer suprotno proizlazi iz razloga obrazloženja pobijane presude.
7. Iako žalitelj pravilno ukazuje na to da se sud pogrešno pozvao na odredbu članka 410. ZOO-a kako je ona izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama tog Zakona iz 2021. godine koji je stupio na snagu 1. siječnja 2022. i ne primjenjuje se na ugovore zaključene prije 1. siječnja 2022., što i sam sud navodi u točki 27. obrazloženja, i pravilnom primjenom materijalnog prava, dakle odredbe članka 410. ZOO-a prije citiranih izmjena, ali i članka 423. ZOO-a na koje se također žalitelj poziva, valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
8. Iz tužbe i sadržaja cjelokupnog spisa proizlazi da tužitelj smatra kako mu pripada pravo od suda zahtijevati raskid ugovora o kupoprodaji kojeg je nesporno sklopio s tuženikom za kupnju predmetne kosilice, a tužitelj se pritom poziva na odredbu članka 410. ZOO-a koja kupcu koji je pravodobno i uredno prodavatelja obavijestio o nedostatku daje izbor zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor, uz koje pravo kupac ima pravo na popravljanje štete. Žalitelj se u žalbi, ali i u tužbi poziva i na odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti prodavatelja po osnovi jamstva za ispravnost prodane stvari, odnosno na odredbe članaka 423. i 424. ZOO-a kojima je u bitnome također predviđeno pravo kupca u jamstvenom roku zahtijevati za slučaj da je stvar neispravna ili popravak u razumnom roku ili predaju druge ispravne stvari, a ako prodavatelj ne izvrši popravak i zamjenu stvari, kupac po osnovi jamstva za ispravnost prodane stvari ima pravo na raskid ugovora i na popravljanje štete.
9. Da je tužitelj dokazao doista postojanje nedostatka kupljene stvari, odnosno postojanje neispravnosti stvari u jamstvenom roku, a što i po ocjeni ovog suda nije uspio, citirane zakonske odredbe tužitelju ne daju pravo od suda zahtijevati izricanje konstitutivne presude kojom će se u takvom slučaju ugovor raskinuti. Naprotiv, odredbe materijalnog prava na koje se tužitelj poziva i koje doista reguliraju prava kupca za slučaj postojanja materijalnih nedostataka kupljene stvari pa i odredbe koje reguliraju prava kupca u jamstvenom roku, između ostalog daju pravo kupcu i na izjavu o raskidu, koju dakle daje sam kupac kao ugovorna strana drugoj ugovornoj strani, ali ne i pravo zahtijevati od suda izricanje konstitutivne sudske zaštite. U tom smislu je zahtjev za sudski raskid ugovora neosnovan i za slučaj da doista postoji nedostatak, za kojeg je u konkretnoj pravnoj stvari sud pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio da nije dokazan.
10. Nisu odlučni žalbeni razlozi o tome da tuženik nije niti popravio kosilicu u jamstvenom roku, niti je vratio tužitelju, odnosno da ju je neosnovano zadržao pa je tužitelja ostavio i bez kosilice i bez novca, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima. Naime, iz sadržaja provedenog dokaznog postupka kojeg sud navodi u razlozima obrazloženja proizlazi da je tuženik otklonio obavljanje popravka, odnosno isporuku druge ispravne stvari s obrazloženjem da je tužitelj nestručno rukovao kupljenom kosilicom uslijed čega je došlo do oštećenja motora, što je tuženik provjerio i s ovlaštenim serviserom koji je na isti način ocijenio uzrok kvara tužiteljeve kosilice. Činjenica da tuženik od tužitelja zahtijeva određeni iznos novca za detektiranje kvara prije vraćanja kosilice u posjed tužitelju, ne daje mogućnost ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o kupoprodaji, a posljedično onda i za isplatu cijene kao posljedicu raskida ugovora, kako to pogrešno smatra žalitelj.
11. Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da kraj ovakvog stanja izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da je nedostatak na kosilici posljedica isporuke neispravnog proizvoda, odnosno materijalnog nedostatka stvari koji bi se pokazao u jamstvenom roku, to je onda pravilno i odbijen zahtjev za isplatu iznosa koji predstavlja plaćenu cijenu kosilice. Naime, za slučaj dokazanog nedostatka, tužba bi se mogla smatrati izjavom o raskidu ugovora, a istaknuti novčani zahtjev kao zahtjev za vraćanje onog što je dano na temelju raskinutog ugovora. Međutim, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu postojanja materijalnog nedostatka za kojeg bi odgovarao tuženik bilo po pravilima iz članka 410. ZOO-a, bilo po pravilima o jamstvu za ispravnost prodane stvari, slijedom čega je pravilno odbijen kao neosnovan i zahtjev za isplatu iznosa kojeg tužitelj pogrešno naziva popravljanjem štete, jer iz navoda tužbe, navoda tijekom postupka pa i navoda iz žalbe proizlazi da zapravo zahtijeva povrat uplaćene cijene zbog raskida ugovora.
12. Zbog navedenog je presudu u cijelosti pa i u odnosu na odluku o trošku postupka, valjalo potvrditi kao pravilnu i zakonitu na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 18. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
Broj zapisa: 9-30866-7245c
Kontrolni broj: 004d3-65c71-f7874
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Matas, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
