Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-327/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene JK i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. lipnja 2023., broj K-98/2016, u sjednici održanoj 16. travnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optužene JK, odvjetnice VK i braniteljice optuženog ZK, odvjetnice Višnje Drenški Lasan,

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na optuženu JK i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano u točki 1. izreke, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optužena JK i optuženi ZK na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22.; dalje u tekstu ZKP/08.) oslobođeni su od optužbe i to JK pod točkom 1. izreke zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 246. stavku 2. KZ/11., zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave – opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv gospodarstva – pranje novca, opisano i kažnjivo po članku 265. stavku 1. KZ/11., dok je optuženi ZK oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 256. stavku 3. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog za oduzimanje imovinske koristi u odnosu na točku 1. i optuženu JK.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska upućena je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. riješeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. i nužni izdaci optužene JK i optuženog ZK i nužni izdaci nagrade branitelj padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijeli su optužena JK i optuženi ZK s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljica optužene JK, odvjetnice VK i optuženog ZK, odvjetnice Višnje Drenški Lasan, a u odsutnosti optuženika i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika koji nisu pristupili, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje

7. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud nekritički povjerovao obrani optužene JK, koja poriče učin kaznenih djela, dok s druge strane, nekritički umanjuje značaj brojnih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, provedeni financijski nadzor kod firme ACM INŽENJERING d.o.o. od 18. svibnja 2009., kao i iskaze ispitanih svjedoka FK i TK, te nalaz i mišljenje vještaka za financije i knjigovodstvo dipl. oecc. Petre Blaškić, koji je sačinjen upravo na temelju cjelokupne materijalne dokumentacije koju u žalbi detaljno navodi državni odvjetnik.

8. Osnovano državni odvjetnik navodi u žalbi da sud prvog stupnja unatoč postojanju brojnih materijalnih dokaza o prijenosu novčanih sredstava i podizanju gotovine od strane optužene JK, te potpunom nedostatku dokumentacije u što je novac uložen, paušalno zaključuje kako nema dokaza da su sredstva koje je podigla optuženica utrošena u njene privatne svrhe, a ne za poslovanje firme ACM Inženjering d.o.o.

9. Naime, upravo iz isprava i na temelju nje provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja proizlazi da računi koji su izdani i dostavljeni od strane društva I.D.E.A. Managment d.o.o., društvu ACM Inženjering d.o.o., na temelju zaključenih ugovora o izvršavanju radova na području Ruske Federacije, i to 18 računa za 2005. godinu i 50 računa za 2006., a koji su izdani za navodno obavljene građevinske radove na području Ruske Federacije, nije postojala bilo kakva popratna vjerodostojna računovodstvena dokumentacija iz koje bi proizlazilo da su radovi koji su navedeni u tim računima, zaista i izvršeni. Uz to, sud potpuno zanemaruje činjenicu, a što u nalazu i mišljenju ističe financijsko knjigovodstveni vještak, da je društvo I.D.E.A. Menagement d.o.o. koje je ispostavilo račune, u tom periodu, a i prije toga neaktivno, da nema uopće uvjeta za obavljanje poslovnih aktivnosti, da je registrirano kao off shore tvrtka bez ijednog zaposlenika, pa nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da su izdani računi rezultat stvarno obavljenih poslova na području Ruske federacije za društvo ACM Inženjering d.o.o.

10. Nadalje, osnovano državni odvjetnik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri prilikom donošenja odluke, cijenio dokaze koji proizlaze iz djelomično provedenog financijskog nadzora, dokumentacije koja se odnosi na svaki pojedinačni ugovor, a iz koje proizlazi da je svaki ugovor sastavljen tipski, da na ugovorima nedostaje datum, kao i popratna vjerodostojna računovodstvena dokumentacija iz koje bi bio vidljiv stvarni poslovni odnos između navedenih društava.

11. U pravu je državni odvjetnik, da je prvostupanjski sud zanemario činjenice koje su nedvojbene, jer proizlaze iz isprava i nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka, da je upravo optužena, koja je u inkriminirano vrijeme bila šefica računovodstva u I.D.E.A. Menagement d.o.o., te kao takva imala uvid u cjelokupno poslovanje tog trgovačkog društva, prenosila novčana sredstva i podizala gotovinu, za koju ne postoji nikakva dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da bi ta gotovinska sredstva bila ulagana u daljnje poslovanje trgovačkog društva ACM Inženjering d.o.o., niti da bi ih optužena predavala nekim trećim osobama.

12. Prvostupanjski sud zanemaruje i daljnji podatak koji s pravom ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, a to je da je analizom dokumentacije i obavijesti o sumnjivim transakcijama od Ministarstva financija - Ureda za sprječavanje pranja novca, utvrđeno kako je upravo optužena JK protupravno pribavljena novčana sredstva prebacila u inkriminiranom razdoblju, na poslovne račune Volksbank Graz - Bruck, nakon čega ih je osobno podigla u gotovini, kao i velik broj transakcija u periodu od 2004. – 2008. i to uplate na osobne račune koje je optužena obavila kod Hypo Alpe Adria bank d.d., Erste i Steiermarkische Bank d.d., Zagrebačke banke i Volksbank d.d., pa uplate na tekući račun fizičke osobe, po kojem računu je upravo optužena bila opunomoćena za podizanje novčanih sredstava.

13. Kada se sve navedeno poveže s iskazima svjedoka FK i TK, koji su i svojim iskazima ukazivali upravo na optuženu kao osobu koja je sastavljala neistinite i neutemeljene poslovne ugovore, izdavala neistinite račune trgovačkog društva IDEA Menagement d.o.o. s društvom ACM Inženjering d.o.o., te prema navodima svjedokinje TK to čak i priznala, onda je i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, oslobađajuća presuda u odnosu na optuženu JK za sada preuranjena zbog čega je istu u tom dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

14. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve provedene dokaze, te će pažljivo i savjesno cijeniti kako svaki dokaz za sebe, tako i sve dokaze međusobno, ponovno će detaljno proučiti cjelokupnu materijalnu dokumentaciju u spisu, a po potrebi ponovno neposredno ispitati financijsko knjigovodstvenog vještaka, ukoliko smatra da bi se njegovim ispitivanjem bolje razriješilo određene nedoumice vezane za poslovanje navedenih društava. Isto tako, ponovno će analizirati iskaze svih ispitanih svjedoka, a posebno TK i FK, koje će dovesti u vezu s drugim provedenim dokazima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu

15. Nije u pravu državni odvjetnik, kada u odnosu na optuženog ZK, koji je oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

16. Točni su navodi u žalbi državnog odvjetnika, da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, i to računa dobiti i gubitka za razdoblje od 1.siječnja 2006. do 31.prosinca 2006.za ACM Inženjering d.o.o., bilance za srednje i velike poduzetnike za 2006. ACM Inženjering d.o.o., prijave poreza na dobit od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006, bruto bilance za navedeno trgovačko društvo, obračuna zateznih kamata na nepravovremeno plaćen porez na dobit Porezne uprave Ministarstva financija RH, zapisnika Ministarstva Financija RH Financijskog inspektorata o obavljenom nadzoru dijela financijskog poslovanja kod ACM Inženjering d.o.o. kao i nalaza i mišljenja vještaka za financije i knjigovodstvo i dopune istog, proizlazi da je neosnovanim umanjenjem obveze poreza na dobit u 2005. i 2006. godini, trgovačko društvo ACM Inženjering d.o.o. uskratilo novčana sredstva koja pripadaju državnom proračunu RH, u ukupnom iznosu od 3.650.980,26 kn/484.568,35 eura, s osnova neuplaćenog poreza na dobit, te za navedeni iznos pribavilo sebi nepripadnu materijalnu dobit, čime je oštećen državni proračun RH.

17. No, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da je upravo optuženi ZK u inkriminiranom periodu, u prijavama poreza na dobit za 2005. i 2006. iskazao neistinite podatke. Osim što sam optuženik poriče da bi podnosio porezne prijave u navedenom razdoblju, i svjedokinja HK je navela da su završne račune potpisivali FK, odnosno optužena JK, dok je svjedok ŽK iskazivao da je FK o tome donosio odluke. Također iz prijave poreza na dobit za 2006. proizlazi da je potpis podnositelja nečitak, a da se ispod teksta „za istinitost i vjerodostojnost podataka jamčim vlastitim potpisom“, nalazi potpis optužene JK.

18. Stoga je, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ispravno prvostupanjski sud, na temelju provedenih dokaza, zaključio da nije dokazano da bi optuženi ZK počinio inkriminirano kazneno djelo, a budući da ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u odnosu na točku 2. izreke i optuženog ZK, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 482., te članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. i 2. ZKP/08. odlučeno je kao i izreci ove odluke.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović